RE: Anksioznost

RE: Anksioznost (Puna verzija)

Forum >> [Porodični život] >> Zdravlje

Poruka

prepadnuta -> RE: Anksioznost (31.7.2014 14:47:47)
Salmi,uvek se za sve prepadam [sm=lev.gif]....Sta cu takva sam[sm=smiley1.gif]...Mamice,nadam se da cemo ja i moj mozak jedan dan da se slozimo da necemo da budemo na dve razlicite strane[sm=hudicek1.gif]....A sta cu raditi kad krenem na vto auuuuuuu

Mamica24 -> RE: Anksioznost (5.8.2014 0:34:16)
Prepadnuta bas me nasmija :-) ma ne sekiraj se tvoj mozak te prati u stopu :-) i uvijek ce i kad ti misli najvise lutaju on rasi svoj posao neobaziruci se na to da li ga mucimo mislima i sl.. HNF inkognito sta ima kako ste vi ovo dana. Jel neko na moru vec?! Ja jos nisam i nikako mi se ne ide u tu guzvu al hajd moracu bar zbog djece.. Ja sam vise seoski tip :-) Kod mene situacija podnosljivo jedino izgleda da mi zeljezo opet palo malo mi se vrtoglava ako dugo stojim a i noge me bole.. Ostalo ok... Po malo mi dodje neki cudan osjecaj pa ja to nekako izignorisem. Apsolutno je tacno da je anksi skup gluuuuupih navika i simptoma koje smo nesvjesno prihvatili i sad ih se treba rijesiti jer svaki put kad smo pod stresom ili nakon nekog stresnog dogadjaja mi umjesto da se opustimo mi smo i dalje napete.. Al hajd Hvala Bogu pa postoji rjesenje i izlaz samo ga treba stepljivo naci!!

Inkognito -> RE: Anksioznost (5.8.2014 11:32:07)
Drugarice moje drage, evo i mene :) Mamice, u pravu si, skup glupih navika koje ponavljamo jer imamo previse slobodnog vremena. Ja sam hvala Bogu dragom ovih osam dana dobro, skoro bez ikakvih simptoma. Ima njih pomalo, naidju, izborim se i idem dalje. Poenta je da sam bila prezauzeta ovih dana, kao u nekoj masini, okruzena ljudima i nisam imala prostora da razmisljam o sebi. Zene moje, NADJIMO SEBI ZANIMACIJU, neki hobi, obavezu, nesto sto ce nas, pored svih svakodnevnih obaveza, maksimalno iscrpiti. Meni je to pomoglo..evo tacno godina dana otkako sam u ovom stanju, i mogu vam reci da dok anksi ne odradi svoje, mi tu ne mozemo previse uraditi osim da se prepustimo koliko mozemo. Ona mora ispoljiti valjda sve ono nagomilano tokom godina i treba joj to i dozvoliti, jer onda mozemo polako i da se vracamo svakodnevnom zivotu. Eto, hvala Bogu dragom, ja sam najbolje dosad, samo da ovako ostane akobogda. Ja nisam jos isla na more, ali cu uskoro i radujem se (iako me potajno strah, al ne dozvoljavam da se razvija)... Gdje nam je HNF? Veliki zagrljaj vam saljem...bicemo mi akobogda uskoro one stare..ljubim vas :***

HNF -> RE: Anksioznost (5.8.2014 17:41:52)
eeeej drage moje, evo i mene. ja bila na moru, evo danas dosli kuci, tako da se zbog toga nisam javljala. na moru bilo super, sunce, lijepo vrijeme, iskupala se, suncala, evo me pocrnila ko kakav crnac [sm=smiley36.gif]. samo me prvu noc uhvatio strah, nisam mogla odmah zaspat, pa me uhvatile moje standarde misli, joooj sta ako sad ovo, sta ako ono itd, ali eto hvala bogu brzo se smirila, uzela knjigu da citam i zaspalaaaa, sutra bilo sve ok, i sve naredne dane. eto vraila se kuci, ziva i zdrava hvala bogu, i odmorna [sm=bravo.gif]. pusa za sve

Mamica24 -> RE: Anksioznost (6.8.2014 0:04:28)
Hajde super Hvala Bodu dragom da ide na bolje... Veliki :-* za sveeee!!

sxt31 -> RE: Anksioznost (6.8.2014 0:07:44)
Mrzim ovu tisinu koja me okruzuje. Mrzim i cinjenicu da nema pravih prijatelja,razmisljam,imam jednu prijateljicu kojoj sam 2 godine bila psihoterapeut,slusala njene probleme,panike, histericne ispade, do 2-3h ujutro je tjesila pa ujutro isla na posao, jedva je odvela doktoru,dobila th. Sad je ona dobro,ali znate sta, ne zove me vise, nema zena vremena,bolje joj je,hoda s muzem,sad se ne kolju nozevima jer je zbog lijekova ona smirenija. Elem, ko sljivi mene, moje stanje, paniku,depresiju,trudnocu,samocu,cinjenicu da od mucnine ne mogu sebi napravit ni obicna ušljiva jaja, cinjenicu da nemam s kim progovoriti oci u oci, klinac-palac i telefon,ne moze zamijeniti osobu koju ces gledati u oci. Da se bar sjeti da dodje i da me saslusa. A s druge strane ona nikad nije znala slusati,uvijek prekida,ona je u prvom planu, mozda mi je Bog namjerno i dao da mi ovako ne dolazi,mozda bi me smorila jos vise. Ali to ne mijenja cinjenicu da sam ja po milioniti put uradila isto,davala sebe i svoje vrijeme suosjecajuci s ljudima i savjetujuci ih pa kad rijese svoje probleme, ja nisam potrebna vise. Jos mi posalje poruku tipa: 'sto mi se ne javljas'. Mozda ih necim tjeram od sebe,mozda je do mene. Ali definitivno u ova 4mj.trudnoce i lezanja,naucila sam da necu vise graditi mostove i prijateljstva. Ocito ne znam sebi birati prijatelje. Ja dajem sve,a oni samo komadic. I gdje su sad kad sam na dnu? Ma za*ebite,ionako sam na dnu,a sa dna nemas kuda nego gore. Isplivat cu i ja, dat ce Bog izdrzat cu. A onda, cuvati se za svog muza i svoje dijete. Hvala dragom Allahu,pa mi je dao muza s kojim nemam nikakvih problema i koji je moja stijena i oslonac. Za sad, ako Bog da,da mi i ostane ovakav. Pa nekad cemo se i spojiti i biti prava mala porodica nas troje.a proci ce i ova razocarenja u ljude i tzv.prijatelje. Velika kisa pada,strah me,zemlja nam se nije oporavila ni od majskih poplava,bojim se novih. I ova nesanica me izludjuje. Sva sam nekako napeta,tjeskobna, kao u stanju pripravnosti...

koka i po -> RE: Anksioznost (6.8.2014 9:43:05)
IZVORNA PORUKA: sxt31 Mrzim ovu tisinu koja me okruzuje. Mrzim i cinjenicu da nema pravih prijatelja,razmisljam,imam jednu prijateljicu kojoj sam 2 godine bila psihoterapeut,slusala njene probleme,panike, histericne ispade, do 2-3h ujutro je tjesila pa ujutro isla na posao, jedva je odvela doktoru,dobila th. Sad je ona dobro,ali znate sta, ne zove me vise, nema zena vremena,bolje joj je,hoda s muzem,sad se ne kolju nozevima jer je zbog lijekova ona smirenija. Elem, ko sljivi mene, moje stanje, paniku,depresiju,trudnocu,samocu,cinjenicu da od mucnine ne mogu sebi napravit ni obicna ušljiva jaja, cinjenicu da nemam s kim progovoriti oci u oci, klinac-palac i telefon,ne moze zamijeniti osobu koju ces gledati u oci. Da se bar sjeti da dodje i da me saslusa. A s druge strane ona nikad nije znala slusati,uvijek prekida,ona je u prvom planu, mozda mi je Bog namjerno i dao da mi ovako ne dolazi,mozda bi me smorila jos vise. Ali to ne mijenja cinjenicu da sam ja po milioniti put uradila isto,davala sebe i svoje vrijeme suosjecajuci s ljudima i savjetujuci ih pa kad rijese svoje probleme, ja nisam potrebna vise. Jos mi posalje poruku tipa: 'sto mi se ne javljas'. Mozda ih necim tjeram od sebe,mozda je do mene. Ali definitivno u ova 4mj.trudnoce i lezanja,naucila sam da necu vise graditi mostove i prijateljstva. Ocito ne znam sebi birati prijatelje. Ja dajem sve,a oni samo komadic. I gdje su sad kad sam na dnu? Ma za*ebite,ionako sam na dnu,a sa dna nemas kuda nego gore. Isplivat cu i ja, dat ce Bog izdrzat cu. A onda, cuvati se za svog muza i svoje dijete. Hvala dragom Allahu,pa mi je dao muza s kojim nemam nikakvih problema i koji je moja stijena i oslonac. Za sad, ako Bog da,da mi i ostane ovakav. Pa nekad cemo se i spojiti i biti prava mala porodica nas troje.a proci ce i ova razocarenja u ljude i tzv.prijatelje. Velika kisa pada,strah me,zemlja nam se nije oporavila ni od majskih poplava,bojim se novih. I ova nesanica me izludjuje. Sva sam nekako napeta,tjeskobna, kao u stanju pripravnosti... ako trebas nekoga za pricu tu sam[sm=smiley1.gif] nije sve tako crno...znas[sm=smiley1.gif] casa je do pola puna a ne prazna.sitnice cine zivot sretnim...okreni se malo oko sebe i vidjet ces da je tako[sm=smiley1.gif]

HNF -> RE: Anksioznost (6.8.2014 9:46:21)
Draga moja sxt31, evo procita ovaj tvoj post pa sam ti se morala javit. Znas i mene su u zvotu mnogo ljudi jako razocarali, ma mogla bih ti sad pricat do ujutro koliko sam se ja davala, i sta sam sve cinila da im budem uvijek pri ruci, da pompgnem bilo financijski, materijalno, da ih slusam dok jadikuju, placu itd, i tako danima, mjesecima i godinama. vjeruj mi.sad ti isti ljudi kad su stali na noge, kad im vise nije trebala moja ni financijska ni bilo kakva druga pomoc, ma sad se ne udostoje ni da me nazovu da pitaju kako sam, a kamo li da oni mene pitaju da li meni treba sad kakva pomoc. ali znas kako ja na to gledam, kolo srece se okrece, to je sigurno, sad si na vrhu sad si na dnu, bog nas stalno iskusava. Zato nikad se ne oholi kad si na vrhu, jer ne znas sta nosi dan a sta noc. Drugu stvar koju hocu da ti kazem, sve sto radis za nekoga, radi samo zbog svog licnog zadovoljstva, a ne zato sto ocekujes nesto od te osoobe. to jest u pocetku tesko, ali vremenom istreniras da tako radis. ja sam u pocetku uvijek kada uradim nesto za nekoga pomislim pa hajd moze i on meni nekad valjat, ali kanije se razocaras jer si previse ocekivao od ljudi. Motras prestat stalno ocekivat nesto od drugih. vjeruj da tad zivot postaje puno, puno bolji. ja sad kad nekom nesto hocu da pomnognem, ili uradim nesto, prvo sebe pitam jel to mene cini sretnom, hocu li se bolje osjecat nakon toga, ako je odgovor potvrdan, onda to i uradim, bez ijedne sekunde ocekivanja da ce mi druga strana vratit tu uslugu. i cim nema ocekivanja nema ni razocarenja. a vidi Onaj gore sve, ko je kakav, sve se u zivotu vraca,vjeruj u to. ljubim vas sve

Inkognito -> RE: Anksioznost (6.8.2014 12:01:21)
Draga nasa sxt31, Prvo da ti kazem da nisi sama, da smo evo mi tu jedna za drugu i da smo na naki nacin prijateljice, doduse virtualen, al i to je nesto. Bitno je da razumijemo jedna drugu u svakom pogledu i da smo tu jedna za drugu, da cemo se javiti kada vidimo da smo jedna drugoj potrebne. Prvo sto bih ti preporucila jeste da se ne trujes negativnim mislima o tim tzv prijateljicama. Znaj da si dala onoliko koliko je neko u datom momentu trazio od tebe, pa cak i vise. To tebe cini samo boljom osobom cija je dusa toliko plemenita da je u stanju bila provoditi toliko vremena sa nekim kome je to bilo potrebno. Iz cijelog tog odnosa izvuci samo ono najbolje, da to je da si tim svojim djelima postala jos bolja nego sto si bila. Znaci, ono sto ti mogu savjetovati je da se ne TRUJEŠ negativnim mislima o osobama koje nisu tu za tebe, jer tako samo sebi jos vise skodis. Pokusaj se dozvati u tom pogledu, ne radi to sebi jer ti to ne pomaze, samo odmaze. Iz svog trenutnog stanja pokusaj izvuci nesto pozitivno..pa trudna si, cekas bebu, ona je ta koju je dragi Bog poslao da ti pomogne i izvuce te iz tog stanja. Ona ce akobogda promijeniti tvoj zivot nabolje, promijenit ce i tvoj mentalni sklop pa ces poceti i pozitivnije razmisljati. VISE NIKADA NECES BITI SAMA. To je blizu, strpi se jos malo, jaka si cim se nosis sama sa ovim. Bog nam daje onoliko koliko mozemo podnijeti, zato moramo biti strpljivi. Sve smo mi prosle kroz pakao, znamo svaka gdje smo bile i kako smo se izvukle, zato znaj da NIJEDNO STANJE NIJE TRAJNO, da nas sunce ceka iza coska, samo moramo malo sacekati. Pogledaj samo koliko je zena i trudnica proslo kroz ovaj forum i vise ih nema, jer su se izvukle, tako ces i ti akoboda, samo jos malo. ZNAJ DA JE OPORAVAK BLIZU!!! Imas veliki i jaki zagrljaj od ovih zena ovdje, koje znaju kako ti je i koje te bodre! I znaj da si JAKA zena!!!!

enastare -> RE: Anksioznost (9.8.2014 22:12:40)
Zene da se i ja javim ....nisam losa dibiduz al sam losa ove crne misli ne prolaze..smrsala 8 kg jedem al one lete ..ne pijem jos nikakve tbl mislim nisam jos za njih...da ovaj put probam bez njih...ima li iko iskustvo koliko treba da se covjek otrese ovih misli....sta god da radim u glavi mi sta ako sebi nesto uradim i tako danima ...drugi simptomi su ok

HNF -> RE: Anksioznost (9.8.2014 23:03:59)
prestani sebi postavljat pitanja STA AKO, sta ako niko ne zna ,osim dragog Boga, tako da cim ti se javi misao sta ako, ti sama sebi reci ja ne znam sta ce se desit, to samo dragi bog zna, i radi nesto da preusmjeris misli. Vjeruj da se ja i dan danas mucim sa tim mislima, nekad ih nema neko vrijeme, a nekad su non stop tu, ali ucim se da ih izignorisem i radim ovako kako sam ti napisala. Znaci STA AKO,prekrizi, niko ne zna sta ce se desit, i nemoj samo da dublje ulazis u ta negativna razmisljanja, nego zamjeni misao. A te misli mogu proci za dan, a mogu za koju godinu, a moze da nikad ne prodju. Znas kako moja psihijatrica kaze, niko ne moze kontrolisat koja ce mu misao naumpast, ali mozes kontrolisat svoju emocionalnu reakciju na tu misao. sto ti vise pridajes znacaj toj misli, pa je dublje analiziras pa razmatras, ti nju samo hranis, i ona se kao ljepilom sve vise lijepi za tvoj um, zato uci, treniraj da ne reagujes na njih. treba vremena i vremena, ali vjeruj da se isplati, kad ti ja kazem, hehe :*

sxt31 -> RE: Anksioznost (9.8.2014 23:23:43)
Svaki dan sam losije i svaki novi dan mi je tezi od prethodnog. Mucnine su prestale,ali je tuga sve veca,depresija sve dublja,samoca strasnija. Toliko sam lose da razmisljam da odem dr.-u i da trazim da se vratim na terapiju. Znam da nije ok,ali nije humano ni ovo sto radim svom djetetu, ovoliki plac,tuga,nesposobnost da jedem,pijem,kupam se,da disem. Ne znam odakle i sve ove suze. Moji problemi su poceli kad sam izgubila sestru prije 11 godina. Ali cak ni tad mi nije bilo ovako,mislim da sam i tad bila jaca. Sad sam slomljena,nikad se gore nisam osjecala. Ima li neka medju vama da se kroz trudnocu borila s depresijom? Ali s pravom depresijom,klinickom slikom a ne ono tipa 'bezvoljna sam pet dana,pa malo setam i pletem i sad mi je stper'. To nije depresija,vjerujte mi. Ponekad mi dodje da se ubijem,a onda zamolim Boga da mi bar te misli otkloni od mene. I cure, nemate pojma koliko ste sretne sto su vam muzevi kraj vas. Neka i bacaju carape po kuci i ne sklanjaju za sobom i hrcu, samo da imate s kim podijeliti noc i prozboriti koju recenicu. Vjerujte mi,ja znam...

HNF -> RE: Anksioznost (9.8.2014 23:41:10)
draga sxt31 ako ti je bas tako lose, pa otidji doktoru pa nek ti onda propise terapiju, pa ja, nisi ni prva ni posljednja koja pije. Drugo, moras shvatit i to da si u drugom stanju, znaci hormoni polude samo tako, da drugacije ne kazem. pa zene kad su trudne mogu plakat kad god hoces, nije to slucaj samo kod tebe. evo imam drugaricu koja je upravo trudna i nosi svoje prvo dijete. znamo se od djetinjstva,ja je nikad nisam vidjela da place, i ona sama kaze da je toliko uvijek jaka bila, ali sad sto place, pa ona rida na sav glas svaki dan.samo nek je neko ruzno pogleda, kaze ona pocne plakat. pa sve smo takve bile, evo ja cu reci u svoje ime, kad sam trudna bila pa za svaku sitnicu sam mogla plakat, to je bona sve normalno u trudnoci, hormoni divljaju, sve ce se smiriti nakon poroda. druga stvar, ja mislim da si ti nekako zapela u toj negativnosti,a svi smo imali te epizode, sve zene ovdje vjeruj. Moras, ali pazi sad, moras sama sebi pomoci. ni jedan doktor, psiholog, psihijatar, ni jedna terapija ti nece pomoci ako ti sama sebi ne pomognes. terapija te moze trenutno malo izdici, podignut, smirit itd, ali ti si ta koja mora da radi na sebi, da gledas na zivot malo pozitivnije, da malo vise uzivas.gdje ti zivis, negdje u inostranstvu jel. vjerujem da ti je tesko,daleko. ali moras izaci, hodaj, setaj, imas li neku kolegicu, upisi se na neki kurs, tecaj, ama bilo sta, izadji iz kuce, moras se necim zabavit, a ne sama po vazdan sjedit u kuci, i ojjj meni je tesko, mene niko ne razumje, ja sam nesretna, itd.pa samo jos vise negativnih misli i stvari privlacis u zivot. hajde ukucaj na youtube, moc pozitivnog misljenja, ili kako otkloniti ruzne misli, pa malo pogledaj, poslusaj. evo ja sam tu ako ti sta treba, mozemo bar ovako popricat [sm=smiley31.gif]

sxt31 -> RE: Anksioznost (10.8.2014 1:55:09)
HNF,ma kakvom inostranstvu, u Bosni sam, ušljivoj zemlji gdje ne mozes naci postenu psihoterapiju. Problem je u tome sto je meni isto ko tvojoj jaranici ovo prva trudnoca i ne znam kakve su te hormonalne promjene. Mislim,teorijski s faksa znam te stvari,ali se pitam da li je normalno da placem svaki dan po 3-4 sata. Sto se tice savjeta da idem na tecaj,kurs,druzim se ili nesto,ja imam agorafobiju tako da to ne mogu izvesti sad. A panicnim napadima se ne zelim dodatno izlagati. Nemam koncentracije da se bilo cim zabavim. Ne radi se o tome da se zalim kako sam sama i nesretna,da kukam,radi se o tome da to zaista i jesam. Zdravstveni sam radnik,pobogu,znam razliku izmedju ovih stvari,samo,na ovom forumu ne zelim biti ni ljekar,ni zdravstveni radnik,ni prenositi iskustva iz literature ili s posla, ovdje sam trudna depresivna i ank7ozna žena izgubljena u svojoj trudnoci k'o Hava na mitingu iliti Alisa u zemlji cudesa... Hvala ti,HNF...

HNF -> RE: Anksioznost (10.8.2014 10:43:24)
ja sam to nesto onda pobrkala, mislila sam da si ti negdje u inostranstvu[sm=zmeden.gif]. pa ne znam onda sta da ti kazem, zabavi se u kuci necim, samo da ne razmisljas ruzno, citaj knjige, popunjaji krizaljke, nadji neku seriju na internetu pa gledaj. ja dok sam bila trudna uclanila se u biblioteku, tada sam citavu biblioteku procitala, za vrijeme trudnoce. navece nisam dugo, dugo mogla zaspat, pa se sva unervozim, i onda ja uzmeme knjigu i citam, i tako se opustim, zaspem samo tako.tako i tebi kazem, ti sama moras pronaci nacin da se necim zanimas, samo da ne razmisljas. akazem ti mozes i otici doktoru malo da popricas, pa mozda ti samo da neke tablete za smirenje, koje se slobodno mogu piti u trudnoci.

Mamica24 -> RE: Anksioznost (13.8.2014 7:42:05)
Zdravo drage moje sta ima kako ste.. Ja dobila pa sam malo kao slomljena al nista proci ce.. Eh mene interesuje da li je neka od vas imala osjecaj nerealnosti. Ja ponekad uhvatim sebe kako mislim da ne znam.svog muza ili ljude oko sebe kao da me je atrah da cu ih zaboraviti iz nekog razloga!! Ne znam kako da objasnim al nekad se zagledam u svog muza i uplasim sebe pitanjima pa znam li ja njega i td.. To mi je nekako ostalo od svih simptoma i ne znam kako da ga se rijesim.. Nekad me onakp prilicno uznemiri ja ga izignorisem ali mi se vraca.. Jel neko imao ovo ili nesto sl!!!

HNF -> RE: Anksioznost (13.8.2014 10:53:27)
draga mamice ja nisam imala taj simptom, ali sam imala mnnogo drugih hehe,znas i sama, ali to ti je klasican simptom anksioznosti, mogla si to vec procitat i na internetu, mislim da ima na anksioznost.net. kao i sa svim ostalim simptomima, tako i sa tim, trudi se da mu ne pridajes znacaj, sto vise mislis o tome i sto mu vise posvecujes paznju on je sve vise tu. ja sam bas primjetila i sa drugim simptomima, sto im ja vise posvecujem paznje oni su sve vise i vise tu, kad im prestanem davati tu nepotrebnu paznju oni i nestanu. kako su ostale zene, dammy, inkognito i ostale da ne nabrajam. nema nam ni dine vise nikako [sm=smiley13.gif]. javite seee.pusaaa

malena27 RR -> RE: Anksioznost (13.8.2014 14:31:56)
Evo malo i mene da prozborimo...hvala Bogu ja sam u zadnje vrijeme bolje, vesela sam i nemam onaj osjecaj gusenja i tegobe u prsima... Bio rodjendan sinu pa smo se lijepo druzili i sa uzom porodicom i isli smo na jednu svadbu sami mm i ja pa nam je bilo lijepo...nekako sam se uspjela opustiti... Primjetila sam da mi se anskioznost javlja najcesce kad sam sama sa sinom...ali uspijem to nekako prevazici... Mamice, pokusaj da usmjeris misli na nesto drugo, pa gdje bi mogla zaboraviti svog muza? [sm=smiley1.gif] sxt31, mozda ne bi bilo lose da se malo vise koncentrises na forum Trudnoca, iscitavas sta treba pripremati za bebu, bolnicu i natjerati se da ides na kurs za trudnice? Bar tako da izadjes iz kuce? i ja sam puno plakala i bila nervozna u trudnoci, ali najvise jer mi mama nije bila dobro i jer sam osjecala da mi muz nije najukljuceniji u trudnocu, pripreme, isto kao da nije bio najsvjesniji da sam trudna (obzirom da smo zatrudnili pomocu VTO)...

malena27 RR -> RE: Anksioznost (13.8.2014 15:19:52)
IZVORNA PORUKA: prepadnuta Salmi,uvek se za sve prepadam [sm=lev.gif]....Sta cu takva sam[sm=smiley1.gif]...Mamice,nadam se da cemo ja i moj mozak jedan dan da se slozimo da necemo da budemo na dve razlicite strane[sm=hudicek1.gif]....A sta cu raditi kad krenem na vto auuuuuuu ako te sta interesuje, tu sam...i ja sam prosla cari VTO...nije jednostavno ali uspjela sam...polako samo [sm=smiley1.gif]

Mamica24 -> RE: Anksioznost (13.8.2014 22:02:48)
IZVORNA PORUKA: malena27 RR Evo malo i mene da prozborimo...hvala Bogu ja sam u zadnje vrijeme bolje, vesela sam i nemam onaj osjecaj gusenja i tegobe u prsima... Bio rodjendan sinu pa smo se lijepo druzili i sa uzom porodicom i isli smo na jednu svadbu sami mm i ja pa nam je bilo lijepo...nekako sam se uspjela opustiti... Primjetila sam da mi se anskioznost javlja najcesce kad sam sama sa sinom...ali uspijem to nekako prevazici... Mamice, pokusaj da usmjeris misli na nesto drugo, pa gdje bi mogla zaboraviti svog muza? [sm=smiley1.gif] Taj osjecaj kad ostajes sam sa djeco sam prozivila i znas sta mi je najvise pomoglo mozda zvuci smijesno ali ja sam sebe tjerala da ostajem sama u smislu da muza posaljem na kafu a ja zelim biti sama sa djecom jer me interesovala sta je to sto me plasi... Htjela sam pogledati strah u zube.. Da ga dozivim s om snagom.. I kad sam to uradila par puta strah je sam nestajao.. To je super opisano u knjizi panic away kako treba vjezbati to suocavanje sa strahom... Vjeruj da pomaze bar je meni pomoglo.. Meni je anksi jaca kada sam u pms-u ili se zakacim sa mm... Uh tada pocnem svasta da mislim... Pa me misli prepadnu i td.. Ustvari samo mi je to i ostalo od svih glupih simptoma jedino ne znam kako se rijesiti tog osjecaja .... Ustvari je i smijesno u jednu ruku ... Prodje mi kroz glavu misao da ne znam svog muza da sam mozda izgubila pamcenje pa se onda na to nadovezu kojekakve misli i to me prepadne... Zna biti prilicno intenzivno pogotovo kad covjeka sve boli za vrijeme onih dana pa mora popiti tabl i prileci.. Misli misli misli kad bi bar imali turn off negdje na vratu da ih samo iskljucimo :-) Al cudan je osjecaj... Vrlo intrigantan... Pun pitanja... Mozda sam kroz sve ovo sazrela vise nisam klinka na studiju sad sam mahka dvoje djece koji su svaki dan sve pametniji stariji bistriji... Nekad me zadive svojim ponasanjem... I zato mozda nekad imam osjecaj da ne znam ljude oko sebe jer mozda tek i sama sebe upoznajem ovakvu kakva sam sada... Pa nekad pomislim da ludim... Nekad se izignorisem pa ko mahnita radi po kuci ili ispred kuce.. HNF hvala draga citala sam tekst izgleda da je to... :-* pa vidjecemo dalje vjerovatno popusti samo od sebe.. Inko hanuma :-) ti mi se super drzis brak je ucinio svoje jel de... Uh mene je muz veceras izbio iz cipela pa je jos trazio da mu se izvinem...grrrrr... Ne zelim da se izvinem ako sam jedan dan hujava i mrzovoljna... Imam na to pravo bar jedan dan mjesecno.. Eto drage moje... I sto rece moja dr svi ama bas svi su nekad anski i svi imaju strahove al samo se treba postaviti ...

prepadnuta -> RE: Anksioznost (13.8.2014 23:58:34)
Sve me zanima,jel ti se popvecala se anksioznost u toku procesa ili u trudnoci??Ja ne znam sta cu nadimam se uzas,gusi me opet,bila sam se smirila i nista i eto..Snimala sam sve pluca,srce i sve ali ne znam...Nisam pila ljekove ali sad sam primorana da pijem jel ti pijes nesto? Jesi pila??

prepadnuta -> RE: Anksioznost (13.8.2014 23:59:13)
Pre svega cetitam na bebi [sm=duda.gif][sm=bravo.gif]

malena27 RR -> RE: Anksioznost (14.8.2014 7:52:33)
meni se prava anksioznost pojavila nedavno, u toku postupaka sam imala neku vrstu gusenja u vratu pa sam sumnjala da je stitna u pitanju i obicno mi se ovo gusenje javljalo ako se nesto nasekiram.... poslije poroda sam imala u par navrata neku vrstu panicnih napada koji su se manifestovali vrtoglavicama, drhtanjem tijela i osjecajem da cu pasti u nesvijest, da nemam dovoljno zraka... u toku postupaka (imala sam 2) nisam nista koristila, niti sam imala nekih simptoma, osim ovog gusenja...

koka i po -> RE: Anksioznost (14.8.2014 13:45:53)
Eto drage moje... I sto rece moja dr svi ama bas svi su nekad anski i svi imaju strahove al samo se treba postaviti ... upravo tako....ali ih treba pravilno dozirati. strah nije nista do prirodan odgovor tijela na opasnu situaciju...realnu ili nerealnu. sto im vise paznje posvetis ,hranis ih ...i oni bolje rastu. ja sam pristalica toga da se moras suociti sa strahom. jedino tako shvatis da on i nije tako strasan.

priks1 -> RE: Anksioznost (15.8.2014 20:41:08)
Drage moje evo me!!! Nisam vas zaboravila, ali ne biste vjerovali kako mi je u isto vrijeme laptop se pokvario, nakon toga i mob , pa sam imala zamjenski jedan s kojeg nisam mogla pisati, ma Boze sacuvaj.Evo sad imam novi mob i pisem s njega a laptop ko zna kad...Uglavnom citala sam sve postove i vidim neke nove clanice...zelim im sve najbolje.U mene ide dosta nabolje, samo sto je kod ovog *ranja najgore to sto kad ti se cini da si konacno na kraju borbe, ee onda ti se vrati koji simtom i onda se prepadnes i mislis ma di je meni kraj...Eto tako i meni, jeli tako vama? Ono sad se borim i mislim si paaa dokad vise ta anks ce trajat, cijeli zivot? Ne zelim to!!! Hocu da ode kvragu zauvijek!!Ovih dana samo bih plakala.Ja sam u trudnoci sa svojom curicom bila straaasno anksiozna, do 6 mjeseca sve super.Onda mi se otac razbolio i valjda taj stres je bio okidac za anks.Grozno, svi moguci simptomi.Ja ne znam kako je ona ispala tako zdrava i lijepa jer stvarno mi je bilo groozno Veliki pozdrav! Probat cu se cesce javljati![sm=bravo.gif]

Stranica: << < Prethodna stranica 235 236 [237] 238 239 Sljedeća stranica > >>