lajlac
|
pozdrav cure moje!!! U zadnje vrijeme non stop razmisljam o dragom Bogu, o onom svijetu, sto bi moglo biti, sto ne, o zivotu poslije. Bojim se jer nisam vjernik neki, strah me je i razmisljati o svemu tome, ali nekad to naprosto ne mogu izbiti iz glave. Sto bi moglo biti, koliko je milostiv dragi Bog, hoce li nam se smilovati i sl, sta poslije ovog zivota, mozda nas ceka i nesto gore.Bojim se da me takva razmisljanja ne izlude. Vidim da ste gotovo sve vjernice, barem imate vjere da ce sve biti uredu, ja se sva tresem jer sam uvijek bila ono haj huj, sta bude bice, sada toga nema, odjednom sam postala pesimistična i sta mi god kazu ja u to ne vjerujem, ili bar uzmem s nekom dozom nepovjerenja i sumnje. Imam i ja vjere, ali nije to prava vjera. Jesu li i ovakva razmisljanja dio svega ovoga? Uvijek sam bila nastrojena filozofski, za mene je sve bilo, "jeste tako je, ali moze i ono drugo" ako me razumijete. Bojim se toga. Bojim se kazne za svoje misli i ponasanje, kad mi neko kaze usao sejtan u tebe, to mi je najgore, ...uzas jedan. U to ne vjerujem, ali eto zvuci mi lose. Legnem ponekad i odjednom misli o tome navru. Zamisljam svijet iznad ovog i ogranicena sam, ne mogu ga ni zamisliti. Molim Boga da me rijesi ovakvih misli, bojim se da me mogu izluditi. Mislim da sam jedina s ovakvim mislima, jer ste vi ostale, koliko sam mogla zapaziti, kategoricne i dosljedne u svom razmisljanju o vjeri.
_____________________________
Lajla
|