RE: Anksioznost (Puna verzija)

Forum >> [Porodični život] >> Zdravlje



Poruka


Mamica24 -> RE: Anksioznost (19.9.2014 13:00:14)

vo drage moje sta ima kako ste mi.. Ja onako.. Kako kad... Jutra su mi malkice teska al kako se razdani i sunce uvrije i meni bude lakse..

Eh ja sam kupila ove omega 369 od natural welt. Pa vidjecemp.. Iskreno voljela bih dobiti koji kilogramcic al polahko sad sam ono kofole na idealnoj tezini... Mada mi mama uvijek kaze "jedi neces li se udebljati"..

Odoh danas malo na selo... Da sam za putovanja i nisam al hajd bar zbog djece i muza... Mene vazda trema spuca 2-3 dana pred put pa mi se zeludac tako zgrci jadan u grlo mi se popne.. Nadam se da ce me i to nekad proci...

Drage moje u oktobru ce biti tacno god dana kako sam pocela kuburiti sa ovom gadurom.. Kad imam vremena i kad moj mozak nista pametnije ne radi ja se sjetim dana kad sam odjurila psihijatru misleci da cu poluditi :-( pa posle toga sta mi se sve izdesavalo... Hvala Bogu pa zaista osjetim napredak i bez ad i sl stvari.. Samo "me myself and I " sa jaaaaakom vjerom u pomoc jedino dragog Boga...
Sve vise sam ubjedjena da je dg tog psihijatra bila povrsna... I drago mi je zbo tog i drago mi je sto sam to sve prezivila i Hvala Bogu jos sam tu za moju djecu za moju porodicu stojim uspravno na nigama iako se nekad u sebi tresem i pozelim pobjeci... Al opet kazem Hvala Bogu pa jetada jaca moja zelja da ostanem i kazem sebi "ne draga ostani posmatraj to nisi vise ti prepadnuta to je samo ostatak one slabe tebe... Zgazi je... Sad si jaka... Kao stub kuce... Uz Boziju pomoc i ovo proci.." .. Onda uzmem abdest pa klanjam..

Zivot nije juce ni sutra zivot je sad u ovom momentu u ovom udisaju.. Proslo je jedna velika skola
I svi smo je uspjesno prosli sa odlicnim uspijehom.. Idemo dalje... Hrabro..




moram biti jaka -> RE: Anksioznost (19.9.2014 15:50:00)

Dušo moja mlada si,uostalom mlade smo sve...moramo se boriti.Nadam se da će doći dani kada će ovo biti nešto na što se više nećemo ni osvrtati,a kamo li sjećati... Ja bih se tako rado natjerala da jedem ali teško,Sad pijem b - vitamine i nadam se da ću dobiti snažnu želju da jedem Pms je prošao prilično ok par anksioznih epizoda ,ali sinoć sam imala neki kao napad panike (u glavi).Iskulirala sam duboko disala i pripisala to hormonskom ludilu i iscrpljenosti (obilna menstruacija).Danas sam ok,ali imam osjećaj da neće biti tako jer i vrijeme se mijenja.Mamice24 ne pominji rođendan ovoj napasti,ne pridaji značaj,iskuliraj nekako ne pitaj se uopće kad je počelo i kad će završit,jer iz iskustva znam da treba vremena ...Ali ti si snažna izgurat ćeš...vjeruj i u sebe i u Boga.Sama takva pomisao me smiri...Ljubim te,nasmij se...




enastare -> RE: Anksioznost (20.9.2014 12:43:29)

Evo mene zenice moje nista ne pijem dani nekako prolaze kao u bunilu...posao kuca krevet....ja imam strasnu potrebu da pricam o svom stanju svi me vise izbjegavaju zbog toga....stalno trazim ko je ovo prozivio..mucio se i na kraju ga proslo i nervoza i misli i sve...kad cujem neko kaze meni bilo mjesec dva i proslo potonem uzas[sm=smiley19.gif]




moram biti jaka -> RE: Anksioznost (20.9.2014 20:52:08)

Ma draga moja enastare pričaj evo nama...piši nam svaki dan.I meni bude lakše kad pričam.A bit ce bolje vjeruj.Jednog dana ces se zapitati kad je uopće prošlo.Pokušaj da uvedeš sebi ritual ili počni čitati neku laganu ljubavnu tematiku,ili počni nešto plesti.Pomoći će ti to.Pitaj i za savjet.Kažem ti meni pomaže okupacija :).




HNF -> RE: Anksioznost (20.9.2014 22:28:12)

draga enastare, ja sam bila isto tako kao i ti. ja bih po citav dan pricala o svojoj anksioznosti. onda sam samo izucavala, trazila po interentu, citala razne knjige, literature, cim muz dodje s posla ja njemu pricam o svojim strahovima, mislima, itd, i bila sam bas losa. zato sto sam toliku paznju i energiju usmjeravala na anksioznost. kada sam prestala to radit,(ne pamtim kad sam internet upalila da bih usla na neki forum ili bilo sta sto se tice anksioznosti)tek sam onda nekako pocela dolazit sebi. ne pamtim kad sam muzu spomenila anksioznost, pronasla sam hiljadu drugih stvari o kojima zelim da razgovaram. moj ti je savjeti da prestanes misliti i pridavati toliko znacaj anksioznosti, nemoj da pricas o tome, pokusaj. i kad ti dodju misli, razmisljanja, momentalno sama sebi reci stop, vrati se u ovaj trenutak, a ne lutaj mislima, i reci sebi necu da mislim o tome, radit cu nesto drugo. uzmi krizaljku, novine, gledaj smijesni video,i vidjet ces nakon nekog vremena da ces biti bolje. opet ti kazem, previse si dala prostora toj anksiozn. tako je meni i doktorica rekla. ja sam sad hvala bogu dobro, radim na sebi, nasla sam sebi drugih okupacija, citam knjige, dosta vreman provodim vani sa porodicom, i trudim se svaki dan da uzivam maksimalno. ljubim vas sve




enastare -> RE: Anksioznost (21.9.2014 13:55:19)

Draga hnf hvala ti lakse mi je koliko te to ddrzalo kako ti je bilo kad si odlucila da vise neces kopat po forumima ja prestanem par dana a onda kao da dobijem napad i moram....jesi li iz sarajeva radis li.....hvala jos jednom




enastare -> RE: Anksioznost (21.9.2014 18:32:01)

Ma ja se bojim da sam vise opsednuta ovim stanjem muz mi stalno govori trzni se vise a ja samo oko toga hocu li poludit..sto imam toliku tjeskobu....sto sam smrsala (10 kg) za 4 mjeseca hocu li prestat mrsat ...kad ce vise kraj..budem dan dobro pa 3 lose pa dan dobro pa 10 lose i tako evo cetiri mjeseca ....sstrah hocu li postat kakv dusevni bolesnik..sta ce mi djeca...i tako u krug ...na poslu jedva odradim svoje obaveze nikako d se trgnem..neznam vise kome bi isla ako odes neuropsihijatru odma ti utrpaa tablete ..a ja znam da tablete ovo samo odgadjaju..cim prestanes sve jovo na novo...zene moje kako izac na kraj...s kkim s cim ....kako sam kad ne vidim vrata za izlaz iz ovog kruga ljubim vas pisite mi ove kojima je bolje koliko treba da mozak svari da je ovo umisljeno i da to odbaci kissssssss svim clanicama




moram biti jaka -> RE: Anksioznost (21.9.2014 18:46:17)

Enastare i ja se često plašim da ću da poludim,pa šta će mi djeca,ako ja zglavim u kakvu duševnu bolnicu itd,. I meni se to desi,ali opet nakon nekog vremena mi je to smiješno.Ja sam kupila vitamine da bih pojačala apetit i da bih vratila izgubljene kilograme ,jer strašno me nervira kad me ljudi sreću na ulici i s tonom sažaljenja pitaju,"a što si to ti smršala".Onda me tek spuca neka depra pa se ne smijem ni pogledati u ogledalo :).Jedem na silu i pijem vitamine i mislim da će biti ok,nadam se.Nisi spomenula piješ li ikakve dodatke prehrani.Pojačaj magnezij,folnu kiselinu,b-Vit. i trebalo bi ti i to popraviti stanje.Jedi mnogo banana.Nedaj se znaj da nisi sama,poluditi nećeš a ni umrijeti.Stisni zube uz tebe smo :*




priks1 -> RE: Anksioznost (21.9.2014 20:33:21)

Bok curke!
Draga enastare znam tocno kako ti je, taj osjecaj kad bi kricala na
sav glas i svima govorila pomozzziteee! I oni pomognu
trenutno rijecima podrske, al opet na kraju ostanemo same sa svojom
anks.I to je najteza cinjenica, sto nam je nitko ne moze odnijeti s ledja....
Vec same se moramoo boriti...Sto se tice hrane, na silu jedi! Zvaci, gutaj
al nek ulazi u tebe.Tako i ja isto radim, uvijek i nasilu pojedem ako treba...
Sve u svemu mi smo ovdje kad god ti treba...Owen[sm=smiley1.gif]




Mamica24 -> RE: Anksioznost (21.9.2014 21:47:26)

Draga entesare i druge zenice vjeruj da sam ista takva.. Misli sto hiljada kroz glavu prodju pa se neka nervoza nadoveze pa opet misli i pitanja sta ako ovo ono... Pa onda osluskujem svoje tijelo jel mi se manta vrtoglava jesam li gladna i td.. Pa onda pitanja zasto se meni ovo desava kakva sam bila prije prisjecam se sebe iz studentskih dana i td...

Al u svemu tome opet skontam da vrijeme i zivot idu dalje iako ja tapkam u mjestu sa svojim mislima.. Pa ili mogu ovako nastaciti ili to mjenjati... Jer sve je zaista do mene..

Kazes jedan dan budes dobra sto znaci da ipak ima boljih momenata moras ih trenirati raditi na njima sto vise se forsirati da iako si anksiozna da obavljas svoje dnevne duznosti i da ignorises taj osjecaj nervoze tjeskobe.. Jer to je samo osjecaj i nista vise nema uticaj ni na sta osim sto se tebi vrti po glavi... Ne sluzi ni za sta... Ja to tako gledam...

Trudi se da ignorises sto vise.. Znam tesko je i meni je tako.. Al idem guram dalje... Jer to zelim svim srcem i Hvala Bogu ide to malo.po malo na bolje.. Pa i tebi ide samo se moras vise truditi..

Eh ja vam sutra drage moje idem razgovor za posao... Pokusavam nemisliti na to previse :-)




HNF -> RE: Anksioznost (22.9.2014 14:16:22)

draga enastare i moram biti jaka, a i ostale forumasice, svakog je strah da ne poludi, vjeruj kakve sam ja strahove i misli imala to je uzas. ma ne volim se ni sjecati, stalno strah sta ako poludim, pa sta ce mi dijete, hajd lako mi za muza on ce se snaci, ali sta cu za dijete, pa sta ako ovo, pa sta ako ono, pa hiljadu filmova u glavi, eh onda lupanje srca, pocnem se znojit, trest, i eto ti panicnog napada. ali vremenom sam naucila da su to misli a ne stvarnost. niko od nas ne zna sta ga ceka za 5 minuta, a kamo li sta ce bit sutra, za godinu, dvije pet. najvaznije od svega je zivjeti SAD II OVDJE. koliko god vam to sad zvucalo glupo i cudno, vjerujte to najvise pomaze. ali to je trening, to se ne postize preko noci, meni je trebalo par mjueseci da istreniram mozak da zivim sad i ovdje. sta to znaci, sad cu pokusat objasnit. evo npr. peres sudje, idodje ti misao, joj sta ako ja sad poludim, pa uradim ovo ono, u tom trenu sama sebi kazes,( bilo koja od vas, i ja to isto radim ), eh vrati se sad u ovaj trenutak. sta radim, pa ja perem sudje, pa ribaj onda to sudje, ne znam sta ce biti, sad perem sudje a sta me ceka za 5 minuta, ne znam, samo dragi bog zan. morate naucit zivjet sad i ovdje, to je trening, ali vjerujte, kad to naucite tad cete se izlijecit, jer nece biti vise ni panicnih napada ni nicega. ja kad mi dodje ta misao sta ako nekad poludi, sama sebi kazem, haloo sta ako dobijem veceras srcani pa umrem, eto necu onda ni poludit. niko od nas ne zna sta ga ceka, zato MORATE da zivite sad i ovdje. ako ste npr. napolju, setate, i uhvati vas strah da ce vam se nesto lose desit, sama sebi kazes, cekaj,cekaj, vrati se sad i ovdje, sad setam, vidi tamo drvo, cvijet, eno onaj butik, da vidim cipele, i vjerujte mi, tako skrenete misli, i strah nestane. svaki panicni napad krece od misli, znaci prvo nam se javi misao, eto sta ako polludim, onda idu strah, nemir, lupanje srca, drhtanje, znojenje i to je sve jednako panicni napad. ako nema misli nema ni panicnog napada, vjerujte mi. to je toliko lako i jednostavno. ja sam bila toliko losa, nisam mogla vise izdrzat od tih misli i strahova, sreca moja psihijatrica je tolio divna, nikad mi nije dala nikakvu tabletu, samo razgovor. ne kazem da ja danas nemam strahove, naleti mi period, posebno pred menstruuaciju, pa budem i tuzna, i zabriniuta,ma sekunda pred panicni, ali sam se nekako istranirala da zaobidjem taj panicni, da ne pridajem znacaj, pa i ako se desi, sta sad, prezivjela sam ih dosad, pa prezivjet cu i taj. nedaj boze samo kakve fizicke bolesti, ovo je super. enastare opet ti ponavljam, nadji sebi neku zanimaciju, ja radim, pa sam i poslom zaokupirana. ali i ja dok sam bila kao ti, po citav dan istrazivala i pricala o tome, bila sam toliko losa,jer sam samo tu anksioznost hranila bespotrebnom paznjom. cim joj prestanes pridavati znacaj, nakon nekog vremena ce proci, jer nema hrane da se hrani, to jest nema tu paznju koja je odrzava. kod anksioznosti je najgora ta paznja koju joj pridajemo, cim nema paznje nema ni anks. i da naravno ne zaboravim, zene morate se mjenjat, ja kazem ne daj mi boze da budem kao sto sam nekad bila, stara ja, jer me je ta stara ja i dovela do anksioznosti. morate naucit zauzeti se za sebe, naucit reci ne, ugoditi sebi pa tek onda ostalima. ne ocekujte da vas svi razumju, niko vas nece razumjeti ko ovo nije prosao, nema pojma o cemu mu pricate, prestanite ocekivati da vam drugi citaju misli, jasno izrecite, muzu, djeci, roditeljima sta zelite, a ne ljutiti se i nervirat sto vam oni ne citaju misli itd. ne nervirajte se oko stvari koje se vas licno ne ticu. uzivajte, odmarajte, izadjite sa prijateljicom na kafu, u shoping,iskoristite svaki dan kao da je posljednji, i zapamtite SNAZNE ZENE SVOJU BOL NOSE POPUT ŠTIKLI, BEZ OBZIRA KOLIKO BOLI, SVI VIDE SAMO KOLIKO SU LIJEPE.... pozz i pusa




moram biti jaka -> RE: Anksioznost (23.9.2014 12:30:50)

HNF divna si,potpisujem sve što si napisala.I sama tako mislim...potreban nam je trening za dobro raspoloženje :).I meni okupacija jaaaako puno pomaže.Ali eto desi se tako da me na trenutak uhvati strah pa ga eliminišem tako što počnem razmišljati o necem drugom.A kao što kažeš misli su mi ponekad kao horor film,ali nastojim i kad me uhvate da udahnem duboko ikrenem za nekim poslom.Divna si i otvorenai konkretna,i to mi je drago jer naše stanje zna biti tako konfuzno da nema riječi kojima bi se opisalo.:*




HNF -> RE: Anksioznost (23.9.2014 14:10:10)

moram biti jaka [sm=smiley31.gif]




leptirica2606 -> RE: Anksioznost (23.9.2014 23:21:30)

Cao zene, slucajno Sam naletila na ovu temu na rr. I hvala Bogu na tome. Samo da preuzima podrsku svima jer I sama Sam prozivjela do pakla I nazad zbog panike I anksioznosti. Prvi put mi se to javilo na pocetku faxa, studirala Sam dosta tezak fax, I valjda od iscrpljenosti jednu noc mi pozlilo. Elem, zavrsila u hitnoj. I od Tada je sve krenulo niz brdo. Stalno razmisljanje dobicu srcani , dobicu mozdani itd. Onda je bilo perioda poludicu poludicu I tako sve. Smirilo se to podavno hvala Bogu, mada sama Sam sa sobom to rijesila. Svega Sam se bojala, stalno po hitnoj isla da mi rade EKG stalno kod doktora, I Onda je u meni nesto puklo doslovno. Jednostavno Samoj Sam sebi rekla-PA STA ako sad ti nesto bude? I Jednostavno krenula dalje. Sada Sam super hvala Bogu . Ponekad samo ako Sam bas fizicki iscrpljena a I imam , odnosno umislim neku sikiraciju, desi mi se taj napad panike. Ali svjeta Sam sta je I Jednostavno ga iskuliram , klanjam , dovu neku proucim I hvala Allahu dragom prodje ko rukom tegoba Sa srca, a ja se osjecam JACOM jer Sam sama uspjela da to izguram.
Uglavnom, sve je u nasoj glavi, moramo biti jake I uvijek kazem RAD JE LIJEK za sve. Okupirajte se necim I Jednostavno nema se vremena razmisljati o strahu od straha.
Ja danas o svojim Danima I epizodama panike I tog uzasa sto Sam prezivila zbog toga sjetim se I sve mi toliko smijesno. Izgleda.
Saljem pusu svima, tolikoooooooo mi je drago Sam Sam naletila na vas veceras, osjecam se extraaaaaaaaaaaaaa hvala Bogu[sm=bravo.gif][sm=bravo.gif][sm=bravo.gif]




Mamica24 -> RE: Anksioznost (24.9.2014 6:59:45)

Drage moje ja danas opet malo napetija nego inace. Muz mi je otisao na put a sama.pomisao da je daleko od mene ja se uzasavam. Nije to neka daljina mozda 4 sata voznje autom al ja nikako da se smirim. Cijelu noc nisam oka sklopila evo jutros se sva tresem. Mislim da ovo nije pn vec anksioznost prava ono strah briga sta cu kako cu. Evo popila sam.paracetamol da me malo zgrije ne znam sta cu drugo... Ne kontam sta mi je... Al duboko u sebi odlucila sam se danas suprotstaviti pvom strahu znaci necu ici kod mame ni kod drugarice ostacu da se igram sa djecon kuci i da radim druge poslove.. Iako mi je tesko paznju usmjeriti negdje drugo znate i same kako je kad vas se ovo sveze... Al potrudicu se...

Jel ima neko neki savjet za jednu prestravljenu majku koja ne voli da ostaje sama tj da joj muz ode daleko od kuce :-( pokusavam se razvedriti ali mi je vrlo tesko... Prije mi je ovo bilo dosta lakse ne znam sta mi je jutros...




koka i po -> RE: Anksioznost (24.9.2014 10:01:22)

IZVORNA PORUKA: Mamica24

Drage moje ja danas opet malo napetija nego inace. Muz mi je otisao na put a sama.pomisao da je daleko od mene ja se uzasavam. Nije to neka daljina mozda 4 sata voznje autom al ja nikako da se smirim. Cijelu noc nisam oka sklopila evo jutros se sva tresem. Mislim da ovo nije pn vec anksioznost prava ono strah briga sta cu kako cu. Evo popila sam.paracetamol da me malo zgrije ne znam sta cu drugo... Ne kontam sta mi je... Al duboko u sebi odlucila sam se danas suprotstaviti pvom strahu znaci necu ici kod mame ni kod drugarice ostacu da se igram sa djecon kuci i da radim druge poslove.. Iako mi je tesko paznju usmjeriti negdje drugo znate i same kako je kad vas se ovo sveze... Al potrudicu se...

Jel ima neko neki savjet za jednu prestravljenu majku koja ne voli da ostaje sama tj da joj muz ode daleko od kuce :-( pokusavam se razvedriti ali mi je vrlo tesko... Prije mi je ovo bilo dosta lakse ne znam sta mi je jutros...



ko kaze da si sama...pa imas djecu....imas i oslonac.
pokusaj da ne ovisis psihicki ni o kome....pa sami smo se i rodili jelte[sm=smiley1.gif]
covjek je sam sebi najveci prijatelj a i neprijatelj...pokusaj da u tebi prevlada ovo prvo.
kako?ucini za sebe neku lijepu stvar koja ce te usreciti u trenutcima kada mislis da si sama(a nisi jer imas sebe).
ugodi sebi...voli sebe.




Mamica24 -> RE: Anksioznost (24.9.2014 10:15:22)

koka i po draga ne znam te ali sam ti jako zahvalna sto si tu uz nas. Tvoji savjeti uvijek zlata vrijede i zaista uvijek imas pravo... Ja se moram rijesiti te psihicke ovisnosti o muzu nekako sam ga kroz sve ovo pretvorila u svoju "sigurnu osobu" pa mi svaka njegova udaljenost izaziva nekad jacu nekad slabiju reakciju..

Moram se rijesiti toga al ne znam kako... Nekako skrenem misli na nesto drugo.. Pa se vrate i tako kao talasi u glavi :-( al sta ces mora se zivjeti... Nadam se da ce mi sutra biti lakse!!

Hvala ti koka i po :-*




koka i po -> RE: Anksioznost (24.9.2014 10:22:49)

to je jedna od najvecih greski koje prave aneksiozne osobe.
vezu svoju sigurnost za odredjenu osobu i samo toga se drze.
ja sam nekada davno pisala o toj psihickoj ovisnosti i o zahvalnosti koju ona donosi.
a upravo radi te zahvalnosti osoba koja je vezana postaje slijepa na druge ljudske vrijednosti ili mane.,
kada prodje ta psihicka ovisnost i dodje to tzv "budjenja" nerijetko nastaju i problemi.


valjda ces me shvatiti.




Inkognito -> RE: Anksioznost (24.9.2014 11:30:02)

Eh evo i mene, u nekim sam obavezama velikim, pa nemam vremena za anksioznost :D Bas super zvuci, nemam vremena za to ili da preciziram, nemam vremena da joj pridajem puno paznje iako je ona tu negdje, samo trenutno nije u centru paznje jer mi trenutno nije bitna. Eto zene, kao sto vec znamo, same sebi dajemo ovo dajuci mu dovoljno prostora da vlada nama...

Nemam puno vremena, samo rekoh kratko da kazem tebi Mamice da sam iznenadjena sto odlazak muza dozivljavas tako, jer sto kaze Koka nisi sama, imas djecu. Ja tebe dozivljavam kako jaku zenu, koja analizira uzroke svoje anksioznisti, koja joj prilazi smisleno i suocava se s njom, pa vjerujem da ces i ovaj razlog ovisnosti o muzu razrjesiti. Mi svakako u svojoj anksioznosti ostajemo sami, mozemo sa svima pricati o tome, al na krjau se same borimo s tim jer same sebi jedino mozemo pomoci. Tako i u ovom slucaju, muza nema, pa sta, nasi ljudi svakako rade, imaju vise ovabeza nego mi i iz tog razloga moramo se uciti da ne ovisimo o njima ili bilo kome drugom. Otisao je na posao, ostace duze, vratit ce se i ides dalje, nastavljas sa zivotom a i dalje ces se pitati zbog cega si propustila uzivati u ovom divnom danu brinuci se nizbog cega...Eto tako nekako sebi pokusaj docarati i vidjeces da nema poente biti zabrinut.
Sama si rekla da smo lavice, pa hajde lavice, pokazi da je ovo samo macji kasalj :)

Ensttare, sve su zene vec otpilike napisale sta i kako, najbitnije je usmjeriti paznju na nesto drugo, naci neki hobi, nesto sto volis. Sigurno ima nesto sto te nekad zanimalo pa je palo u drugi plan. Pokusaj osvjeziti to sto volis, malo se posvetiti tome, i vidjeces kako ces sebe uhvatiti da mislis na nesto drugo, da ce se mozak, makar i na momente, malo odmoriti. Sve smo prosle ili prolazimo kroz isto, svaki dan je borba, svima nam je tesko, iako svi misle da je njima najteze. POnavljam opet, jake smo zene, borimo se s ovim nevidljivim boljkama, pa cemo se i izboriti. Svaki dan je drugaciji, bude lose, pa prodje, pa bude dobro i onda ne moze covjek vjerovati da ikad moze biti lose, pa sve ukrug, al dok ima imalo dobrih dana, trenutaka,, minuta zznaci da ce ih biti jos, samo treba vremena. Mi znamo da je ovo prolazno, znamo kako se ponasa ova ku.cka, samo trebamo joj dati vremena da vidi da znamo da nije strasna i da ce i ona uvidjeti da nema kod nas sta raditi. Ja UZMEM SVOJU ANKSI ZA RUKU I VODIM JE SA SOBOM, vodim je za ruku kao svoju drugaricu, a ne svoga neprijatelja. Onda kad se sprijateljimo skontacemo da jedna drugoj nismo prijetnja, nego je tu da nam pomogne da se promijenimo. Znaci ide s nama, tu je, ne smatrajmo je teskom pa nece ni ona nas smatrati. Eto tako nekako ja sebi docaram.

HNF super post draga, bas ohrabrujuce u svakom pogledu. Pozdrav za sve zenice, nisam uspjela sve procitati, al tu sam, mislim na vas.

Odoh poslom i ide i ova drugarica anski sa mnom, da mi pomogne, neka je, ne moze mi nista jer mi je prijateljica (hahahahha, meni pomaze ovakvo razmisljanje :D)...Ljubim vas macke moje, bice ovo sve iza nas..i oprostite na nabacanom postu :) <3




Inkognito -> RE: Anksioznost (24.9.2014 11:35:34)

P.S. Mamice, nemoj me pogresno shvatiti, samo rekoh da ti docaram da muzevo odsustvo nije nista, ti si puuuuuuno jaca od toga da se brines oko njegovog odsustva, on je samo odsutan i nista vise, doci ce... Znaci hrabrice, skontaj da je to nista, eto samo malo proanaliziraj isto sto i analizirras ostale simptome i skontaces da je to JEDNOO VELIKO NISTA!!!




Mamica24 -> RE: Anksioznost (24.9.2014 13:24:40)

E dusa draga Inko hvala ti skontala sam sta zelis reci i u pravu si kako dan odmice meni je sve "lakse" sto kazes ona je i dalje tu ali imam nekog posla oko kuce da sam se malo zbunila... Mada bih najradije spavala jer sinoc nisam oka sklopila..
Al ne ne... Danas cu dobro da se izmorim i nadam se veceras Ako Bog Da kad legnem da spavam ko bebica :-)

Koka i po e sad sam se malo pogubila kad si rekla to da nastaju problemi.. Znas li otprilike na kojoj si strani to pisala da nadjem raso bih se rijesila ove ovisnosti ili bolje receno ovog straha kad je muz daleko...

Nekad ga se rijesim za cas posla al danas mi je nesto ne znam ni ja... Mozda i umor pa covjek nema snage za neke umne borbe.. Ja sam i prije imala strah kad ostajem sama ali to me je kad kad popustilo al evo jutros scapilo jedva sam se otgnula malo.. Paracetamol i mg su smirili misice :-)

Hvala vam zene zaista cijenim vase savjete..




HNF -> RE: Anksioznost (24.9.2014 15:09:06)

mamice evo da se i javim, i pokusam ti koliko toliko odgovoriti. kao sto koka i po kaze, mi anksiozne se uvijek vezemo za neke stvari ili ljude, pa onda najcesce se osjecamo sigurne kada je muz tu, ili bilo ko drugi u koga imamo povjerenje.isto kao kad dozivis npr.panicni napad u nekom shoping centru pa vise ne smijes uci u njega jer tvoj mozak misli da je tu opasnost. isto je i sa sigurnom zonom, ti se osjecas sigurna samo ako je muz tu, vjeruj da sam i sama takva, znas da ja i ti imamo iste strahove, simprome. ali moras shvatit da nema sigurne zone, to je umisljeno. niko ti ne garantuje da ces biti sve ok, dok je muz tu. ja sam tako vjerovala, e ako je muz tu, ja sam ok, eh onda kako me je jedan dan strefio panicni i tolika anks.upravo kada smo bili svi zajedno, familijarno na okupu, tu je bio i muz, shvatila sam da vise nisam ni s njim sigurna, znaci nema pravila,nema sigurne zone, to mi sami sebi stvorimo. moramo naucit biti sigurne same u sebe- pa evo i moj muz je danas citav dan na poslu,nema ga veceras do 11, mada nije daleko, ali ja sam sama. i ucim da budem sigurna sama u sebe, a ne da sam sigurna u muza. sta ne daj boze da mu se nesto desi, ne do dragi bog, mi moramo naucit biti sigurne u sebe. ali ta nesigurnost je proistekla zbog nedovoljno samopouzdanja i straha od odgovornosti. ja sam 100 posto sigurna da je tako. nas je strah odgovornosti, e sad zbog cega, to je dublja neka tematika. kad muz ode na put, ti ostajes sama kuci s djecom, i onda si 100 posto odgovorna za sebe, za njih. tebe je strah odgovornosti, kao i mene, e sad zbog cega, to moras sama otkrit. dal razlog lezi u djetinjstvu, ili zbog nedovoljno samopouzdanja, ne znam, to moras radit na sebi, da bih rijesila. e sad sam ja mozda otisla predaleko, ali pokusavam da ti pomognem, kao sto je meni moja dr.pomagala.. pokusaj se danas zabavit s necim, igraj se sa djecom, izadjite napolje, citaj, gledaj tv, jedini nacin da se ovog oslobodimo jeste taj da se stalno suocavamo a ne bjezimo, ali moramo slusati i svoje tijelo, ako vidis da ne mozes vise, pa reci, ok, odoh do mame, danas ne mogu, moci cu sutra, bitno je da se ne osudjujes. eto valjda sam malo pomogla :*




Mamica24 -> RE: Anksioznost (24.9.2014 16:43:09)

Hvala ti HNF znam da smo ja i ti dosta slicne sa tim strahovima kad ostanemo same.. Pa evo ja sad za sad rekla bih ok.. Nasla sam nekog posla pa sam bila vani sa djecom evo sad usli i rucali... Hvala Bogu i napetost popusta i rekla bih da sam danas imala prilicno tezak test :-) ono gledala sam strahu u oci ... Nisam otisla ni mami ni sestri jer sam htjela ostati da vidim sta je to sto me plasi.. Kroz glavu mi je prolazila ideja da zovnem muza da se vrati al ne mogu biti toliko djubre pa da mislim.samo na svoje gluposti.. Rekla sam sebi Ne ovaj put ostajem kuci.. Jutro mi je bilo jako tesko i napeto jedva sam se dohafizala.. Ja Hvala Bogu vise namam pn vec mi se nervoza nabije tolika i strah da varnicim sva :-)

Hvala Bogu lakse je sad... Hvala vam koje ste bile uz mene zaista ste divne i ja vam.zelim.sve najbolje u zivotu.. Eto ja sve bila hrabra sve super jaka al sam jutros malo popustila .. Pa dobro... Skola za mene velika a nadam se da cete i vi iz mog primjera pokupiti sta korisno.. Ono sto je cinjenica jeste da vrijeme nije stalo ako ste anksiozni, minute i sati idu dalje dan prolazi... Ako cu lezati i misliti sta mi je pa prizivati neg misli samo cu sto rece Inko propustiti divan dan napolju.. Rekla sam sebi "priznam.strah me je daleko je otisao al sta cu ja tu ne mogu nista promjeniti a od straha mi nista nece biti bezopasan je... Malo.me koci al popustice i to" ..

I evo me... Citava... A mogla bih reci i jaca pa i pametnija :-)

Dame moje predivne ljubice ja sam.vam dusu svoju otvprila sto ni moja mama ne zna ni moja sestra.. Ne zelim vise da me gledaju drugacije.. Ne zelim da ih sikiram... A drugaricama pogotovo ne mpgu reci.. Jer prave drugarice i nemam.sve je to ono ppvrsno drugarstvo.. Zato vam hvala ljepotice moje sto ste me bodrile :-*:-*:-*:-*




priks1 -> RE: Anksioznost (25.9.2014 9:59:03)

Mamice, evo da ti i ja pruzim podrsku, totalno te razumijem.Ali glwdaj to ovako
znam da si prosli put rekla kako ti nije tesko palo kad ti je muz otisao
isto raditi negdje daleko, a ovaj put ispalo grozno...ali to ne mora
znaciti da to sljedeci put neces opet lako prebroditi.Da se sad ne ponavljam
sve sto su clanice rekle ja potpisujem, pogotovo Hnf sto se tice vezanja...
Ne bih sad da ti se nesto mijesam i da me krivo shvatis, ali mislim
da ti je to povezano sa ocem kojeg si izgubila, i podsvjesno ti treba muskarac
koji ce te "drzati za ruku".I to je sve razumljivo..ali kad to osvijestis
vjerojatno ce ti biti lakse...Meni moj muz kaze da ce ici raditi u Njemacku
par mijeseci, a meni mrak na oci, panika.Necu moc bez njegaa...ali vidit cemo.
cemo.Ja vam nemam panicne, niti strahove da cu sad nesto poluditi...
jer ako nisam dosad ne vjerujem ni da cu sad ha, ha vec nekako kako
bi opisala ko neka napetost i onaj osjecaj kao da ne znam sta je to UGODA, i
osjecaj zadovoljstva...da li i vi imate taj osjecaj? Zene jake ljubim vas!




moram biti jaka -> RE: Anksioznost (25.9.2014 10:57:55)

Priks1 znam taj osjećaj,ali trudim se da i njega eliminišem,a eliminišem ga jedino tako da počnem raditi nešto,bilo šta pa kad završim nekako taj osjećaj nestane.U meni uvijek kao da čuči taj osjećaj,a samo ponekad se rasplamsa.Ali borim se.Evo jutros sam nekakva kao zbunjena,prije bih rekla kao preosjetljiva,ali skrećem misli na nešto pozitivnije.Čim se malo lošje počnem osjećati pukne me onaj strah da ludim,aj da mi ga je eliminisati totalno.Doći će i to vrijeme aBd.
Mamice,ja sam jednom tako davno kad sam imala jedan ovakav period (prije 7-8 g) muža odgovorila da ide na rad u inostranstvo.Sada više i ne mislim tako.Prije 2 god. je bio odsutan skoro godinu dana i bio je na drugom kraju svijeta,nisam to loše podnijela,mada u tom periodu nisam bila anksiozna,a i sad planira na nekih pola godine ići i to opet jako daleko,ali uopće nemam namjeru da ga zaustavljam.Doduše tata i sestra su mi blizu,pa djeca tako da se nadam da cu uz Boziju pomoć izgurati i to.Neka to i tebi bude test i vježba,ljubim te tu sam uvijek spremna za razgovor ;).Sretno




Stranica: <<   < Prethodna stranica  241 242 [243] 244 245   Sljedeća stranica >   >>