|
amra_sa -> RE: Prvačići (26.9.2013 23:47:32)
|
Znaš, ja sam sita prebacivanja loptice na učitelja. Ne kažem ja ima kukolja i među učiteljima kao i među svima sigurno.
Ali evo realno, ja nikad ne mogu garantovati ni jednom roditelju da se dijete neće nikad povrijediti u školi. Da samo znate koliko su opasne same učionice, ćoškovi stolova, klizavi podovi i sl. Ne treba ništa više reći. A sasvim nenadano i slučajno se može desiti nešto najgore. Ja stalno trubim i djeci i roditeljima, skrećem pažnju na ponašanje i sl. Zovem, pričam ko luda, razgovaramo itd.
Imam pravo i na te pauze na velikim odmorima ali obično izađem ispred škole da mi nečija povreda ne bi na nos skočila. Ili ako ostanem da popijem kafu na brzinu ili čaj cijelo vrijeme kontam hoće li se šta desiti, hoće li mi neko dijete doći krvavo, i sl.
Stres je samo misliti o tome. Ja uvijek roditeljima kažem meni je zdravlje djece na prvom mjestu, na drugom odgoj na trećem obrazovanje.
Zato treba razgovarati sa djecom, sa svima, sa roditeljima djece, sa drugom djecom ... Ne kažem ja da nekog treba napadati, može se i fino.
Mene je duša i srce bolilo kad sam je neki dan zatekla krvavu. Toliko sam bila bijesna u momentu ...
Roditelji tog dječaka se nisu udostojili ni da pitaju kako mi je dijete, da traže broj telefona, da nas kontaktiraju.
Ne znam ali da moje dijete nekog udari i sl. da ga dovede do te faze da mu poteče krv, ja bih ako ništa barem nazvala da pitam kako je to dijete koje je moje dijete udarilo.
Rekla sam ja finim tonom i toj teti koja je bila tu, da nas je trebala obavijestiti, jer nije ona ta koja odlučuje hoću li ja svoje dijete voditi u hitnu ili ne i šta ću raditi sa djetetom poslije takvog udarca, pada i sl.
Nego svi se ušutili, ma kao dobro je ona, biće to sve ok. Hvala Bogu dobro je, ali šta da je dobila infekciju krvi i sl. jer nije na vrijeme otišla doktoru ? Šta da mi je zbog nečije nepromišljenosti dovedena u kritično stanje, ne daj Bože ?
E tek bi onda neko zaplatio, ali momački. Dobra sam ko hljeb i tolerantna do kraja, ali kad se naljutim rušim sve pred sobom.
I evo stalno joj trubim i trubim o svemu i svačemu ...
Danas ja baš gledam, došla mama jednog pomalo nemirnog dječaka na odmoru i kaže meni došla da vidi kako se ponaša, ono iznenada.
Reko svaka vam čast, neka ste, kao da ste mene pitali. Nek i mali zna da će mu doći roditelj da ga prati. Da vidiš kako je fin, za ne prepoznati [sm=smiley36.gif]
Saradnja roditelja sa učiteljima i obrnuto je vrlo bitna, kao i sa drugim roditeljima.
Ne treba stvarati neprijatelje od ljudi. Meni je eto pravo krivo što se ti roditelji nisu udostojili da pitaju za moje dijete. Čekam samo prvu priliku da ih upoznam, pogledam im u lice i da ih pitam jesu li se barem sjetili da trebaju nešto uraditi.
Najlakše je bježati od problema. Oni su pobjegli, a ja mrzim p.... koji bježe od takvih problema.
Ja jedino bježim od doktora. [sm=smiley36.gif]
|
|
|
|