|
Anoniman -> RE: Problemi u braku (25.6.2013 17:35:53)
|
Ja ludim. Moj muz je zaljubljen u svoje roditelje. Pocinjem ga prezirati iako ga volim. Lijepo mu ko prijatelju ispricala stvari koje me pogadjaju od njegovih (sitne provokacije zbog kojih sam se totalno povukla od njih i udaljila od njih), on me kao razumio taj dan i lijepo pricali, da bi vec sutradan postao drugaciji, vidim drugacije raspolozenje, a kad sam ispipala sta je on mi kaze kako sam ja krivac, kako sam se ja udaljila, oni nista ne rade namjerno (opravdava sve njihovo), ja im zatvorila vrata (a ako nije po njihovom, oni nece nikako. sad ne ulaze nama u sprat jer sam pokazala da je ok da kucaju kad ulaze pa ko ako je tako, nece nikako ni dolazit), ja napuhana i sl. Sve do mene, a njihovo kao nije ok ni to, ali ja kriva. I govori mi snesi ba dijete dole i ti u danu, nek se navikava na njih, da ne place kad ostaje s njima samo. A ja ne mogu jer zbog njegovog pretjeranog mazenja s njima, meni je zlo, povratila bih. Promijenio se prema meni i sad svako malo nosi dijete njima, po nekoliko puta u toku dana. Cak i dijetu dotuzi, govori papa kroz plac, a on ne moze da ne sjedi s mamom i tatom. Ne zelim da dijete toliko vuce njima i veze ga. Ali kako, sta, pomozite, ludim. Najradije bih se razvela, toliko me nervira s njima pa nek bar bude s njima vjecno u braku. Ali kako, s njim se ne moze o tome normalno pricat, pocne s djetetom ucjenjivat, da mi dijete nece dat i sl. Sta b vi, sta mislite? Pomozite! Samo placem.
|
|
|
|