|
teacher75 -> RE: Abortus (31.3.2010 23:19:12)
|
IZVORNA PORUKA: pjenica mala
Drage moje, bila sam mlada, znatiželjna, ''puhao mi vjetar kroz glavu'', i ja sam to učinila, kako bih zaštitila svoju majku, jer je imala slabo srce, a kako da joj ja to uradim, njena kćerka jedinica, pa šta bi rekao svijet....
I tako se odlučih na to, ne znajući šta činim, ne znajući čak da svoje zdravlje stavljam na kocku, i uopšte svoju sigurnost, jer sam to uradila, a niko , baš niko nije znao, a imala sam samo 16 godina....svašta mi se moglo desiti, da nikad niko niti ne sazna gdje sam....
Bilo je to prije 20 godina, ali bool osjećam i danas...
Zašto ovo pišem?
Reći ću vam, jer sad kada sam odrasla, tek sad znam, kako mi se to sve ustvari moglo desiti...
Razgovarajte sa svojom djecom, o svemu i svačemu, i mislim da je pogrešno to, što se uvijek djeci daje slika o roditeljima kao o maltene savršenim osobama....a niko to nije.
Svi mi griješimo, i to je u redu (naravno ne svjesno), to je ljudski, pa zašto postoji oprost?
Ja sam svojoj kćerki sve ispričala (ona sada ima 17 godina), i da sam s njenim ocem spavala prije braka, i kako se je to sve desilo, i kako sam se pored svega toga osjećala (mislim na neželjenu trudnoću i abortus)...
Mislim da se tako daleko više može postići sa djecom, nego kada prikrivamo svoje vlastite greške, jer ustvari nikog čovjek ne može savjetovati, možemo samo usmjeravati nečije misli ili pokloniti svoje iskustvo.
Dan prije dogovorenog abortusa pitala sam svoju majku, onako kao kroz šalu, mama šta bi ti meni uradila, da sam ja trudna (imala sam dobru priliku, jer je u to vrijeme jedna moja rodica ostala trudna s momkom, pa ju je moja mama savjetovala da nikako ne smije abortirati, ona se je tad udala za njega, i rodila je to dijete). Moja mama mi je odgovorila:Ubila bih te!
Nije bila svjesna šta govori, nije bila svjesna da je s tim riječima mene 100% ubijedila, da abortiram....
Spasila je nečije unuče..... a svoje....
[sm=smiley13.gif] bas na tu tvoju situaciju sam mislila kad sam napisala onu recenicu: sta da radi 16-godisnja djevojcica sa bebom. u nasem drustvu rijetko koja bi imala podrsku od porodice, morala bi sama da se snalazi bez ikakve buducnosti, skole, mogucnosti da nadje posao. otac bebe je obicno isto balavi tinejdzer nespreman za obaveze, i ako su dobili bebu iz ljubavi, obicno se sve ubrzo raspadne i majka ostane sama da brine o bebi. jako je tesko reci sta je pametno. medalja ima dvije strane, u ovom slucaju mislim da je nastavak zivota podjednako tezak, uradili abortus ili ne. zato je najbolje sprijeciti da do trudnoce ikako dodje. poznajem jednu osobu koja je to ucinila sa 20 godina, jer je bila nespremna za dijete, za obaveze. sad ta ista osoba ima 37 godina, nema ozbiljnu vezu i pitanje je sta ce biti dalje, a vjerujem da bi sada htjela ima ti dijete, da se brine jer njen bioloski sat otkucava i da se sigurno cesto sjeti te svoje odluke i upita se da li je pametno postupila...
|
|
|
|