|
ananas_ze -> RE: Zene sa Hidzabom (31.8.2012 7:53:56)
|
IZVORNA PORUKA: jasmin
IZVORNA PORUKA: hanumma
Žene moje, kako ste znale da ste spremne da se udate? Je li vas strah bilo?? [sm=smiley1.gif]
Kad si u tuđem ‘na svom’ , ništa nije po tvom
Kad mladenci prvu noć odu u ‘đerdek’ , to je za njih kraj jednog života, i početak drugog. Nikad više neće biti isto ! Neki su toga svjesniji, pa se uznemire. Usplahire, što bi se ‘u nas’ reklo. Preplaše, eto… A neke boli briga, sve to doživljavaju kao još jednu uzbudljivu stanicu svoje mladosti. Oni se usplahire kasnije, kad skontaju da neće ‘poslije žurke’ otići kući i zavući se u sigurnost roditeljskog doma, u kojemu je sve spremno da im bude ‘ na gotovo’ .
Oni koji su odvojeni od roditelja, u svom stanu, polahko će se upoznavati i tražiti svatko sebe u tom novom životu. O tome ćemo, ako Bog da, nekom drugom prilikom.
Sad ćemo malo o mladencima koji žive u takozvanoj zajednici .
Sama ta riječ je neprirodna. Jer, kad osnivamo novu instituciju, a brak to uistinu jeste, ona mora biti samostalna u svakom pogledu. Mora imati svoj ‘statut’ i ‘program rada’. Ako to izostane, onda se put ne trasira, već vrluda kako vjetar puhne.
Ovdje moram naglasiti da je u našim ekonomskim i socijalnim prilikama, pomoć roditelja gotovo neizbježna. Zato se mnogi i odluče oženiti ili udati , iako nemaju svoj vlastiti stan. Velika je dobrota roditelja koji udome novi bračni par. To ne smijemo zaboraviti, niti bilo kad smijemo izostaviti da zahvalnost pokažemo zbog tog njihovog, samo Allah zna kojeg po redu, dobrog djela prema nama.
Međutim, kako je naš mentalitet više nego čudan, naročito u ruralnim dijelovima lijepe nam Bosne i Hercegovine, dešavaju se ‘ilegalni prelasci preko granice’ kada su tuđa prava u pitanju.
Prvo, ako su roditelji DALI sinu ili kćerci da , recimo, žive u jednom katu kuće, dok su oni u drugom… Da li to podrazumijeva stalni monitoring i tutorial ? Da li to podrazumijeva pravo na, recimo :
“Sabah hajr olsun ! Aaaaa, opet ste se kupali ?!? “
Ili :
“Što danas opet kuhaš rižu, dijete će mi obolit!”
Ili :
“Zete, imal’ kruha bez motikeeee ? Lezi hljebe da te jedem !”
Ili :
” Ti misliš, ovo je nikolo iz vode ? Valjalo je sve ovo izgradit’ a ti sad na gotovom, pa ni da okrečiš ! Kad ćeš? ”
A onda :
“Nećete mi, bome, krečit u bojama ! Hoću da se bijele zidovi !”
“Pusti ti te jeftine boje, de najprije navuci ‘rofix’ , šta si se stis’o, šta bi bilo da si kuću mor’o napravit’ !?”
Uglavnom, to su neki problemi na samom početku.
Slušala sam da se dešava da mladoj muževa sestra dođe ‘ u goste’ , pa joj nabrzaka ispremiješta dnevni boravak, jer je ‘onako bio seljački’. I ne samo to, otvori ormar i uzme haljinu dok mlade nema kod kuće. Pa štaaa !?!?!? To je kuća NJENIH roditelja, je li to treba da ne dolazi bratu ?!?!
Situacija prva :
“Moj muž kad dođe s posla, najprije ode gore i sjedi malo sa majkom, piju kahvu i tako…Ne smeta to meni, da ga Allah nagradi. Ja samo jedva čekam da siđe, jer se poželim, volim ga ! “
“Pa, što i ti ne spremiš neki kolač i odeš da s njima sjedneš. Možda bi ti i svekrvi bilo drago ?”
“Ma kakvi, htjela sam ja..mislila sam da će se obradovati . Međutim, ona se naljutila i rekla da ne može sa svojim djetetom više progovorit rahat , bez ‘unprofora’ “.
“Pa dobro, ti sačekaj, imat ćete dosta vremena.”
“E, vidiš..nećemo ! Jer, kad on siđe, i ona siđe. A sve smo ko fol zasebno nastanjeni !”
“Pa, neka ona sjedi, počasti je. A vi možete malo u sobu otići, da on legne i odmori poslije posla, a ti sjedi malo kraj njega, progovori štagod…”
“Bilo je danas tako. Onda je njegova majka došla u sobu i rekla nam :’Izlazite odatle, šta se zavlačite ! Kakav je to odgoj , ja sjedim sama !’ Vjeruj, sestro, ja razmišljam da odem svojima, pa neka onda on sjedi sa svojom majkom, a ja ću sa svojom!”
Stvarno nisam znala šta da kažem, osim :
“Sestro, saburaj ! Vremenom će sve inšaAllah biti bolje. To sad malo majka ima strah da će biti zapostavljena, ali neće to inšaallah dugo trajati.”
Šta mislite ? Traje i danas. Petnaest godina.
Situacija druga :
Mlada žena govori svom mužu : “Ako ti se ne sviđa, možeš ići !”
Užasno ! Oni su stanovali u kući njenih roditelja. Pošto je bio svjestan da smo čuli njene riječi, počeo je objašnjavati :
” Meni smeta što uvijek kad dođem kući s posla, netko od njenih sjedi kod nas. Ne smetaju oni meni, dragi su mi. Ali, valjda i ja imam pravo da se raskomotim u svojoj kući !”
A ona će na to :
“Imaš u svojoj, ali ovo nije tvoje, već od moga babe . Rekla sam ti, ako ti se ne sviđa, idi !”
On će na to :
“Otišao bih ja odmah, ali žao mi djece..”
E, kad smo kod djece…
Dvije ću situacije navesti kao primjer :
” Mi nismo imali tih pampersa, djeca su nam bila čista !”
“Pa i moje će biti čisto, još čišće, jer je to bolje da se ne osjeća mokro..”
“Ma nemoj ! Samo da se pare bacaju ! Hoću da mi se pelene viore na štriku ! Ako sam ja mogla prati na česmi, hladnom vodom usred zime, napolju, možeš vala i ti, gospođo !”
“Dogovorit ću se ja s mužem.”
“Moj sin će pristati na sve što tražiš, jadno moje dijete, raskućit ćeš ga ! To je bacanje novaca u smeće !”
I drugi primjer :
” Neka se zove Mehmedalija, po dedi !” Reče punica.
“Ma, nemojte mene gledat…” Reče punac. ” Ako već hoćete, neka bude po mom ocu , Himzo.”
“Dogovorit ćemo se mi, inšaAllah .” Reče zet.
“S kim ćeš se dogovarati, sa svojima ? Pa, valjda se i mi pitamo, i naš je unuk !”
“Ma ne, sa ženom ću se dogovorit..”
“A ona će na sve pristati, jadna moja jedinica , samo da tebi udovolji.A bome, ona se mučila noseći dijete i rađajući !”
Na kraju su djetetu dali ime Hamza. Njegova majka je rekla da ga neće voliti kako bi ga volila da je dao ime po njenom ocu, kako je ona inzistirala. A njena mama je rekla da joj ga ne dovode kad ga bude trebalo čuvati, jer ‘ ne valja ime njenog muža, onda ne valja ni njeno čuvanje’.
Nadam se da su ovo usamljeni primjeri, iskreno.
Uglavnom su primjeri neobazrivog rušenja tuđih prava i privatnosti. A to nemamo pravo.
Ako smo nekom nešto dali, kao na primjer mjesto za stanovanje,onda nemamo pravo da mu to prigovaramo, niti da uslovljavamo bilo čim.
Supruga ima pravo na svoja vrata kojima se zatvara. Šerijjatom zagarantirano pravo. Ima pravo da odbije goste kad ima razlog za to. Ima pravo na svoje vrijeme s mužem. Ima pravo da imetak koji joj on stavi na raspolaganje, raspoređuje kako najbolje zna u svrhu zajedničkog dobra.Ima pravo na intimu, u koju je haram ‘ulaziti’.
Suprug ima pravo na sve navedeno. Ima pravo da troši svoj imetak kako misli da je najbolje. Njegovo isklljučivo pravo je da svom djetetu nadjene ime, a lijepo je kada se o tome dogovara sa majkom djeteta. Ima pravo da ne bude uznemiravan u stanu koji mu je darovan na raspolaganje. I , ako je kod njenih roditelja, ne prestaje njegova uloga supruga i oca, niti se smije uskraćivati bilo koje pravo njega kao takvog.
Ovaj put sam navela neke situacije koje se znaju desiti, a sljedeći put ću, ako Bog da, navesti savjete i smjernice koje nam naša lijepa vjera nudi, kako bi svi bili sretniji , kako bi ukazali poštovanje, koje će tada i nama , ako Bog da, biti ukazano.
Ammara Langić Šabić
oovome tekstu sam pomno razmisljala, i kontam mi mladi smo svejsni svega navedenog, ali nasi roditelji nisu, pa treba pronaci put do njih
|
|
|
|