Anoniman
|
Shpagice i malena sharena! Hvala vam brizne mile zenice! A i vama drugim divnim zenicama, na podrsci i lijepim zeljama... Pokusala sam danas da pricam s njim, rekla da ne mogu vise psihicki podnijeti. Rekla sam mu da shvatam da je prosao kroz dosta toga sa mnom, to je i razlog sto sam jos tu, jer shvatam do neke granice, ali ako misli da se sveti i ako cu ja ispastati za to sto sam bila bolesna, i ako misli da moze da se na meni istresa i lijeci svoje komplekse- i da me krivi za sve- ne moze. I on se fino izvine, ja ga pitam sta ima da doda, on kaze znam da je tako. Ja pitam kako- on kaze - pusti to, ja sam gladan. Hocemo li danas na pizzu...?
Njemu je ovo zahebancija izgleda, cim se ne svadjamo, sve je opet u redu, a to sto se ja osjecam bezvrijedna, ponizena, nepostovana i fuj, to nije vazno, pa njemu se jede pizza... I kontam, opet, ok,bitno je da sam rekla, da me cuo, medjutim pola sata kasnije, ja djetetu dajem vodu da pije, i dok to radim baca loptu detetu iznad glave. Dijete naravno pusta bocicu, i okrece se za loptom, a voda iz usta se iscijedi po gegicama. I umjesto da ja njega napadnem sto djetetu odvraca paznju i k´o klinac baca loptu iznad glave - on se pocinje derati na mene : "STO MU NE DRZIS RUKU POD BRADOM GLUPACO JEDNA, TEK JE PRESVUCEN, SAD NECEMO KRENUTI NI ZA 15 MINUTA, GLADAAAN SAAAM". Eh, tu sam zavrsila svoju karijeru kao ljubazna i fina supruga, i pocela da vristim. Sve mi zao djeteta, pa sve po mojoj glavi. A on dere se, vristi, mrska me, vrijedja. Pa dosta. I rekla sam mu da je dosta, da vise ne mogu, da ovo krivljenje mene mora prestati, da nisam kriva ni zasta i ne dopustam da me vrijedja. I onda sam mu fino nadovezala : nisam glupaca, niti sam glupa. To sto mi govoris takve stvari kaze nesto o tebi. Ako te zanima ko je gluplji, mozemo sada uzeti IQ test da uradimo. Ovo nije mogao podnijeti, poceo da vice nesto u stilu: ti ces meni mahati diplomom hebem ti familiju i onda je zalupio vratima i otisao da zdere bez mene.
Pokusat cu ostatak ove sedmice da budem mirna, stalozena, da mu kazem sta mi smeta i postavim granice. Pricala sam s mamom, ona je rekla da me podrzava kako god. Mislim , zahvalna sam sto imam kud. Nisam sama, nisam kokuz, bice ok On ako nastavi, idem. To je to. Imam najbolje dijete svijeta, i zelim svom djetetu srecu, a ne da dane provodi slusajuci kako mu otac vrijedja mamu. Prije par sedmica kad me pritisnuo na sofu i poceo da mi se dere u lice, dijete je toliko vrisnulo da mi se zaledila krv u zilama. I on sve vise shvata da mu se tata ne ponasa prema mami kao sto tate treba da se ponasaju prema mamama... Imam osjecaj kao da me stiti. Kad placem mi prinese vode, ili me pomiluje. Sta mi vise u zivotu treba? A imat ce sve, jer ako ja u ovakvoj situaciji u tudjini mogu stati na svoje noge, sta tek onda mogu napraviti u svom gradu, sretna, bez ovih trzavica i sikiracija.. Ma dosta je vala. Hvala vam sto ste mi otvorile oci.. Pa nisam ne daj Boze ni sakata, ni ruzna, ni osudjena na njegov dinar... A i takve odlaze, a da ja ostanem.. Jos ovu heftu cu izdrzati, ali cu drzati oko na avionske karte, pa ako krene po zlu.. Hvala vam najljepsa mile zene, zelim vam sve najljepse u zivotu, cuvajte svoje muzeve i sjetite se mene kad krenete nesto da im prigovorite... Ljubim vas, drzite mi fige!
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
sta je tvoj cilj 
