sinistra
|
Ja imam da podijelim sa vama jednu finu i pozitivnu pricicu, za koju ZNAM (jer je i meni trebalo), da ce nekoga smiriti i dolazati da prica o porodu ne mora bas uvijek biti strasna i grozna i svasta nesto! Ja sam prefurala termin (1.5) i bas sam bila sva sto od nestrpljenja, sto od napetosti, sto od cinjenice da vise nisam mogla kretati sobom, osjecala sam se kao kamion + gomila poziva svaki dan, dragi ljudi brinu i misle, a MM i ja na rezervi rezerve mada smo se trudili da se opustimo. 3.5 me je poslije rucka 'bacilo' u san, MM mi kaze poslije da me pokusao probuditi ali nije uspio, bukvalno sam zabetonirala, te je nasao na netu da pred porod organizam sam sebi obezbijedi odmor potrebom za snom, oboje smo bili kad sam se probudila, oko ponoci. U WCu mi je niz nogu laznulo nesto, preprozirno da bude cep, a premalo da bude voda, osjetila sam kako mi je adrenalin skocio jer je bilo jasno da se nesto desava..samo nisam znala sta: plodna voda bi trebalo da pljusne, a cep je sluzav, bjelkast sa sukrvicom i ISPADA SAMO JEDNOM...meni je pri promjeni polozaja tijela izlazilo kao razrijedjeno bjelance, a nisam imala niti bolove niti kontrakcije.. sega ziva, nas dvoje levata u kupatilu, stojimo i u tisini gledamo u fleku na plocicama kao da ce iz nje izrasti beba cekala sam pola sata, otusirala se, obricila i fino put pod noge, skupa sa MM i koferom. U bolnici me pregledaju, ispostavila se visoka ruptura vodenjaka, dakle, gubim plodnu vodu pomalo, otvorena nimalo, grlic tvrd ko kamen...moraju me primiti na lezanje radi te vode sto curi prespavah na odjelu slusajuci zene kako radjaju i bebice kako kmece..osjecanja pomijesana, misli siroke kao svemir, nesredjene, emocije podivljale...ma joj, luda kuca u dusi. Ujutru me pregledaju, nista novo, te me premjeste na odjel ginekologije da se naspavam, bez galame i placa..i stave me u sobu sa zenom koja je tu bila 17dana, u istoj situaciji kao i ja.. ..kontam, ljepota, sad cu i ja dvije sedmice..tjesi me ona, taj krevet na kojem si je brzopotezni, koja god je legla ja sam je ispratila, te je ja krenem nagovarati da legne ona u njega..sljedeci pregled, centimetar otvorena, mani doslo da tortu narucim, iako sam znala da sam trebala toliko biti otvorena vec mjesec dana...tu sam noc preplakala, besana, prepadnuta neizvjesnoscu i cinjenicom da nista ne ide ni po planu ni kako je zamisljeno i namastano..ja bih prirodno, ali se ne otvaram, valja docekati otvaranje..ako me budu rezali, lezat cu jos 5 dana...crnjak kako god, odjel tih, zene spavaju, seke gledaju TV i kunjaju, jedino ja i moj stomak ljuljamo hodnikom i sašaptavamo se, hrabrimo se Sutradan amnioskopija, voda bistra, kazu, cekat cemo prirodno. Hajd, kontam ja, vidim da mi je lezati, pomirim se sa sudbinom i krenem u revijalno spavanje i odmor, sa zenama u pricu i trac, MM kad mi dodje svane mi, ja bih s njim kuci, makar opet ne mogla iz kreveta ustati bez drzanja za radijator Sutradan ujutru 2cm otvorena, nista opet, iza vecere, u 17h , legla sam da kunjam i pita me cimerica sto pusem, rekoh joj da mi je lakse kontrakcije pregurati (njih sam imala 4-5mjeseci), savlada me san iz kojeg sam se budila da se okrenem, da pusem, ne znam ni ja vise..uglavnom, u jednom trenu mi cimerica govori ''Ti si na 15minuta zeno'', legenda je pisala vremena na svoje ukrstenice..stvarno ..nastavim puhati uz potporu mije divne cimerice, i oko pola 9 vice ona meni iz WCa da sam na 5 min. Zovnemo sestru i doktora, pregledaju me - ''Grlic zbrisan, 5 prstiju otvorena, spustite je dole, ona je u porodu.'' , kontam, ako ovako bude ne boljelo rodicu sebi kamaru djece!!! Nije boljelo da kazem kao kad se udarim ili kad mi vade zub, vise su kontrakcije jake pa otud taj neki bol, vrlo neproblematican Javim MM da se zakuhalo i da cu u noci aBd roditi, s druge strane zice tisina kaze, danas u 2 si bila normalna, sta te spopalo, zar ne bi prvorotka trebala radjati 56 sati (ah da, dobra prija mi salje dan ranije poruku - bebo ne sekiraj se nista sve ce biti ok, mene je mama radjala 56 sati i sv je bilo ok,to je normalno!!) vicem ja njemu da ni meni nije jasno ali ako se toliko grcim i svi mi kazu da radjam onda je tako, nema sta drugo biti elem, disanje je mrak stvar, i to vise da pomogne u koncentraciji i odvrati paznju od bola, barem meni. Zatim, zene oko mene su mi napunile glavu pricama o cuvanju snage za finish, tak oda sam se ja trudila da sto vise odmaram izmedju trudova. POslije skontam kako sam SANJALA da mi doktor i babica govore ''E fino, sad si na 2 minute, idi lijepo kuci i kad krenes gurati fino dodji'' desio mi se i kurslus sa vremenom, naime, oko pola 11 sam zadnji put pogledala na sat, sljedece cega se sjecam je da mi babica vode da zovnem muza, i ja na mobu vidim da je 15 do 3, zatim sam galamla na njega da gdje je dosad, vice on da je u zgradi, ja opet galamim da jos nije ni krenuo, vice on meni da je u bolnici, ispred vrata i da su mu rekli da ceka..pogub zivi, kao da su nesto u onu supu stavili, eto tako sam se osjecala, nisam znala jesam li dosla ili posla e onda sam digla frku za CTG, dojadilo mi vise drzati ga, jer mi je STVARNO bio problem, ruke su mi se tresle od napora da ga ne maknem i da ne moramo sve ispocetka Nebeski horovi su mi zapjevali kad mi je rekla da guram, mada mi je bilo mrsko jer sam se vec bila umorila. Elem, za dva tri guranja premjestili su me u salu, a na putu tamo u hodniku sam vidjela MM, evo me i sad placem od tog osjecaja, nikad nece izblijediti..uglavnom, na stolu opsadno stanje: MM mi gura glavu na prsa, Dr malo pritisnuo trbuh, babica dole nesto petljala..2x gurnula i izasla glava. MM kasnije prica ''Gledam, nesto izadje crno i izvijugano, kontam, sta treba da izadje PRIJE bebe, jel neki organ.. ''hahahha, on je naime mislio da cu ja sad u sali radjati satima i da ce on biti tu sa mnom (i ja sam mislila ali oni tako ne rade!)..e to sto je vidio je bila glava nase kceri sa kosicom radi koje je porasla prodaja Gastala u Kantonu Sarajevo, apotekarka mislila da ga dilam po naselju sljedeci napon i vidjela sam svoje bebce, onako, djelomice, preko krpe e tu onda ide senti-menti momenat njeznosti na relaciji ja-MM-bejbi, dok je dr sivao (3 konca vani i 3 unutra, epi STVARNO ne boli, ne osjeti se, zapravo malo pecne ali se to ne razlikuje od osjeta radjanja!), ni pukla ne bih da sam slusala babicu kad je vikala da idem gepekom njoj a ne od nje. ali ja, tvrdoglava..sivanje me malo peckalo, dok je sio kozu, ali sam previse bila zabavljena buljenjem u bejbi da bih mislila i na sta drugo...e tu su liferovali MM, kesu sa uloscima i ubrusima i sokovima koju je donio tako je i odnio od velike sludjenosti ,a mene su poslali u sobu da cooliram.. 6.5 2011 u 3.45 u sobi na kraju hodnika coolirala je jedna mlada mama ZAKLJUČCI I NAPOMENE: - meni je bila panika, e koliko boli, e koliko traje, sto mi mama rece zlatom placam - svaka zena ima razlicit prag bola, da nas tri isto zaboli zub, jedna ce popiti tbl, druga ce lupati glavom u zid a treca nece nista, cekat ce da prodje. Ne optereceuj se tim mislima nego se skoncentrisi na disanje. Potpisujem. - kad se covjek isplanira ili namasta, svako odstupanje zaboli i uzrokuje strah i paniku, i to je onda lancana reakcija...porod je nesto sto se ne moze isplanirati, stvarno, sve je u Bozjim rukama, ja sam kao prvorotka radjala manje od 9 sati, sa prvim kontrakcijama nekih 11 sati..opet mama: Smiri se i cuvaj snagu, ne misli i ne dumaj, trudi se da se opustas. Potpisujem, opet. - moja cimerica Dzenita, domacica sobe br, cini mi se 231, rodila je narednog dana, na carski, divnu malu curicu. - ono sto nisam napravila, a trebala sam, pa napominjem - umjesto sokova poslije poroda termosica supe i zdjela kompota..zbog hemoroida meni je drugi, gori porod bio 4 dana poslije, e TU sam plakala Puno hvala svim forumasicama, Ringeraja mi je puno pomogla u svemu, zato i ovaj post ovoliko opsiran i detaljan, nadam se da ne zamjerate I na kraju, maj , Sarah, 56cm duga, 4kg teska, ovih dana ganjamo prve osmijehe i teme o bljucanju, a kad Sarah spava, mama tabiri topic Sex poslije poroda, ali o tome tamo veliki pozdrav
_____________________________
Vise nisam bebica, sad sam BEBA! :)
|