|
Inkognito -> RE: Anksioznost (30.9.2014 11:59:25)
|
Gdje ste macke moje?! Ja taman dosla da malo provirim sta ima, kad ovamo me vec prozivaju :D
Drago mi je da se neko od starih clanica javio. Obzirom da sam ja, kad sam pronasla ovaj forum, prvo sve iscitala pa se onda prijavila, tako da "znam" sve clanice, a izmedjuostalog sam bas zapamtila Lajlac, jer je nacin pisanja bio bas fascinantan (ostao mi je u sjecanju nacin na koji si opisivala svoj momka, cini mi se da je bio neki navijac i policajac, tako nekako)! Draga Lajlac, drago mi je da je dosta stvari sada iza tebe, da si se naucila izboriti s nekim stvarima, mnogo toga prevazici i nauciti kako ici dalje kroz zivot, a da ti anksioznost ne prestavlja toliku prepreku. Kao sto smo vec i same naucile, anksi nam moze biti drugarica ako naucimo kako da se druzimo s njom. Ja sam ti friska mlada, nekako sam najjacu anksioznost i imala pred udaju, zbog samog vjencanja, priprema, a pogotovo zivota u braku. I mogu ti reci da evo vecc nekoliko mjeseci, bez obzira na anksioznost, da sam prodisala. Stvari su se nekako poslozile, dobila sam svoj dom, svoju porodicu, nekog ko se brine o meni i ja o njemu, neko ko ce mi izmasirati bolna ledja ili dodati toplomjer da izmjerim temperaturu, nekog ko ce se smijati mojim salama i drzati me za ruku kada placem. E to je ono sto moze uveliko poboljsati cijelo stanje u kojem se nalazimo prije udaje. Ja sam mislila da ce biti katastrofalno, ali eto, hvlaa Bogu, prevarila sam se. Da pitate mog muza, on bi rekao da sam vise temperamentna i vesela osoba, a da anksioznost ni ne sta je, hvala Bogu dragom. Eto draga, nemoj brinuti, pogotovo jos ako ces imati svadbu, vjeruj da ti tad nista nece naumpadati osim da je to tvoj dan i da zelis uzivati u njemu maksimalno, kao sto i hoces. A djeca i to, vjeruj da imam istih problema, razmisljam o tome dosta, sta kad ostanem trudna, aBd, hormoni, porod, roditeljstvo, al otom potom...Kad se uspjevamo boriti s ovim, onda vjerum cvrsto da cemo se izboriti i sa ostalim stvarima, a pogotovo necim tako lijepim kako sto je trudnoca i roditeljstvo, aBd. Drago mi je da ima neko ko tek planira ici u izazov zvani trudnoca, da mogu s nekim podijeliti :)))
Drage moje zenice, ja sam u nekim obvezama, pa me ovo nekako popusta. Naravno tu je ona negje, al u tako malim kolicinama, da ni sama ne mogu da vjerujem. Opusstena sam, nema nervoze, sto je takodje nevjerovatno i novo za mene, pa se stalno osluskujem. Mislim, ima nervoze, al one "normalne" svakodnevne, uobicjene, a ne one anksiozne, mislim da znate na koju nervozu mislim :D Amin, da ostane ovako. Ako se i vrati znat cu da mogu imati dane bez ikakvih simptoma, sto mi opet daje snagu da idem dalje jaca, sigurnija u sebe i zeljna rjesavanja.. Ne smijem se ni radovati, ko kad je insan sav isprepadan..uglavnom dobro je, ja zadovoljna, pa polako, korak po korak. PRimjecujem na sebi da manje mislim o stvarima kojima sam prije pridavala znacaj, sto znaci da se moze i to postici., samo treba vremena. Popusti ona sama kada se opustimo, al opet polako, sama ce ona vidjeti da joj nema puno mjesta kod nas. Opet kazem, ima kod nas dosta posla, jos upoznajemo same sebe, al doci ce sve na svoje, aBd...
Mamice, ideja o butiku mi se bas bas bas svidja. Imas viziju, znas sta hoces, sad je samo pitanje kako doci do tog cilja. Sve se polako ostvaruje, pa tako i ti dugorocni ciljevi. Samo naprijed mala!
Dino, svi imamo tih problema da se prisjecamo situacija, vremena, mjesta gdje su nam se desile lose stvari. Al vjeruj mi, ja bih mogla svaki mjesec u godini povezati s losim stvarima u zivotu, sa nekom smrcu, necijom bolescu, problememom, al ne smijemo to sebi dopiustiti. Rjesenje je u suocavanju. Znaci, prihvatiti, suociti se sa situacijama, godisnjim dobima, reci sebi PA STA?!?! desilo se to i to tad i tad, u redu, desilo se, proslo je hvala Bpgu dragom, sad je to iza mene, idem dalje, nema povratka jer se nece nikad vratiti aBd. Cekaju nas stvari koje su ispred nas, lijepe stvari, lijep zivot, samo cemo sad biti malo opreznije, malo cemo vise osluskivati, ali cemo zato vise misliti na sebe, slusati svoje tijelo sta nam porucuje i biti cemo sebi bitnije!
Berna, ja ti isto kao ni Mamica ne bih preporucila tablete. Nisam nikad htjela upustiti se u to jer je problem iskljucivo u nama. I ja bih preporucila psihologa, jer sam i sama isla kod njega i planiam i dalje ici, samo dok rijesim neke obaceze. Znaci, idi pricaj, suocavaj se, nadji uzrok u sebi, rijesi ga, razclani ono sto je u tebi,s to cuci i treba izaci napolje. Vjeruj i ja sam bila na dnu, nit mogu s kim, niti sama, bez rjesenja, zid ispred mene, zid iza mene. Ali ipak nekako Bog dragi nam olaksa, malo pomognemo i same sebi, polako, korak po korak, samo treba raditi na sebi. TAblete ti nece pomoci, samo mozda malo ublaziti, i to samo mozda!
HNF, Priksi, gdje ste macke, sta ima kod vas? Pozdrav i za ostale clanice, samo naprijed drage moje, tu smo jedne za drugu.
Eto idem sad, obaveze zovu, cujemo se poslije...i drage ste mi pravo :*
|
|
|
|