IZVORNA PORUKA: veeseelaa

IZVORNA PORUKA: MAMA MA

pa normala,jaše i on mene

ni u babe nema džabe

doduše pojašem i ja njega...i jos mu platu maznem...ccc,koja sam rospijauser posted image

IZVORNA PORUKA: MAMA MA


opucalo me nesta,odoh spavat

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Hmm, ne znam kako da objasnim.. Tersanje za sve i svasta, kada nesto zamolim prevrtanje ocima, otpuhivanje, kontriranje na sve sto kazem, cangrizanje, onda moja najomrzenija rijec HALO, pa jesi li ti.. HALO, pa sto nisi.. HALO pa cujes li ti mene.. HALO HALO HALO i tako cim smo blizu jedno drugog. Ja sam prilicno ogorcena pa se pocinjem i ja ponasati isto, to jeste vracati istom mjerom. U cangrizanju je on prvak, tu se ne mogu mjeriti. "Jesi li ti normalna" je njegov favorit, i pokoje zacepi ako je dijete zaspalo pa se boji da cu ga probuditi (samo u svadji, ne kad normalno pricamo). Dalje slijedi ne seri i odjebi. Nije uvijek ovako bilo, niti je i sada uvijek ovako, ali gubim postovanje za njega. osim toga je prilicno nestabilan i osjecam da je nepoduzetan i nesposoban, jer na meni je najveci teret. Bio je tu kad sam bila depresivna i sad mi to nabija na nos. Kd krenemo nekud recimo, kaze mi : nemoj da te cekam. Kad kazem ok, on nastavlja - nemam zivaca, ako budes minut kasnila ja odoh, nemam ja zivaca za ovo, ozbiljno ti kazem, otici cu. Na kraju kazem da necu ni da idem, jer mi pokvari osjecaj i volju, onda se naljuti i ode,z alupi vratima, prepadne dijete. Onda se vrati nakon 10 minuta i kaze eto vidis, nisi se ni spremila, uvijek cekam, i tako nastavi dok ja ne poludim i pocnem tersati i ja, onda krene svadja i ovako je SVAKI DAN: Kad mi ne tersa, nikad ne zakasnim. Ja sam bila u velikoj depresiji prosle godine, i tada sam bila dosta odsutna, tuzna, ali sam mislila da smo dovoljno jaki da to prebrodimo, a sad imam osjecaj da mi vraca sto sam bila odsutna i prilicno nezainteresovana. Dobila sam povrede "dole" tokom porodjaja, i seks me strasno boli, pa sve manje imam volje, a kamoli poslije svih svadja. Znaci, nisam ljuta, nisam vala ni tuzna, samo sam umorna od ovog. Kad pomislim na ovo sve, nisam depresivna, samo... uhhh uzdise mi se..jer ne znam kuda vodi ovo. Nije da ga ne volim. Volim ja njega najcesce, ali mi je dosadilo imati ovakav odnos, slusati sto nisam to i to, iako je sve na meni. Eto, to je problem. Znaci ne neke velike stvari, nego ta svakodnevna ogorcenost. I kad pokusam biti umiljata i fina, preci preko svega, on mi kaze nesto poput- nemoj vise stavljati tu sjenu, ne stoji ti. I onda mi pokvari raspolozenje, i nemam volje. Ne gledam ga ko muskarca, vec ko cangrizavu babu, i kad ga nema kuci se osjecam slobodno i lagano, ko kad si tinejdzer, pa ti mama ode od kuce, a tebi merak samoj u kuci biti, ne da radis nesto sto ne treba, vec eto, samo biti sama

Dodje i divnih dana, mazenja, pazenja, lijepih rijeci, ali sve manje.. Mislite li da je ovo za otpisati ili sastavljati iznova?

IZVORNA PORUKA: Anoniman

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Hmm, ne znam kako da objasnim.. Tersanje za sve i svasta, kada nesto zamolim prevrtanje ocima, otpuhivanje, kontriranje na sve sto kazem, cangrizanje, onda moja najomrzenija rijec HALO, pa jesi li ti.. HALO, pa sto nisi.. HALO pa cujes li ti mene.. HALO HALO HALO i tako cim smo blizu jedno drugog. Ja sam prilicno ogorcena pa se pocinjem i ja ponasati isto, to jeste vracati istom mjerom. U cangrizanju je on prvak, tu se ne mogu mjeriti. "Jesi li ti normalna" je njegov favorit, i pokoje zacepi ako je dijete zaspalo pa se boji da cu ga probuditi (samo u svadji, ne kad normalno pricamo). Dalje slijedi ne seri i odjebi. Nije uvijek ovako bilo, niti je i sada uvijek ovako, ali gubim postovanje za njega. osim toga je prilicno nestabilan i osjecam da je nepoduzetan i nesposoban, jer na meni je najveci teret. Bio je tu kad sam bila depresivna i sad mi to nabija na nos. Kd krenemo nekud recimo, kaze mi : nemoj da te cekam. Kad kazem ok, on nastavlja - nemam zivaca, ako budes minut kasnila ja odoh, nemam ja zivaca za ovo, ozbiljno ti kazem, otici cu. Na kraju kazem da necu ni da idem, jer mi pokvari osjecaj i volju, onda se naljuti i ode,z alupi vratima, prepadne dijete. Onda se vrati nakon 10 minuta i kaze eto vidis, nisi se ni spremila, uvijek cekam, i tako nastavi dok ja ne poludim i pocnem tersati i ja, onda krene svadja i ovako je SVAKI DAN: Kad mi ne tersa, nikad ne zakasnim. Ja sam bila u velikoj depresiji prosle godine, i tada sam bila dosta odsutna, tuzna, ali sam mislila da smo dovoljno jaki da to prebrodimo, a sad imam osjecaj da mi vraca sto sam bila odsutna i prilicno nezainteresovana. Dobila sam povrede "dole" tokom porodjaja, i seks me strasno boli, pa sve manje imam volje, a kamoli poslije svih svadja. Znaci, nisam ljuta, nisam vala ni tuzna, samo sam umorna od ovog. Kad pomislim na ovo sve, nisam depresivna, samo... uhhh uzdise mi se..jer ne znam kuda vodi ovo. Nije da ga ne volim. Volim ja njega najcesce, ali mi je dosadilo imati ovakav odnos, slusati sto nisam to i to, iako je sve na meni. Eto, to je problem. Znaci ne neke velike stvari, nego ta svakodnevna ogorcenost. I kad pokusam biti umiljata i fina, preci preko svega, on mi kaze nesto poput- nemoj vise stavljati tu sjenu, ne stoji ti. I onda mi pokvari raspolozenje, i nemam volje. Ne gledam ga ko muskarca, vec ko cangrizavu babu, i kad ga nema kuci se osjecam slobodno i lagano, ko kad si tinejdzer, pa ti mama ode od kuce, a tebi merak samoj u kuci biti, ne da radis nesto sto ne treba, vec eto, samo biti sama

Dodje i divnih dana, mazenja, pazenja, lijepih rijeci, ali sve manje.. Mislite li da je ovo za otpisati ili sastavljati iznova?

Ja sam ova anonimna, ima ih dosta, pa da se zna Hvala vam na dobrim savjetima, divne ste.Alma, ovo za emotivni racun nije losa stvar, simpa nacin to vidjeti, i moj muz..., ako je iko, on je kod mene zasluzio. Ima jedna stvar s kojom se ne slazem u vezi tog racuna - ako neko malo da malo uzme, malo da , malo uvise uzme, mislim da moze otici i u minus, a da to ne primjetimo, da nemamo osjecaj da je tako. Opet neko ko je davao, ulagao, bio u plusu, golemom plusu, i onda mjesec dana samo ide u minus, ti nakon mjesec dana imas osjecaj da je on duboo u minusu, iako n jos ima fore.. Shvatas li sta zelim reci? Mislim da je on samo negativne stvari radio zadnji mjesec, pa mi to stvara dojam da je u minusu kod mene, iako je cjelokupna slika bolja, to ne pomaze ako je negativan mjesec dana u cugu.. Shvatas li me? ALI uzet cu to u obzir kad tersa i sl, pomislit cu na to da je na racun ulozio podostam i da je stvarno kod mene u plusu. Hvala ti za ovo!

Fatimice, u pravu si, ne ponasa se kao drug, ne osjecam vise da mogu pricati s njim, i mislim da je to glavni problem, upravo ta neprijateljska vibracija..

Sabinos, povrede dole su od sivanja nakon poroda, ruzno me zasili, uhvatili dio usnice i sad kad se uzbudim i krv pocne da ide prema dole, pocne da zateze jer je ruzno siveno, i pocne da boli. Isla sam na preglede, kazu da izgleda ok, sve je davno zaraslo, i to se vise ne da popraviti. Tri je ne uzbuditi se previse, a onda vam se i ne seksa..Pa tako ukrug

shpagica, znam sta mislis, dok se meni nije desilo, i ja sam tako razmisljala. Ali sve su okolnosti ovo ucinile,i moje ponasanje tokom trudnoce, pa tokom depresije, pa ovo i ono... Nije to odjednom doslo, zato mi je i moguce da ga jos koliko-toliko volim.. Ali da je lijepo, nije. Da je lako, nije..

Ekomama, otisla bih ja da finansije dopustaju, ne mozemo zajedno na more otici, da ja sama odem, bilo bi previse. Svi su moji tu, ne znam kud bih .. Ako ti znas nekog, slobodno me posalji ali upravu si, za takvu odluu treba bistra glava.. Pokusat cu da bar sama prosetam svaki dan, da nesto pametno skontam..

animagical, obicno se ne svadjamo pred djetetom, ali je to povazdan cangrzizanje i zamjeranje, ne deranje i sl, vec ti si ovo, ja sam ono, sto si ti ovo, sto si ti ono, dosta mi je ovok, pa ne moras biti sa mnom ko te tjera, aha tu smo znaci, dobro je da znam, i eto tako, da na kraju ne znas ni ko je sta rekao, ni gdje rep ni gdje glava, i ostane u zraku smrad razvoda, a dijete se smije, igra, nikom nista. I onda se ja malo smirim, pocnem se umiljavati, on kaze nesto bezze, ja se naljutim, novo cangrizanje i naglabanja. Mislim osjeti dijete, ali nije to toliko strasno. Ginekolog ne moze nista, jedino da me opet razrezu pa siju, ali ni to nije garant da ce prestati..

vesela, u pravu si, nije on los, diva je on covjek, ali poklopljen svim okolnostima. I sve ja to znam, ali kad svaki dan ovako izgleda, mala fajda sto je on ustvari fin.. Mislim da je on divan covjek, i zauvjek sam mu zahvalna na svemu sto je ucinio, ali dokle da zivim pravo smoran zivot zato sto je on nekad bio fin.. To da trebam okrenuti na salu, tu si potpuno u pravu. I ja sam postala ogorcena, i prestala se saliti kao prije, izgubila svoju pozitivu, cak me i njegove sale smaraju. A kljuc svega je zivot ne shvatati previse ozbiljno.. Hvala ti vesela sto si me potsjetila da budem i ja kao nekad da bi dobila nazad covjeka koji je on bio nekad (stari zahebant )

E moj lotos, sve smo mi price ispricali ALi mozda mogu uzeti ovaj put, sjesti s njim mahsuz i reci mu da razmisljam o razvodu, odnio vrag salu i da mora stati. Ja za sad definitivno ostajem s njim radi dijeteta, jer ne zelim da odrasta bez oca, vidim sta se desava sa takvom djecom, koliko im fali otac, koliko problema prave...da sam sama ne bi me vise vidio, ali ovako zelim da rjesimo ovo, bar da znam da sam uradila sve sto mogu... Pricala sam malo s njim jucer, nije bio bas za, ali smo malo dotakli se toga, pogledali film zagrljeni.. Mislim , to je za nas u zadnjih mjesec-dva velik pomak.. Uglavnom, hvala ti, pokusat cu

Alma, u pravu si, potpuno. Cesto mi nesto kaze, ja se naljutim i onda opet pricam s njim za 2-3 sata, kontam nemam zivaca da se svadjam , hocu da bude ok medju nama.. To valjda daje signal da moze kako zeli. U pravu si 100%. Popricat cu s njim danas, i bas tako reci, da me ne prekida, da moram reci to sto mislim. On me voli, ali i on gubi nadu, previse smo ogorceni.

Mislim da je kljuc svega da prestanemo sve tako ozbiljno shvatati, i vratiti se na ono nase staro, smijeh, pozitivu.

HVALA VAM NAJLJEPSA, DIVNE STE! I dale ste mi novu nadu

LJUBIM VAS!

IZVORNA PORUKA: Anoniman



Opet neko ko je davao, ulagao, bio u plusu, golemom plusu, i onda mjesec dana samo ide u minus, ti nakon mjesec dana imas osjecaj da je on duboo u minusu, iako n jos ima fore.. Shvatas li sta zelim reci? Mislim da je on samo negativne stvari radio zadnji mjesec, pa mi to stvara dojam da je u minusu kod mene, iako je cjelokupna slika bolja, to ne pomaze ako je negativan mjesec dana u cugu.. Shvatas li me? ALI uzet cu to u obzir kad tersa i sl, pomislit cu na to da je na racun ulozio podostam i da je stvarno kod mene u plusu. Hvala ti za ovo!

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Mislite li da je u redu da vam muz u afektu opsuje, da vas uvrijedi ili da psuje pred djetetom? Ja sam odrasla u jako harmonicnoj porodici, i nikad psovke nisam cula (znala sam dobiti batine, ali nikada uvrede) , dok je mm odrastao uz velike uvrede, nasilje, psovke i sada to prenosi i u nasu porodicu. Pisala sam ranije o nasim problemima u braku, ali mislim da je ovo kljuc svega, vrijedjanje i nepostovanje, jer se pocinjem osjecati bezvrijedna, postajem ljuta, ogorcena osoba kakva prije nisam bila. Ima li neko neki savjet ? (Ne tipa pricaj s njim, jer kad pokusam, samo kaze da sam ja kriva, jer da ja nisam ovo i ono, ne bi ni on ovo i ono..u nedogled, i onda kaze da ga kontrolisem, da ga kritikujem, tako da prica s njim nema smisla..)

IZVORNA PORUKA: jasmin

Anonimna,zao mi je mila,mogu samo da ti posaljem topao virtuelni zagrljaj.

IZVORNA PORUKA: SailorMoon

Recite da sam sad gruba ali draga anonimna posalji ti tog seljacinu u 100 p.m.
Hallo ba majka njegovog djeteta se gusi, ima alergiski napad i covek vodi pricu zasto, kako pa da neumislja i jos ga treba moliti da je vozi u hitnu. Ma posle ovoga on bi meni naso hitnu i vozdra druze.
I ti savjeti tipa gledaj sebe bla bla. Pa dokle da gleda sebe i pusti budalu je peglati. do kad ostari i kad i nako niko vise nece, kad je ni djece nebendaju ni 5 % jer su to naucili od oca??? Ma daj.
Nego dizi sidro draga dok si mlada i sad jednim djetetom i trazi sebi srecu kako treba.

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Zajednica se uvijek javja kao problem, tako i kod mene pa mi treba savjet. Zivimo u istoj kuci s muzevim roditeljima, samo su katovi razdvojeni, oni na prvom, mi na drugom katu. Ja sam svjesna da oni mene ne vole, nisam im ja draga. Pretjerano su sina/mog muza vezali za sebe pa kao da sam kriva sto sam tu i sto sa mnom provodi vrijeme. Nije ih nikad zanemario. A zasto me ne vole? Mislim zato sto se bas i ne uklapam u njihov nacin zivota, drugaciji tip. Ja sam samostalna, sve radim sama, odgajam dijete i ne volim da mi se neko mijesa u zivot i svakodnevno bdije nada mnom. Ne mogu po citav dan sjediti u kuci i s njima vani kao sto svekar i svekrva rade. Mog muza angazuju skoro svaki dan u nekakve poslove i ne mareci za moje i nase planove, a tako i njegova sestra. A u sve se mijesaju. Kad su vidjeli na meni da nisam taj tip, nisam im vise draga, to vidim na ponasanju, cak me namjerno provociraju ponekada, ali samo presutim, a pred mojim muzem sve je cile mile, sve super, pa ako bi mu ja sta rekla eto svadje jer on nista ne vidi i ne primjecuje. U zadnje vrijeme rezervisali se maksimalno, ja zbog tog pritiska ni vani ne mogu izadji jer osjecam napetost. I rekla sam muzu neke stvari, ali njemu je tesko, ipak su mu roditelji a ja supruga, pa nit tamo nit vamo. Zao mi ga i ne znam sta uraditi. Pomozite savjetima i iskustvom. Cak sam razmisljala da mu kazem da ja odem odavde s dijetom jer su to ipak njegovi roditelji za koje je uzasno vezan, a i njihova je kuca, pa da ja odem i rijesim i njega pritiska. Zvuci ludo jer se mi volim i zivjeli bi idealno da smo negdje sami. 99% nasih nesuglasica uzrokuje upravo ovo. Sta uraditi?

IZVORNA PORUKA: Anoniman

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Zajednica se uvijek javja kao problem, tako i kod mene pa mi treba savjet. Zivimo u istoj kuci s muzevim roditeljima, samo su katovi razdvojeni, oni na prvom, mi na drugom katu. Ja sam svjesna da oni mene ne vole, nisam im ja draga. Pretjerano su sina/mog muza vezali za sebe pa kao da sam kriva sto sam tu i sto sa mnom provodi vrijeme. Nije ih nikad zanemario. A zasto me ne vole? Mislim zato sto se bas i ne uklapam u njihov nacin zivota, drugaciji tip. Ja sam samostalna, sve radim sama, odgajam dijete i ne volim da mi se neko mijesa u zivot i svakodnevno bdije nada mnom. Ne mogu po citav dan sjediti u kuci i s njima vani kao sto svekar i svekrva rade. Mog muza angazuju skoro svaki dan u nekakve poslove i ne mareci za moje i nase planove, a tako i njegova sestra. A u sve se mijesaju. Kad su vidjeli na meni da nisam taj tip, nisam im vise draga, to vidim na ponasanju, cak me namjerno provociraju ponekada, ali samo presutim, a pred mojim muzem sve je cile mile, sve super, pa ako bi mu ja sta rekla eto svadje jer on nista ne vidi i ne primjecuje. U zadnje vrijeme rezervisali se maksimalno, ja zbog tog pritiska ni vani ne mogu izadji jer osjecam napetost. I rekla sam muzu neke stvari, ali njemu je tesko, ipak su mu roditelji a ja supruga, pa nit tamo nit vamo. Zao mi ga i ne znam sta uraditi. Pomozite savjetima i iskustvom. Cak sam razmisljala da mu kazem da ja odem odavde s dijetom jer su to ipak njegovi roditelji za koje je uzasno vezan, a i njihova je kuca, pa da ja odem i rijesim i njega pritiska. Zvuci ludo jer se mi volim i zivjeli bi idealno da smo negdje sami. 99% nasih nesuglasica uzrokuje upravo ovo. Sta uraditi?

Isti problem i kod mene, samo sto je od mm sestra opsjednuta bratom, ne moze nikako da navikne da sam ja njegova zena. Ona bi da njemu zapovijeda, manipulira njime ko da je stvar. Jos je i udata, ima porodicu al ipak stigne i ovamo da se upetlja.
Nekad bas namjerno i sto ne treba uradi da bi me isprovocirala, i majka isto, jednostavno uziavju u tome. Hoce da mi kazu mi mozemo kako hocemo s njim, nadam se ne dokle hoce.

IZVORNA PORUKA: Anoniman

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Zajednica se uvijek javja kao problem, tako i kod mene pa mi treba savjet. Zivimo u istoj kuci s muzevim roditeljima, samo su katovi razdvojeni, oni na prvom, mi na drugom katu. Ja sam svjesna da oni mene ne vole, nisam im ja draga. Pretjerano su sina/mog muza vezali za sebe pa kao da sam kriva sto sam tu i sto sa mnom provodi vrijeme. Nije ih nikad zanemario. A zasto me ne vole? Mislim zato sto se bas i ne uklapam u njihov nacin zivota, drugaciji tip. Ja sam samostalna, sve radim sama, odgajam dijete i ne volim da mi se neko mijesa u zivot i svakodnevno bdije nada mnom. Ne mogu po citav dan sjediti u kuci i s njima vani kao sto svekar i svekrva rade. Mog muza angazuju skoro svaki dan u nekakve poslove i ne mareci za moje i nase planove, a tako i njegova sestra. A u sve se mijesaju. Kad su vidjeli na meni da nisam taj tip, nisam im vise draga, to vidim na ponasanju, cak me namjerno provociraju ponekada, ali samo presutim, a pred mojim muzem sve je cile mile, sve super, pa ako bi mu ja sta rekla eto svadje jer on nista ne vidi i ne primjecuje. U zadnje vrijeme rezervisali se maksimalno, ja zbog tog pritiska ni vani ne mogu izadji jer osjecam napetost. I rekla sam muzu neke stvari, ali njemu je tesko, ipak su mu roditelji a ja supruga, pa nit tamo nit vamo. Zao mi ga i ne znam sta uraditi. Pomozite savjetima i iskustvom. Cak sam razmisljala da mu kazem da ja odem odavde s dijetom jer su to ipak njegovi roditelji za koje je uzasno vezan, a i njihova je kuca, pa da ja odem i rijesim i njega pritiska. Zvuci ludo jer se mi volim i zivjeli bi idealno da smo negdje sami. 99% nasih nesuglasica uzrokuje upravo ovo. Sta uraditi?

Isti problem i kod mene, samo sto je od mm sestra opsjednuta bratom, ne moze nikako da navikne da sam ja njegova zena. Ona bi da njemu zapovijeda, manipulira njime ko da je stvar. Jos je i udata, ima porodicu al ipak stigne i ovamo da se upetlja.
Nekad bas namjerno i sto ne treba uradi da bi me isprovocirala, i majka isto, jednostavno uziavju u tome. Hoce da mi kazu mi mozemo kako hocemo s njim, nadam se ne dokle hoce.

IZVORNA PORUKA: Anoniman

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Zajednica se uvijek javja kao problem, tako i kod mene pa mi treba savjet. Zivimo u istoj kuci s muzevim roditeljima, samo su katovi razdvojeni, oni na prvom, mi na drugom katu. Ja sam svjesna da oni mene ne vole, nisam im ja draga. Pretjerano su sina/mog muza vezali za sebe pa kao da sam kriva sto sam tu i sto sa mnom provodi vrijeme. Nije ih nikad zanemario. A zasto me ne vole? Mislim zato sto se bas i ne uklapam u njihov nacin zivota, drugaciji tip. Ja sam samostalna, sve radim sama, odgajam dijete i ne volim da mi se neko mijesa u zivot i svakodnevno bdije nada mnom. Ne mogu po citav dan sjediti u kuci i s njima vani kao sto svekar i svekrva rade. Mog muza angazuju skoro svaki dan u nekakve poslove i ne mareci za moje i nase planove, a tako i njegova sestra. A u sve se mijesaju. Kad su vidjeli na meni da nisam taj tip, nisam im vise draga, to vidim na ponasanju, cak me namjerno provociraju ponekada, ali samo presutim, a pred mojim muzem sve je cile mile, sve super, pa ako bi mu ja sta rekla eto svadje jer on nista ne vidi i ne primjecuje. U zadnje vrijeme rezervisali se maksimalno, ja zbog tog pritiska ni vani ne mogu izadji jer osjecam napetost. I rekla sam muzu neke stvari, ali njemu je tesko, ipak su mu roditelji a ja supruga, pa nit tamo nit vamo. Zao mi ga i ne znam sta uraditi. Pomozite savjetima i iskustvom. Cak sam razmisljala da mu kazem da ja odem odavde s dijetom jer su to ipak njegovi roditelji za koje je uzasno vezan, a i njihova je kuca, pa da ja odem i rijesim i njega pritiska. Zvuci ludo jer se mi volim i zivjeli bi idealno da smo negdje sami. 99% nasih nesuglasica uzrokuje upravo ovo. Sta uraditi?

Isti problem i kod mene, samo sto je od mm sestra opsjednuta bratom, ne moze nikako da navikne da sam ja njegova zena. Ona bi da njemu zapovijeda, manipulira njime ko da je stvar. Jos je i udata, ima porodicu al ipak stigne i ovamo da se upetlja.
Nekad bas namjerno i sto ne treba uradi da bi me isprovocirala, i majka isto, jednostavno uziavju u tome. Hoce da mi kazu mi mozemo kako hocemo s njim, nadam se ne dokle hoce.

tako i kod mene, samo sto pred mojim muzem nece, nego samo kad njega nema. A on je toliko osjetljiv na njih da ja samo to presutim kako ne bih imala problem s njim i svadju. Napuhanih noseva mi je preko glave. Zato mi i treba savjet, da mu predlozim da odem

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Hvala vam mile zenice... Divno je imati neko ko ce vas saslusati, nekog ko ce dati savjet. Hvala vam, najiskrenije. Mislim da ste upravu, trebam da poduzmem nesto.. Krenula sam kod psihologa nekoliko mjeseci poslije porodjaja, i ustanovila je da imam post-porodjajnu depresiju i obsesivno kompulsivne tendencije, znaci da imam potrebu da je sve savrseno, da stvari stoje na odredjen nacin jer je to neka vrsta kontrole koju mogu imati i rekla je da imam potrebu za kontrolom jer osjecam da ne mogu kontrolisati svoj zivot. Zamolila je tad mm da bude malo strpljiviji i da bude tu za mene, poprica kad je potrebno, pa cak i kad sam ljuta ili depresivna, i objasnila mi je da to nema veze s njim. On je to olako shvatio i svadjao se sa mnom i kad sam dozivljavala nervne slomove. Jednom sam tako sjedila i plakala preko 2 sata, dok je on govorio uzasne stvari i nije prestajao. Na kraju sam ostavila i njega i dijete i hodala po gradu skoro citavu noc. Bila sam jako lose. Onda sam pocela sa nekim vjezbama, bila malo bolje i pocela se oporavljati. Pocela sam uzimati anti-depresive, ali su tako lose uticali na mene da sam pocela zaboravljati,kao da sam imala maglu u mozgu.. I dan danas ne mogu da se sjetim puno iz tog peioda od 3 mjeseca. Imam ukupno dvije uspomene, ne sjecam se ni sta je dijete radilo za t vrijeme

Bila sam tad i finansijski ovisna o svojim roditeljima, jer ni on nije radio, kao ni ja. Od tih para koji su nam moji davali, islo je i na njegovo modiranje, najvise na bebu. Za rodjendan je od mojih dobio 400 KM(!!!) jer je tako dobar zet, i tako brizan muz, i tako divan otac i blabla (niko ne zna sta se desava iza zatvorenih vrata). Za svoj rodjendan sam od para koje sam dobila kupila djetetu odjecu i hranu, par igracaka, i sebi sat od 20KM. Njemu smo kupili poklone (samo njemu, ne igracke za dijete i slicno..) I nakon toga, on meni psuje familiju. Kad su se finansije malo poslozile, i kad smo se preselili, bio je kao novi start, ali je ubrzo on poceo da sve vise vrijedja. Jednom me gurnuo, ja sam se spotakla i udarila glavom u zid. Bila sam u nesvjesti oko sat, ali me on iz nekog razloga nije odveo ljekaru. Kad sam dosla sebi sam mislila da sam jos uvijek trudna, i nisam se sjecala bebe To je proslo za par sati, sjecanje mi se vratilo, a on se izvinjavao i govorio kako mu je bilo fino sa mnom pricati dok mi se sjecanje nije vratilo Kaze da sam prije bila bolja osoba.. Pa naravno da sam bila bolja osoba, tad mi nije psovao, gurao me, vrijedjao me, nazivao me kravom, glupacom, idiotom, govorio da crknem i slicno... Opet sam krenula kod psihologa, ona mi je rekla da sam poduzetna, i da ne vjeruje da je depresija vise u pitanju, vec vise nesto kao razocarenje, i mislila je da trebam da sredim odnos sa muzem prvo kako bih se osjecala dobro. Poslozile smo sve, dala nam je crvene kartone da koristimo kad ono drugo pretjera. I bilo je to super prve dvije sedmice, ali onda je on poludio, poceo opet da se dere, poderao kartone, a onda pricao kako sam ja ta koja je kriva i kako ja njega zlostavljam (jednom sam mu u trudnoci opalila samar jer mi se unio u lice i derao, toliko da mi je pritisak skocio na 220/180 pa sam zavrsila u hitnoj i prokrvarila slijedeci dan. HB pa je beba ostala dobro. Od tog samara je i pocelo vrijedjanje, a i psovanje se polako rasprostranilo.... Znam da sam pogrijesila, ali to mi je bilo nekako grozno, prepala sam ga se, i nisam osoba koja nekom suti.

Moj problem je sto znam kako je kad neko odraste bez oca, gledala sam mnoge, neispunjene ljude - svog oca, svoje rodice, prijateljice... I htjela po svaku cijenu da sacuvam brak kako bi mi dijete odrastalo sa ocem. Ako ga ostavim, morat cu da idem kod roditelja, koji zive u drugoj drzavi... Onda vise dijete vidjati nece moci, a on kao on je prilicno nesposoban, nesnalazljiv i nema svojih para. U tudjoj drzavi sam ga ja pokrenula i stvorila vise nego sto je imao prije mene. I nisam andjeo, daleko od toga. Kazem mu svasta kad me uvrijedi. Uvrjedim i ja njega. Kazem da je los otac jer se dere pred djetetom. Kazem da cu ga ostaviti. kad me uvrijedi kazem da ga mrzim. Kad baci nesto na mene kazem mu da se nadam da ce jednog dana patiti kao ja. Onda stegne vilicu i pocne mi prijetiti kako ce me razbiti, kako nece stati dok ne budem u lokvi krvi i slicno. Ne bojim ga se. Ne tuce me, a da pocne, to bi mu zadnje bilo.U neku ruku, samo to cekam.. Znam da je on jako dobar muz za neke, ne pije, ne drogira se, ne izlazi...Voli dijete, hoda s djetetom, pruza mu svu paznju. Ko gleda sa strane, nema pojma. Ali kad mi kaze da sam papanka samo zato sto mi je otac "dosljo", a on je carsijsko dijete i njegovi su cistokrve Sarajlije, ali ja eto nemam taj pedigre.. Kad mu kazem da je papak sto psuje pred djetetom, on mi kaze da sam papanka po krvi.. I ja, fakultetski obrazovana zena, ja, koja je dobijala diplome i pobjedjivala takmicenja, koja je imala milion prijatelja, i divnu buducnost pred sobom, (i imam je hvala Bogu jos uvijek..!), imala sam zdravlje, imala sam sve, i ja sad da trpim ovo od neskog ko je manje skolovan, kokuz, nitkovic, samo zato sto je njemu babo iz Sarajeva, a moj eto nije,a rodili se u istoj bolnici. E pa, vala da mu je babo iz Pariza ne mogu vise. naravno da je on divan nekad, kad se ususkamo, gledamo film, kad se zezamo, pricamo.. Ali covjek se poznaje po tome kako se snalazi u nevolji a ne po tome kako se glasno smije kad je sve potaman, a ovaj moj baksuz ne zna ni ko je ni sta je, nema ambicija, samo zna vrijedjati... Prije 6 mjeseci sam htjela da sebi uzmem zivot jer me je toliko izvrijedjao, ponizavao me , stajao nada mnom i derao se da se ubijem jer me mrzi, jer sam govno, jer nisam niko i nista, kako zasluzujem da umrem. Bilo mi je dosta svega, ali me je moj psiholog izvukao, ubjedila me da nije vrijedno, da se uvijek mogu razvesti, ovo ono.. Uzmem par tableta za smirenje, i odlucim se da je dosta.. I onda sam radila na sebi, ignorisala njega, ali je ON bio taj koji je pricao kako ne moze da izdrzi jer GA JA TJERAM DA BUDE TAKAV PREMA MENI..Uglavnom, ja sam sad bolje, ne pada mi na pamet da sebi raznesem glavu radi budale, ali iako sam prilicno zadovoljna sa svojim zivotom, i sama sa sobom, on me koci i kvari mi zivot, kao i lijepe trenutke koje provedem sa dijetetom (deranje, psovanje, mrskanje pred djetetom, slanje u pm, i td..).

Odlucila sam se da cu ovome svemu dati dvije sedmice. Sta me briga, mogu se uvijek vratiti kuci. On je taj koji dijete nece vidjeti. Nek se on trudi da mene zadrzi. Vise mi je dosta. Nista mu govoriti necu, samo polako poceti da se pripremam za bye bye. Najgore od svega je sto ja njega na kraju molim da se ne razvedemo, on me uvrijedi, ja mu vratim (kzem bas si odvratan kad se tako ponasas recimo) i onda je moj komentar takkooooo grozan, i on vise ne moze da izdrziii i sve tako ukrug. Ma daj vise. Dosta mi ej da sam u svakoj relaciji zadnja, dam zadnji trud, sve dam od sebe, kupujem., kuham, pravim, ugadjam, vodam... Valjda kad volim, previse volim. sta cu kad sam budala. Ali dosta je bilo i ove budale. Imao je kod mene kredita, sad ga vise nema. Hvala vam sto ste mi dale snage da se trgnem iz ove mizerije. Nicija nije do zore sjala...