|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!
Korisnici na ovoj temi: niko
  Odštampaj
Stranica: <<   < Prethodna stranica  57 58 [59] 60 61   Sljedeća stranica >   >>
Korisnik
Poruka << Starija tema   Novija tema >>
   RE: Vaše porođajne priče
10.6.2011 21:58:47   
sinistra
IZVORNA PORUKA: Ina86

Honey i Sinistra divne price i nama koje cekamo porod pravo ohrabrenjeuser posted image user posted image


To mi je i bio cilj..sretno user posted image


_____________________________

Vise nisam bebica, sad sam BEBA! :)

(odgovor članu Ina86)
Neposredna veza do poruke: 1451
   RE: Vaše porođajne priče
10.6.2011 22:33:12   
samedi
Honey i Sinistra,divne prče zaista! Uživajte sad sa malim bebcima,sve najbolje i hvala što ste ovo podijelile s nama user posted image

_____________________________

Moja ljubicica-bubicica N. 5.5.2010. 2850gr 51cm 18:25
Prohodala 6.6.2011.<3
Bubamara A. je stigla 15.11.2012. 3400gr 55 cm 02:45

(odgovor članu sinistra)
Neposredna veza do poruke: 1452
   RE: Vaše porođajne priče
19.6.2011 19:15:11   
sandy82
Željela bih da ispričam i drugu porođajnu priču.
Prvi porod je bio carski i bila je velika mogućnost da će biti i drugi. bilo mi je drago jer sam prvi put prošla super sa tim.
Druga trudnoća je bila potpuno drugačija i problematična. Beba je bila toliko nisko da sam morala od 3 mjeseca nositi pojas. Od sedmog sam već osjećala nešto slično kontrakcijama jednom dnevno. Zbog toga sam mislila da bi se moglo desiti da porod krene i da rodim prirodno. Prijateljica mi je pričala da se njoj desilo slično. Rodila za dva sata, za to vremana se ne stigne ni razmisliti o carskom.
Moja očekivanja su se raspršila kada sam već dobro zašla u deveti, a potpuno zatvorena. I doktor je rekao da mi ne gine operacija. Bilo mi je opet drago. Bar neću razmišljati više o tome.
bila sam sve umornija, i fizički i psihički. Počeli su da me bole i stomak i leđa, kao kada trebam dobiti.
Otišla sam na pregled. Doktor reče da sam zatvorena i da nema još ništa. Da se javim sledeće sedmice u bolnicu.
Kod kuće sam navalila da završim sve poslove. Leđa i dalje bole. Jednu noć su me stalno budili oni čudni bolovi. Kao kontrakcije. Zbunjivalo me je šta je to, jer je sa prvom bebom stomak u kotrakciji bio izdignut i šiljat, a ovako je bio izdignut a ostajao okrugal. Ujutro i čitav dan ništa. Zaključih da to beba u stomaku nešto izvodi, sabija se sva u prednji dio stomaka. Sledeću noć isto. Svako malo me budi ta čudna pojava.
Odjednom osjetim i bol u leđima. Širi se prema stomaku. U wc mi ispadne sluzavi čep. Ostaje krv na vešu. Odlazim u bolnicu.
Prima me neka odvratna doktorica. Reče da sam otvorena i šalje u rađaonu. Ne sluša moja objašnjenja o carskom. Ljuta sam. (poslije sam saznala da zapravo ona i nije imala namjeru da me pošto poto porađa, već samo da me drži pod svojim nadzorom dok se ne odluči na načinu završetka trudnoće).
Bolovi se smjenjuju, nisu nešto ni strašni ni dosadni. Samo neizvjesnost. dolazi novi doktor u smjenu. Poznato lice, znamo se iz viđenja. Porodio je pola djece u mojoj ulici. Prepoznaje me.
Objašnjava da imam indikacija za carski, ali ništa opasno. Pregleda me. Mene sramota i u ovom trenutku, nekako nisam navikla neko poznat radi tako intimne stvari. Osjetim da mi je lice vrelo od sramote.
Ukratko, rekao je da sam dovoljno otvorena za drip i da se mogu brzo poroditi. Operaciona sala je zauzeta a već čeka jedan hitan slučaj. Za to vremena se ja mogu poroditi. Reče da će me svakako boliti, bolje da se porodim nego da čekam. Obrlati me na brzinu i ja pristanem (opet) na drip. Kontam, ako ne bude djelovao kao na prvom porodu, neće me puno ni boliti.
Prolazi vrijeme, trpim bol. nije  nešto strašno. Čak lakše nego prije. Odjednom me hvata panika da ću se za neko vrijeme iscrpiti i neću imati snage. Tražim od doktora da me ipak stavi na red za sekciju. Nema sada ništa od toga, viče. Pregleda me. Pitam koliko će još trajati. Deset_ak minuta najviše, reče. Ja krenuh da se nasmijem, mislim šali se. Pa nisam ni dovoljno otvorena. Kako nisi, pa već imaš napone.
Kakve napone! Pokušavam reći da ništa ne osjetim, oni rastavljaju sto i šire noge. Hvata me strah. Pa nisam otvorena koliko su druge žene pričale da treba. Hoću li imati snage, hoće li beba moći da izađe? Dalje kao da nisam bila tu ja već neko drugi, sve se desilo  u neko neznanju. Jedino svjesno što sam uradila je bilo da se čvrsto uhvatim za neke šipke i čvrsto zatvorim oči. Čitala sam ovde da žene sa dioptrijom moraju žmiriti na porodu.
Trajalo je neko vrijeme. Odjednom osjetim ogroman pritisak na donji dio tijela. Čitavo tijelo kao da se raspada. Čujem škljocaj makaza, odjekuje u ušima. Nešto samo provali iz mene. Vadi bebicu i predaje sestri. Mali dječak. Ona ga kupa i važe. Stavlja ne mene. Vrti se i plače. Mala čupava glavica migolji po grudima.
Ništa više ne boli. Osjetim još jednu kontrakciju i ispada neki komad. Posteljica. Neka doktorica me šije. Ne boli, ali ne mogu da izdržim da se ne vrtim. Ona me opominje.
šta reći. Sve super, mnogo bolje nego što sam očekivala. Jedino sam očekivala da će oporavak biti mnogo lakši, ali nije. Ona epiziotomija nekako čudno boli, peče i smetala kako god zakoračim. Čini mi se da je rana od carskog bila manje neprijatna. sestre su bile super. Pomagale su mi više nego prošli put. Jedna mi reče drugi dan da pijem dosta tečnosti pa ću se prije oporaviti. Tako je i bilo. Brzo sam vratila snagu. Malo mi je bilo i neprijatno prvih par puta u wc, urin je malo pekao. Bojala sam se i prve stolice, ali sam jela laganu i vlaknastu hranu, pila dovoljno tečnosti tako da nisam imala nikakvih problema.


< Poruku je uredio sandy82 -- 19.6.2011 19:18:49 >

(odgovor članu samedi)
Neposredna veza do poruke: 1453
   RE: Vaše porođajne priče
22.6.2011 1:09:11   
Amam
Krasne price,bez obzira boli li ili ne,rezultat toga je predivan.
Evo odlucih i ja svoju napisati...
Moja prica je duga,a takva je iz razloga sto zelim da vam prenesm svoj dozivljaj i sto cu se mozda nakon nekog vremena vratiti da ju citam user posted image
Srijeda,13.04,6h ujutro,moram u wc,nista neobicno,vratim se u krevet,taman se ugnijezdim,kad neka lagana bol,po dnu stomaka,kao pred mengu,hm,malo sam se prehladila,pomislih.
Opet se trudim uhvatiti san,abol se vrati,uzmem mob i pocnem pratiti,jer sad vec vise ne mislim da sam se prehladila.Bol se vraca na 11 min,lagana onako tek primijetno.
7h,bol se vraca na 8 min,probudim muza i kazem mu,on sav panican skace,hoce A da probudi,da je vodi,gubi se,hoda po sobi,a ja mirna i kazem mu"Odoh se ja tusirat,nemoj nikog zvati,necu se ja jos poroditi".
Ja sam se okupala izdepilirala,ocistila kupatilo,muz pospremio stan,sad je vec i A budna,doruckujemo,bol se vraca ali u nepravilnim razmacima,zbunjujeme,malo me cini nervoznom...
Elem,tako je bilo cijeli dan,oko 15 i 30,sjedimo za ruckom,kad uh,jaci bol,pa opet,na 6 min,do porodilista se trebam voziti "samo" 45 min,najmanje user posted image .
A je mm odveo kod moje mame i rekao da ide kod prijatelja po neke kjnige,pa ce navratit po nju,za to vrijeme,ja sam provjerila torbu i spremila se.
16 i 30 krecemo ka Tuzli,mm vozi brzo i truckam se,nagovorim ga da uspori,kako vrijeme odmice,bol jaca.
U bolnici smo bili u 17 i 30h,na hodniku me docekala sestra,ja onako sekam do nje,laganini,pita ona mene:"Sta ste trebali?"
A ja:"Imam bolove,na 5 min"
A ona:" user posted image ,pa vi se poradjate",ja opet sva vazna,ma necu ja jos... user posted image .
Dr me pregleda i kaze otvorena 7 prsti,ali plod visoko,presvlacim se u njihove stvari i bez tusiranja i klistira,bivam odvedena u porodjajni odjel.
Kako je mm imao zelju da bude prisutan,rekli su da moze ako bude sve ok.
Na odjeljenju me primila dr Mara Fejzic,odmah mi probila vodenjak i rekla da ce ici brzo,tad je bilo oko 17 i 50.
Disem,bol je jaci,ali podnosljiv,ne daju mi da ustanem dok se beba ne spusti,ubrzo dolazi dr i kaze mi da se idem tusirati,da cu uskoro preci u sobu gdje moze biti i mm.(U tu sobu me nisu smjetili odma jer je u toku bio neki kriticniji porodjaj,gdje sav tim morao biti na okupu,ne bi me mogli nadgledati,tako su mi rekli)

Tusiram se,godi mi,bol jenjava kad naslonim tus na trticni dio kicme,odem u wc,boli,napon,bojim se da cu roditi,tu,izlazim i ponovo napon,svi su okupirani tom zenom,koja se huda bas napatila,kad neki stazista me prmijeti,dolazi dr i pita gde je muz,gdje mi je telefon,nastaje panika,mm nije vise mogao cekati ispred izasao je na svjez zrak,dr mi daje svoj telefon,zovem ga,javlja se a ja u razmaku izmedju napona"Ja radjam,ako hoces dolazi".
I bukvalno tako ja osjecam da ce izaci,vode me,pomazu mi da se popnem na sto,druga sestra se uporno trudi ukljuciti mi drip,ne znam zasto user posted image .
Samo kao kroz maglu vidjoh muza,s hiruskom kapom na glavi,stoji pored mene,obgrlio me s obje ruke preko ledja,njegova glava s moje lijeve strane i bol i napo i osjecam da glavica izlazi... i samo cujem vrati se,opet bol i napon i izlazi,cujem dr i mm kako mi govore disi,disi,muz mi pridrzava ruku i eto ga,moj Eman,(20h 25',3950/58)moja druga polovina srca,moj čupko-cupko,jedan topao zguzvani smotuljak  mi stavise na grudi i on me osvoji,zaljubih se u njega bas kao i u moju Ajnu,prije 6 god.
Sad je cijeli svijet moj,oni su moj zivot i moj svijet,i nista drugo nije bitno!

Bebu su odnijeli na kupanje,a ja i mm smo ostali sami,on me grlio,nije mogao vjerovati da je bio tu,da je vidio kako nasbebac dolazi na svijjet,i onda mi kaze da je kad sam ga zvala bio vani i da nije mogao cekati lift,nego je trcao na 4 sprat,nije se stigao obuci,rekli su mu da samo navuce kaljace i kapu.
Poslije su nam bebu ponovo donijeli da vidim,malo smo se druzili i odnijeli su ga.

MM je bio sa mnom nekih 2 h,onda je morao otici,mene su smjestili,i nakon nekih sat vremena su mi donijeli bebu,od  tad se druzimo stalno,on svoju mamu voli najvise na svijetu,pa onda seku.
Svaki dan me gleda onim svojim more-plavim okicama,ne trepce,kao da me prvi put vidi,kad mu kazem "cico-maco" on mi pokloni najsiri osmjeh od kojeg dobije rupice na najmeksim i najsladjim obrascicma.
Ja sam prosla bez ikakvih posljedica pucanja,sivenja,sjecenja,porod sasvim prirodan i puno ljepse iskustvo nego prvi put,mada ni prvi porod nije bio strasan.
Sad je to bebac od 2 mj i 9 dana.
Kuci smo dosli 14.04 i od tad smo prava cjelina,kaze moja A :" sad smo ok,sad je 2:2".





_____________________________

Cvjetak<3curetak A-2005.
Mamina maza E-2011

(odgovor članu sandy82)
Neposredna veza do poruke: 1454
   RE: Vaše porođajne priče
22.6.2011 7:55:58   
sunce27
Amam user posted image user posted image user posted image jako lijepa prica.

_____________________________

Ti si srebro, ti si zlato i bogatstvo kojeg nema
mog života smisao si moja bebo malena
02.03.2011. Emina

Rijad nam stigao 11.10. 2012 .

(odgovor članu Amam)
Neposredna veza do poruke: 1455
   RE: Vaše porođajne priče
22.6.2011 10:59:26   
10 mart 2009
IZVORNA PORUKA: sunce27

Amam user posted image user posted image user posted image jako lijepa prica.

Slažem se user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image

(odgovor članu sunce27)
Neposredna veza do poruke: 1456
   RE: Vaše porođajne priče
22.6.2011 11:02:31   
m.i.n.a.
Amam...super.....cestitamuser posted image user posted image

(odgovor članu 10 mart 2009)
Neposredna veza do poruke: 1457
   RE: Vaše porođajne priče
22.6.2011 14:55:19   
Sonja

IZVORNA PORUKA: Amam

Samo kao kroz maglu vidjoh muza,s hiruskom kapom na glavi,stoji pored mene,obgrlio me s obje ruke preko ledja,njegova glava s moje lijeve strane i bol i napo i osjecam da glavica izlazi... i samo cujem vrati se,opet bol i napon i izlazi,cujem dr i mm kako mi govore disi,disi,muz mi pridrzava ruku i eto ga,moj Eman,(20h 25',3950/58)moja druga polovina srca,moj čupko-cupko,jedan topao zguzvani smotuljak  mi stavise na grudi i on me osvoji,zaljubih se u njega bas kao i u moju Ajnu,prije 6 god.
Sad je cijeli svijet moj,oni su moj zivot i moj svijet,i nista drugo nije bitno!

Bebu su odnijeli na kupanje,a ja i mm smo ostali sami,on me grlio,nije mogao vjerovati da je bio tu,da je vidio kako nasbebac dolazi na svijjet,i onda mi kaze da je kad sam ga zvala bio vani i da nije mogao cekati lift,nego je trcao na 4 sprat,nije se stigao obuci,rekli su mu da samo navuce kaljace i kapu.
Poslije su nam bebu ponovo donijeli da vidim,malo smo se druzili i odnijeli su ga.


Kuci smo dosli 14.04 i od tad smo prava cjelina,kaze moja A :" sad smo ok,sad je 2:2".



user posted image user posted image user posted image
predivna prica bas me rasplaka ovaj dio


_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

(odgovor članu Amam)
Neposredna veza do poruke: 1458
   RE: Vaše porođajne priče
22.6.2011 15:01:32   
Selma.A.M
Aman preljepa porođajna priča user posted image  ...Pročitala sam je u jednom dahu user posted image  .......

(odgovor članu m.i.n.a.)
Neposredna veza do poruke: 1459
   RE: Vaše porođajne priče
22.6.2011 15:17:33   
palachinken
Baš je lijepa priča, ohrabrujuća :)


_____________________________

Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong

(odgovor članu Selma.A.M)
Neposredna veza do poruke: 1460
   RE: Vaše porođajne priče
22.6.2011 15:47:25   
Amam
...


< Poruku je uredio Amam -- 22.6.2011 15:51:25 >


_____________________________

Cvjetak<3curetak A-2005.
Mamina maza E-2011

(odgovor članu palachinken)
Neposredna veza do poruke: 1461
   RE: Vaše porođajne priče
22.6.2011 15:50:48   
Amam
hvalala vam drage moje!
Zelim vam ovakve i jos i ljepse price user posted image user posted image


_____________________________

Cvjetak<3curetak A-2005.
Mamina maza E-2011

(odgovor članu palachinken)
Neposredna veza do poruke: 1462
   RE: Vaše porođajne priče
26.6.2011 16:50:03   
sinistra
IZVORNA PORUKA: Sonja


IZVORNA PORUKA: Amam

Samo kao kroz maglu vidjoh muza,s hiruskom kapom na glavi,stoji pored mene,obgrlio me s obje ruke preko ledja,njegova glava s moje lijeve strane i bol i napo i osjecam da glavica izlazi... i samo cujem vrati se,opet bol i napon i izlazi,cujem dr i mm kako mi govore disi,disi,muz mi pridrzava ruku i eto ga,moj Eman,(20h 25',3950/58)moja druga polovina srca,moj čupko-cupko,jedan topao zguzvani smotuljak  mi stavise na grudi i on me osvoji,zaljubih se u njega bas kao i u moju Ajnu,prije 6 god.
Sad je cijeli svijet moj,oni su moj zivot i moj svijet,i nista drugo nije bitno!

Bebu su odnijeli na kupanje,a ja i mm smo ostali sami,on me grlio,nije mogao vjerovati da je bio tu,da je vidio kako nasbebac dolazi na svijjet,i onda mi kaze da je kad sam ga zvala bio vani i da nije mogao cekati lift,nego je trcao na 4 sprat,nije se stigao obuci,rekli su mu da samo navuce kaljace i kapu.
Poslije su nam bebu ponovo donijeli da vidim,malo smo se druzili i odnijeli su ga.


Kuci smo dosli 14.04 i od tad smo prava cjelina,kaze moja A :" sad smo ok,sad je 2:2".



user posted image user posted image user posted image
predivna prica bas me rasplaka ovaj dio



I meni si isto izvukla suze, joj sve meka srca na ovom forumu user posted image
Divna prica, cmokni te male rupice user posted image


_____________________________

Vise nisam bebica, sad sam BEBA! :)

(odgovor članu Sonja)
Neposredna veza do poruke: 1463
   RE: Vaše porođajne priče
26.6.2011 17:51:18   
MaminaBeba
Evo i moje porođajne priče. To je najljepši dan moga života.

01.08.'10 je bio, prema doktorovoj računici dan kada trebam da rodim. Već sam prije ovog datuma ležala u bolnici par dana, ne zato što sam imala bolove, ne zbog lošeg pritiska, ili bilo kakve druge tegobe, nego zbog toga što sam se u trudnoći ugojila 33 kg i ostavili su me da budem "na dijeti". Nisu mi dali ništa da jedem osim suhe šnite hljeba sa margarinom za svaki obrok. Termin mi se približavao, a ja nisam osjetila ništa neuobičajeno. Samo sam jedva čekala da me zaboli, jedva sam čekala da odem i da rodim svog milog dječaka. U noćima provedenim u bolnici, zamišljala sam lice svoje bebe, moj život nakon njegovog rođenja i molila Boga da samo sve prođe u najboljem redu. Nakon par dana, pustili su me kući na vikend, pa sam se opet trebala javiti na dan mog termina i ostati u bolnici. Tako se i desilo. Moj divni doktor Malik Šestić koji mi je i vodio cijelu trudnoću, je cijelo vrijeme bio uz mene, odgovarao na sva moja pitanja, bio dostupan za mene u svakom momentu. Prolazio je dan po dan od mog termina, a ja sam sve više bila nestrpljiva i željela da rodim, željela da me zaboli što prije, ali mene nije boljelo. Ležala sam punih 5 dana u bolnici, a u petak, 06.08., nakon što me moj doktor pregledao i ustanovio da nisam otvorena čak ni jedan centimetar, odlučio je ponovo da me pusti na vikend, uz dogovor da se vratim ponovo u nedjelju u bolnicu jer je on dežurni, pa da će mi isprovocirati porod. Inače doktori su mi rekli da ću teško prirodno roditi jer sam uska, pa je CR bio u opciji. Međutim, taj dan kada sam ušla u bolničko kupatilo, pri mokrenju osjetila sam jaku bol koja me presjekla po krstima, ali tome nisam pridavala velikog značaja. Muka mi je bila od bolnice, iako sam tamo stekla jako finih prijateljstava. Moj muž je došao po mene, a ja sam jedva čekala da uđem u svoj stančić i uhvatila se posla. Sve sam raspremila i taj dan dočekala goste. Bezbrižno smo ćaskali kada sam osjetila da me boli po dnu stomaka, pa se bol širi na leđa. Nisam nikome ništa rekla, samo sam tajno bacala pogled na sat, pa sam shvatila da bol dolazi svakih 10 minuta. Goste sam ispratila, istuširala se, a bol je bila sve jača, u razmacima od po 5 minuta. Saopštim mužu vijesti, a on se izgubio. Samo hoda zamnom, nosi mi vodu, nosi mi sat i zapitkuje na koliko minuta mi dolazi bol. Ja sam odugovlačila što sam više mogla, od umora sam uspijevala zaspati po par minuta, kada bol prođe, ali navečer u 00:30h, više nisam mogla trpiti, bolovi su me savladavali svake tri minute. Spremila sam se, a muž i naš dobar prijatelj odvezli su me u bolnicu, koja je inače pet minuta hoda od našeg stana. U tom momentu uhvatila me panika, jer sam znala da moj doktor nije na smjeni i da neće moći doći, jer su takva pravila. Pregledao me nepoznati doktor, bila sam otvorena samo tri centimetra, te su me klistirali i poslali na porođajni odjel. Ipak sam se nadala da će se sve brzo završiti i da ću sa svojim zlatom što prije biti kući. Cijelu noć sam provela šetajući po odjelu, slušala sam kako jedna po jedna žena rađa svoju bebu i hvatala me sve veća panika, do jutra su me pregledali bezbroj puta, a ja sam bila otvorena samo četiri centimetra. U subotu, popodne u 13:30, doktorica me pregledala i tada sam napokon bila otvorena sedam centimetara. Uveli su me u porođajnu salu, a onda mi priključili drip. Bolovi su postali luđački, nesnošljivi, a ja nisam imala nagon da rodim. Samo me boljelo, tiskala sam silom, ali beba nije htjela van. Bila sam otvorena svih deset centimetara, ali i dalje nisam imala nagon da rodim. Skoro puna dva sata sam ležala na stolu, željela sam da se sve završi. Pogledala sam na sat i uspjela sam vidjeti 15:45, u tom momentu sam svom jačinom tiskala, a doktorica je se "bacila" na moj stomak. U jednom momentu čula sam najljepšu melodiju koja me ispunila cijelu, od koje sam zaboravila na sve muke, na sav bol i iscrpljenost. To je plakao moj dječak, moje srce, moja duša, moje sve. Babica ga je zamotala u peškir i stavila ga na moja prsa. Težak 3550, dug 50. I sat je pokazivao 15:50h. Plakala sam i milovala njegov mrljavi nosić i obraze. Plakala sam od silne radosti i zahvaljivala Bogu za najljepši dar što mi Je poklonio. Odveli su ga, a mene su ostavili dok sam izbacila posteljicu i dok su me ušili. Istu noć su mi ga donijeli i tada je prvi put dojio. Taj osjećaj se ne može dočarati. To je najdivniji trenutak koji jedna žena za svoga života može doživjeti.

Dok ovo kucam, moje milo čedo je na mojim prsima. Dok doji, miluje mi lice i smiješi mi se! Uskoro punimo godinu dana. Ljubi mama ponos svoj!! user posted image

(odgovor članu sinistra)
Neposredna veza do poruke: 1464
   RE: Vaše porođajne priče
26.6.2011 18:04:27   
škorpija
mamina beba pa kako si samo uspjela ovako ispirčati priču do sitnih detalja nakon godinu danauser posted image

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

(odgovor članu MaminaBeba)
Neposredna veza do poruke: 1465
   RE: Vaše porođajne priče
26.6.2011 18:07:13   
MaminaBeba
Škorpija draga, sjećam se svake sekunde vjeruj mi. user posted image

(odgovor članu škorpija)
Neposredna veza do poruke: 1466
   RE: Vaše porođajne priče
26.6.2011 18:26:41   
škorpija

IZVORNA PORUKA: MaminaBeba

Škorpija draga, sjećam se svake sekunde vjeruj mi. user posted image

svaka čast, napatila se , al vrijedilo je, jel da

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

(odgovor članu MaminaBeba)
Neposredna veza do poruke: 1467
   [Obrisana poruka]
26.6.2011 18:37:43   
Brisani uporabnik
[Sadržaj poruke je obrisan]

(odgovor članu škorpija)
  Neposredna veza do poruke: 1468
   RE: Vaše porođajne priče
26.6.2011 23:52:23   
MaminaBeba
Vrijedilo je žene moje. user posted image

(odgovor članu Brisani uporabnik)
Neposredna veza do poruke: 1469
   RE: Vaše porođajne priče
27.6.2011 16:15:39   
10 mart 2009
MaminaBebo, divna priča user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image

(odgovor članu MaminaBeba)
Neposredna veza do poruke: 1470
   RE: Vaše porođajne priče
1.7.2011 14:22:37   
Amam
IZVORNA PORUKA: sinistra

IZVORNA PORUKA: Sonja


IZVORNA PORUKA: Amam

Samo kao kroz maglu vidjoh muza,s hiruskom kapom na glavi,stoji pored mene,obgrlio me s obje ruke preko ledja,njegova glava s moje lijeve strane i bol i napo i osjecam da glavica izlazi... i samo cujem vrati se,opet bol i napon i izlazi,cujem dr i mm kako mi govore disi,disi,muz mi pridrzava ruku i eto ga,moj Eman,(20h 25',3950/58)moja druga polovina srca,moj čupko-cupko,jedan topao zguzvani smotuljak  mi stavise na grudi i on me osvoji,zaljubih se u njega bas kao i u moju Ajnu,prije 6 god.
Sad je cijeli svijet moj,oni su moj zivot i moj svijet,i nista drugo nije bitno!

Bebu su odnijeli na kupanje,a ja i mm smo ostali sami,on me grlio,nije mogao vjerovati da je bio tu,da je vidio kako nasbebac dolazi na svijjet,i onda mi kaze da je kad sam ga zvala bio vani i da nije mogao cekati lift,nego je trcao na 4 sprat,nije se stigao obuci,rekli su mu da samo navuce kaljace i kapu.
Poslije su nam bebu ponovo donijeli da vidim,malo smo se druzili i odnijeli su ga.


Kuci smo dosli 14.04 i od tad smo prava cjelina,kaze moja A :" sad smo ok,sad je 2:2".



user posted image user posted image user posted image
predivna prica bas me rasplaka ovaj dio



I meni si isto izvukla suze, joj sve meka srca na ovom forumu user posted image
Divna prica, cmokni te male rupice user posted image


user posted image


_____________________________

Cvjetak<3curetak A-2005.
Mamina maza E-2011

(odgovor članu sinistra)
Neposredna veza do poruke: 1471
   RE: Vaše porođajne priče
1.7.2011 14:50:24   
vila_7
joj moram i ja uskoro napisati svoju! citajuci vase prisjetim se svoje i koliko god bolilo,evo meni bas smiga toliko da me nije strah ni ponovo roditi (al pitajte me opet kad budem aBd opet u devetom mjesecu trudnoce!user posted image )

_____________________________

Život je prekratak ili predug da bih dopustila sebi luksuz da loše živim

(odgovor članu Amam)
Neposredna veza do poruke: 1472
   RE: Vaše porođajne priče
1.7.2011 14:54:50   
palachinken
helena, ti si počesto tam na trudnoj temi, mislim, stvarno, vrijeme je user posted image user posted image

_____________________________

Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong

(odgovor članu vila_7)
Neposredna veza do poruke: 1473
   RE: Vaše porođajne priče
1.7.2011 14:56:55   
vila_7
IZVORNA PORUKA: palachinken

helena, ti si počesto tam na trudnoj temi, mislim, stvarno, vrijeme je user posted image user posted image


user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image   bit ce prije da ce kod mene biti : evo obje moje price! user posted image a slijedi ih jos! user posted image user posted image user posted image


_____________________________

Život je prekratak ili predug da bih dopustila sebi luksuz da loše živim

(odgovor članu palachinken)
Neposredna veza do poruke: 1474
   RE: Vaše porođajne priče
12.7.2011 12:52:43   
vila_7
Evo da i ja napišem napokon svoju priču s poroda!
Cijelu trudnoću sam samo gledala da uživam u njoj i da bude sve u redu,tako da mjesta za strah nije bilo,a iskreno i da jest,prva beba pa nisam ni znala kako to sve izgleda.

Dan prije poroda(na termin) ,pregled,ja zatvorena potpuno,doktorica mi govori da cemo najvjerovatnije morati za 7 dana na inducirani porod,ja iskreno razočarana ali šta je tu je,samo nek sve završi lijepo! Sljedeći dan,probudila se,odem na WC kad tamo „famozni čep“ – znala sam da je to to – blijedo rozi tragovi na papiru,i stomak onako malo bolucka.Javim MM-u koji je još u krevetu: E ja ću se izgleda danas poroditi! On je vjerovatno mislio da se zezam pa se samo okrenuo i nastavio spavati. Ja u kuhinju,skuhala kavu,doručkovala, vidim bolovi blagi ali cesti-da izmjerim, kako god skontam na svake 3 minute! Na savjete mame,prijateljica, spremimo se (sa stvarima za bebu) i u bolnicu.
Dr.govori CTG pokazuje trudove i stvarno svake 3 minute i to kad stojim,a kad sjednem ili legnem na 4, grlić do pola skraćen ali i dalje „zatvorena kao beton“ J . Pošto je u bolnici gužva,pošalju me mami jer joj je kuća blizu bolnice,da ja ne bih slušala bezveze druge kako se porađaju a neću još.
Kod mame cijeli cjelcati dan,trudovi svake 3 minute, ali podnošljivi,još došla rodica s momkom iz Sarajeva,sjedimo na terasi a ja oko njih s trudovima šetkam,oni me gledaju i zezamo se,……Oko  19 sati kad me počelo boljeti da bas moram se skroz skoncetrisati na bol i disanje,kažem ja MM-u vodi me u bolnicu garant sam pred porod. Ja tamo, otovrena 1 cm!!! To me tako obeshrabrilo na trenutak,ali sam odmah pomislila,ma svejedno koliko je,vazno je da je krenulo! Babica me opet pregledala,savjetovala kako sebi olaksati i rekla da cu se poroditi do 6 ujutro. Ja sam to toliko uzela srcu-kao da mi je ona obećala i mora ispuniti,da sam kroz one najgore trudove prolazila samo s mislju gledajuci na sat i misleci – nece duze od 6 ujutro!

Zadnje trudove vam ne moram ni pricati,nisam se hB gubila-pokusavala sam samo misliti na to da cu napokon upoznati svoju bebicu,ali sam kontala jedan tren da mozda necu izdrzati a drugi tren ma mogu ja to -zadnja 2-3 sata su bili na 1 minuta trud/1 odmor, i ja sam u toj minuti uspjevala i zaspati (pocetak trudova do poroda=22 sata), i cak i sanjati!Zahvaljujući lopti pri kraju (sad tu loptu ocima ne mogu gledati), najbrze sam se otvorila zadnja 3 cm.
Kada sam osjetila nagon,zvala sam babicu,ona me pregledala,kaže za porod,pozvala dr.-tek tad mi je on pukao vodenjak i porod poceo. I sam porod boli,ali valjda nekako kako tiskas i svu snagu usmjeriš na to i svjestan si da je to to, lakši je za podnijeti od trudova!Sam proces tiskanja je trajao 15 min s tim da su me morali rezati ali to se uopce ne osjeti,nego skontaš po zvuku i ako vidis makaze. I onda odjednom osjetis da nešto klizavo iz tebe izlazi , ali to je tako divan osjećaj da ga se zaista pamti…i cuje se najsladji plač na svijetu koji ti razvuče osmjeh na lice i srce ti poskoci od neke miline i ponosa da si donijela na svijet jedno novo zivo bice! Bebi su prvo procistili disne puteve i stavili u pelenu-primakli da je vidim i poljubim ( a za nepovjerovati kako je bila zapravo cista),i odnijeli na regularni pregled.

Mene ušivanje nije boljelo-jest neugodan osjecaj ali to je sve…i one priče da poslije poroda zaboravis na bol,ti ne zaboravis nego te zapravo stvarno vise ne boli nista jer su trudovi prestali (tek kasnije rana).
Dva sata budeš na hodniku,odvedu te u sobu, i onda su mi donijeli moju sreću i ja je gledam i kontam-e pa to je MOJE DIJETE, i odjednom ti se srce otvori za tu novu malu osobu i odjednom bi za nju dao sve na svijetu!

I da….svi loši osjećaji , bolovi ,…ne zaborave se,ali kad god se u sebi sjetim svog poroda,samo mi pristižu neke lijepe slike i ona neka posebna atmosfera u porodilištu, i aBd ponovo će biti još lijepih poroda i bebica!

< Poruku je uredio helena_7 -- 12.7.2011 12:56:38 >


_____________________________

Život je prekratak ili predug da bih dopustila sebi luksuz da loše živim

(odgovor članu vila_7)
Neposredna veza do poruke: 1475
Stranica:   <<   < Prethodna stranica  57 58 [59] 60 61   Sljedeća stranica >   >>
Stranica: <<   < Prethodna stranica  57 58 [59] 60 61   Sljedeća stranica >   >>
Idi na:








Anketa

Za dojilje.
пеперутка16

Malo čudno pitanje, ali me zanima: da li su dojilje probale svoje mleko?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *