IZVORNA PORUKA: Nellica

Pitam se odakle da počnem moju porođajnu priču, dali od godišnjeg odmora u kojem smo suprug i ja uživali po prvi puta u morskim čarolijama sa našom osmomjesečnom djevojčicom i šokom koji je za mene nastao u trenutku spoznaje kada sam opijena zasluženim odmorom i uljuljkana u sreći sa svojom malom obitelji spoznala da ispod mog srca kuca još jedno malo srdašce. Bože, kakav šok i nevjerica…
Ili da zaboravim na taj prvi dio i vratim se na moment moje odluke da se moje i drugo dijete treba roditi u istom rodilištu gdje je 17 mjeseci ranije rođena naša prva djevojčica.
Pa da počnem. U 15-om tjednu sam saznala da ću roditi još jednu djevojčicu i odmah sam joj dala ime Sofija. Trudnoća je prošla onako školski cijelo vrijeme je sve bilo kako treba.
Mjesec dana prije predviđenog termina poroda odlazimo u iznajmljeni stan u gradu u kojem sam odlučila na svijet donijeti svog drugog milog anđela. I uz redovne kontrole liječnika, dan po dan brojimo sitno.
Cijelo vrijeme sam okupirana brigom oko moje 17-mjesečne kćerkice, svaki dan provodimo vrijeme u dugim šetnjama, igramo se, upoznajemo novo društvo… sve u svemu zabavno nam je.
Srijeda 27.04. sedam dana prije predviđenog termina poroda, muž i ja ustajemo u 4 ujutro jer muž ide na put i ako sve prođe dobro stići će kući do22 sata.
Ispraćam muža i vraćam se u krevet, osjetim da je trbuh nekako niže ali nije još vrijeme govorim sebi, neću ja još roditi. Odlučila sam da ću taj dan raditi samo ono najnužnije tj. Moju kćer presvući i nahraniti , a sve drugo neka sačeka.
Suprug stiže u 23:30, eh sad mi je lakše sad se mogu i poroditi J.
Četvrtak 28.04. Moja kćer se po običaju budi u 6:00, ustajem zajedno sa njom i idemo podgrijati mlijeko, vraćamo se u krevet, osjetim da me lagano nešto steže u dnu trbuha, govorim sebi ma nije to ništa to su lažne kontrakcije. Idem u wc i onako sva u čudu kažem suprugu da mislim kako mi je ispao sluzni čep.
Ustajemo oko pola 7, jutarnje kuvanje kave, to jutro trebamo na ctg, konstatiram  kako je vrijeme da spakiram torbu za rodilište.
Oko 8 :30 izlazimo iz kuće, ubjeđujem muža kako nema potrebe da nosim torbu sa stvarima, za Boga pa neću ja još roditi još mi nije vrijeme, poslije pregleda hoću u šoping, trebam za Anu stvari za proljeće /ljeto….
U 9:00 smo u rodilištu, dolazi sestra i ja joj kažem kako me nešto steže u dnu trbuha, kaže mi kako će uz ctg snimit i kontrakcije, ležim na krevetu i slušam kucaj srca moje djevojčice.
Nakon snimka kažem sestri da moja dr. radi popodne i da dežurni liječnik pogleda snimak, pa i mene jer ću biti mirnija.
U  9:20 ulazim na pregled kod dežurnog liječnika i pitam se Bože pa ovo je neki balavac, ne može on biti dr. J , pregleda me i zaključuje kako je vodenjak čitav, a ja sam otvorena cijelih 7 cm J ''vraga mu'' zaključujem … '' gotovi smo do podne''. Ajme meni ko će izdržati bol poroda…. Ravno u rađaonu zaključuje mlađahni liječnik.
Na pregledu radosno zaključujem da je tu babica koja je bila i na mom prvom poroduJ
Izlazim van i kažem mužu da ide po stvari jer idem ravno u rađaonu.
Sjedim u holu i čekam muža, dolazi babica i kaže mi : '' uđite u rađaonu , bojim se da ćete se poroditi tu u holu'', gledam je u čudu.
U 10:00 dolazi supruga sa stvarima i našom kćerkicom, ljubim ih na vratima i molim Boga da Ana ne počne plakati… njih dvoje odlaze , a ja sa knedlom u grlu ostajem.
Babica me priprema, znate kako to već ide….
U 10:30 osjetim dvije jake kontrakcije jednu iza druge na 2 minute, ulazim u salu i liježem na sto.
Između dvije kontrakcije babica je postavila ctg na moj trbuh, okrećem se na bok i onda dolazi kontrakcija i čujem babicu kako govori da vidi glavicu i da se okrenem na leđa, govorim da ne mogu , a okrećem se, još jedna, pratim babicu što govori tiskam , … otvaram oči i vidim najdivniju sliku na stolu, čujem najljepšu pjesmu, Bože hvala ti u 10:55 na svijet je došla moja djevojčica, moj mali anđeo, moje sve…. Vrištim od sreće zahvaljujem babicama, doktoru, nebesima… SRETNA SAM!
Moju djevojčicu nose na vaganje, a potom mi je donose na grudi, predivna je , odmah je stavljam da  doji i da ona to čini kao da je to do sada radila milijun puta, ista je kao mali medo – GrizliJ
Zovem muža on je sav u nevjerici ne može vjerovati da je dupli tata… zovem mamu, svekrvu, brata… i sve redom…………..
U šali mi kažu babice ( te predivne žene, alfe i omege svakog poroda ), kako se moramo opet sresti, šteta da im ne dođem još neki put, naravno kažem im doći ću i po svoju treću bebu, neću čekati dugoJ
U rodilištu smo provele narednih 5 dana, sve je teklo bez problema, dojenje smo uspostavile odmah, to je ono meni najvažnije.
I tako sada imamo već mjesec dana , polako smo uhvatili ritam svo četvero, suprug se vratio obvezama na poslu, ja većinu vremena vrtim oko njih dvije , red pelena, red dojenja, hranjenja, igre, kupanja i tako u krug, no sretna sam i istinski uživam u tome!
Priča je možda štura no ipak mi oprostite napisana je izmedju plača, uspavljivanja, dojenja , bljucanja, bočice….