|
Amam -> RE: Vaše porođajne priče (22.6.2011 1:09:11)
|
Krasne price,bez obzira boli li ili ne,rezultat toga je predivan.
Evo odlucih i ja svoju napisati...
Moja prica je duga,a takva je iz razloga sto zelim da vam prenesm svoj dozivljaj i sto cu se mozda nakon nekog vremena vratiti da ju citam [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image]
Srijeda,13.04,6h ujutro,moram u wc,nista neobicno,vratim se u krevet,taman se ugnijezdim,kad neka lagana bol,po dnu stomaka,kao pred mengu,hm,malo sam se prehladila,pomislih.
Opet se trudim uhvatiti san,abol se vrati,uzmem mob i pocnem pratiti,jer sad vec vise ne mislim da sam se prehladila.Bol se vraca na 11 min,lagana onako tek primijetno.
7h,bol se vraca na 8 min,probudim muza i kazem mu,on sav panican skace,hoce A da probudi,da je vodi,gubi se,hoda po sobi,a ja mirna i kazem mu"Odoh se ja tusirat,nemoj nikog zvati,necu se ja jos poroditi".
Ja sam se okupala izdepilirala,ocistila kupatilo,muz pospremio stan,sad je vec i A budna,doruckujemo,bol se vraca ali u nepravilnim razmacima,zbunjujeme,malo me cini nervoznom...
Elem,tako je bilo cijeli dan,oko 15 i 30,sjedimo za ruckom,kad uh,jaci bol,pa opet,na 6 min,do porodilista se trebam voziti "samo" 45 min,najmanje [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image].
A je mm odveo kod moje mame i rekao da ide kod prijatelja po neke kjnige,pa ce navratit po nju,za to vrijeme,ja sam provjerila torbu i spremila se.
16 i 30 krecemo ka Tuzli,mm vozi brzo i truckam se,nagovorim ga da uspori,kako vrijeme odmice,bol jaca.
U bolnici smo bili u 17 i 30h,na hodniku me docekala sestra,ja onako sekam do nje,laganini,pita ona mene:"Sta ste trebali?"
A ja:"Imam bolove,na 5 min"
A ona:" [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley3.gif[/image],pa vi se poradjate",ja opet sva vazna,ma necu ja jos... [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/jezicek.gif[/image].
Dr me pregleda i kaze otvorena 7 prsti,ali plod visoko,presvlacim se u njihove stvari i bez tusiranja i klistira,bivam odvedena u porodjajni odjel.
Kako je mm imao zelju da bude prisutan,rekli su da moze ako bude sve ok.
Na odjeljenju me primila dr Mara Fejzic,odmah mi probila vodenjak i rekla da ce ici brzo,tad je bilo oko 17 i 50.
Disem,bol je jaci,ali podnosljiv,ne daju mi da ustanem dok se beba ne spusti,ubrzo dolazi dr i kaze mi da se idem tusirati,da cu uskoro preci u sobu gdje moze biti i mm.(U tu sobu me nisu smjetili odma jer je u toku bio neki kriticniji porodjaj,gdje sav tim morao biti na okupu,ne bi me mogli nadgledati,tako su mi rekli)
Tusiram se,godi mi,bol jenjava kad naslonim tus na trticni dio kicme,odem u wc,boli,napon,bojim se da cu roditi,tu,izlazim i ponovo napon,svi su okupirani tom zenom,koja se huda bas napatila,kad neki stazista me prmijeti,dolazi dr i pita gde je muz,gdje mi je telefon,nastaje panika,mm nije vise mogao cekati ispred izasao je na svjez zrak,dr mi daje svoj telefon,zovem ga,javlja se a ja u razmaku izmedju napona"Ja radjam,ako hoces dolazi".
I bukvalno tako ja osjecam da ce izaci,vode me,pomazu mi da se popnem na sto,druga sestra se uporno trudi ukljuciti mi drip,ne znam zasto [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/zmeden.gif[/image].
Samo kao kroz maglu vidjoh muza,s hiruskom kapom na glavi,stoji pored mene,obgrlio me s obje ruke preko ledja,njegova glava s moje lijeve strane i bol i napo i osjecam da glavica izlazi... i samo cujem vrati se,opet bol i napon i izlazi,cujem dr i mm kako mi govore disi,disi,muz mi pridrzava ruku i eto ga,moj Eman,(20h 25',3950/58)moja druga polovina srca,moj čupko-cupko,jedan topao zguzvani smotuljak mi stavise na grudi i on me osvoji,zaljubih se u njega bas kao i u moju Ajnu,prije 6 god.
Sad je cijeli svijet moj,oni su moj zivot i moj svijet,i nista drugo nije bitno!
Bebu su odnijeli na kupanje,a ja i mm smo ostali sami,on me grlio,nije mogao vjerovati da je bio tu,da je vidio kako nasbebac dolazi na svijjet,i onda mi kaze da je kad sam ga zvala bio vani i da nije mogao cekati lift,nego je trcao na 4 sprat,nije se stigao obuci,rekli su mu da samo navuce kaljace i kapu.
Poslije su nam bebu ponovo donijeli da vidim,malo smo se druzili i odnijeli su ga.
MM je bio sa mnom nekih 2 h,onda je morao otici,mene su smjestili,i nakon nekih sat vremena su mi donijeli bebu,od tad se druzimo stalno,on svoju mamu voli najvise na svijetu,pa onda seku.
Svaki dan me gleda onim svojim more-plavim okicama,ne trepce,kao da me prvi put vidi,kad mu kazem "cico-maco" on mi pokloni najsiri osmjeh od kojeg dobije rupice na najmeksim i najsladjim obrascicma.
Ja sam prosla bez ikakvih posljedica pucanja,sivenja,sjecenja,porod sasvim prirodan i puno ljepse iskustvo nego prvi put,mada ni prvi porod nije bio strasan.
Sad je to bebac od 2 mj i 9 dana.
Kuci smo dosli 14.04 i od tad smo prava cjelina,kaze moja A :" sad smo ok,sad je 2:2".
|
|
|
|