|
cinceza -> RE: Vaše porođajne priče (24.8.2011 13:58:30)
|
Evo i moje price, malo je duza, nikad nista ne znam skratiti:)
Moja porodjajna prica pocinje puno prije samog poroda sa vasim pricama, sve detaljno citam, zamisljam sebe na porodjanom stolu, upijam svaki detalj poroda. Znam za tri faze kontrakcija, znam za napone, izgon, disanje manje vise, teoretski vec sam se pripremila. Straha nemam, pa ja sam heroj zena ima da to ide ko podmazano. Kazem sebi neces vristati taman da se raspadas.
I tako dani prolaze, hvala Bogu trudnoca uredna, beba jeste na zadak ali kazu to ce da se promjeni sigurno do kraja trudnoce. Mjesec dana pred termin, doctor mi saopstava da su sve manje sanse da ce se beba okrenuti, vec se I spustila dosta nisko, ja sam uska (kontam cuj uska pa vidi me), uglavnom da ja povadim sve nalaze kao da ce biti carski rez pa ako do toga dodje da smo spremni.
Nista mi nije jasno, kakav rez, necu ja to, pa ja se nisam tako spremala. O carskom ne znam nista, panika me hvata, necu ja to ponavljam doktoru jedno 100 puta. Anestezija, neko razanje utrobe, ma same scene iz horror filmova mi prolaze kroz glavu.
Dobro, razmisljam sta oni znaju, ima da se moj bebac okrene I sve ide po planu, red disanja, red tiskanja.
Termin je bio 29.06.2010. Komisija mi je zakazala prijem u bolinicu 21.06.2010. Jos uvijek se nadam da ce na kontroli da mi saopste da se beba okrenula I da cu fino kuci I cekati porod. Nista od toga, dolazim na prijemno, punim formulare, ctg, raspremanje I u sobu. Zenica sa bebom me docekuje. Ja se smjeskam, beba I mama izgledaju dobro, doje. Prizor je presladak, smjeskam se opet, zamisljam svoju bebu. Ako tako mora biti, sutra cemo da se mazimo vec ako Bog da. Vrijeme je rucka, na stolu samo grah I kupus I ja navalim. Dolaze babice smiju mi se, eno one carice za sekciju sutra sto se napucala graha. Pa rekoh zato se to I zove carski, rekli ste da nakon toga necu smjeti nista jesti tri dana pa da se ja osiguram. Nisam isla na veceru od stida.
Ne mogu da spavam, iscekujem zoru, klanjam lezeci, molim Boga da sve prodje kako je najbolje za bebu I mene. Napokon jutro, ja se kupam, cekam vizitu, kazu sad ces ti. Prolazi sat, dva, tri, cetiri, niko ne dolazi po mene, samo MM zove da vidi jesmo li zive sta se desava. 12 sati, sestra kaze brzo skidaj sve sa sebe, obuci ovaj mantil, sjedi na stolicu I idemo u salu.
Auuu, MM mi nema, ne mogu da ga dobijem na telefon, trebao je da me ceka ispred, da vidi bebu kad je pronesu, da pita kako je, jer ja to necu moci. Niko nece biti tu da mi doceka bebicu, ne mogu da opisem paniku I strah koji osjecam. Ostavljam telefon sestri da pokusa da dobije MM. Ulazimo u salu, prelazim na sto za operacije, vezu mi ruke, glavu, noge (mislim da kazem hej ljudi ne idem ja nigdje, ne morate me vezati nisam odbjegli masovni ubica, ali stid me). Ubacili su mi brumilu, premazuju stomak necim hladnim, brrr. Cujem da govore, nema anesteziologa idemo ovako. Sta to znaci?? Jesi li jela? Nisam, zbunjeno odgovaram,sjetim se graham I taman da nesto kazem vidim da drhtim od straha ne mogu da izustim ni rijec. Vidim dva blaga oka koja vire iznad maske I govore me ne boj se. Mrak. Booollllli, nemam zraka, zima. Dobila si curicu, pjeva ko operska pjavacica. Smijem se. Sklonite mi tu masku sa lica kazem. Bol nesnosiva, ali drago mi. Gubim se, pokusavam da se saberem, sve cujem ali nemogu oci da otvorim. Doktori govore mlada je ona brzo ce se oporaviti. Drugi doktor govori ma gdje je mlada. Ja progovaram , ma gdje nisam 28 nije to puno. Svi se smiju, zeno jos te nismo usili, trebalo bi da spavas jos. Gubim se opet na minut. Vidim hodnik , tako poznat po cekanju na preglede… gotovo je .. gdje mi je MM. Vidim mu prugasti dzemper. Stanite.. jesi li video bebu, je li dobro pitam MM? Dobro je odgovara, kako si ti pita me. Nemam snage da odgovorim, odskacem od zime sa onog kreveta.
Kazem sebi neces spavati, budi se, moras bebu vidjeti. Sestre me drze za krevet da ne padnem koliko mi se tijelo grcilo. Kasnije sam sanala da je doslo do nekih komplikacija tokom sekcije I da mi nisu smjeli dati punu anesteziju jer nije bilo anesteziologa pa sam se budila tomom operacije.
Meni to nista ne znaci, sada je sve gotovo, ja sam najsretnija zena na svijetu. Dovedite mi bebu molim vas. Sestra napokon popusta, dovodi moj mali smotuljak I spusta je krej mene na krevet. Allahu hvala ti po hiljadu puta, placem od srece, gledam svoje malo cedo, kako mi je slatka, bucmasta. Ona gleda mene, ja joj sapcem bebo ja sam tvoja mama. Kroz glavu mi prolaze rijeci mama. Ja sam mama.
Moj porod nije bio ni blizu onoga sto sam je ocekivala I zamisljala ali nema loseg poroda ako se zavrsi sa zivom I zdravom bebom. Svim buducim mamama zelim upravo to, zdrave I zive bebice!!
|
|
|
|