|
Dorina78 -> RE: Šta poslije spontanog pobačaja?! (16.4.2012 11:51:26)
|
Drage moje, nova sam ovdje, i zelim sa vama podijeliti svoje iskustvo i mozda nekoga i utjesiti.
U julu 2011 sam imala spontani u 8 tjednu trudnoce, doslo je do krvarenja-jednostavno se desava, znaci nesto nije bilo u redu s plodom. Radila sam kiritazu, nije bilo nikakvih problema, trudnoca je bila mala, pa sam se i ja psihicki brzo oporavila. Isla sam na preglede i moj doktor mi je savjetovao poslije 2 mjesecnice da pokusamo ponovo. Bila sam opet na pregledu kod doktora poslije 2 mjes. i doktor je rekao da je sve ok, da se opustim i pokusam ponovo. Iskreno receno nisam se nadala ni da cu ostati trudna tako brzo, i u novembru 2011 kad mi je kasnila mjesecnica, napravila test i bio je pozitivan, odmah sam kontaktirala svog doktora i napravila termin, kad sam otisla kod doktora bila sam vec 8 tjedana trudna i doktor je vidio 2 ploda, bilo mi je ujedno drago i malo zastrasujuce, posto je prvo dijete kako cu ja s dvoje djece?! Ali bilo mi je drago ako su dvoje, nisam jedina. Nakon par tjedana na pregledu mi je doktor rekao da se jedan plod nazalost nije razvio, ali posto su dvojajcani blizanci, nece biti nikakvih problema za drugu bebu, ona ce se normalno razvijati, a ja necu nista ni osjetiti, ovaj plod sto se ne razvija ce jednostavno absorbirati. I sve je teklo normalno, usla sam u 22 tjedan (5 mjeseci), beba se vec osjetila, svaki dan sam osjetila njene pokrete i onda jedno jutro, tocno prije mjesec dana, 16.03.sam osjetila da nesto nije u redu, imala sam bolove podno trbuha i beba se jako puno prevrtala i bila nestasna-tako da kazem. I dok sam jos lezala u krevetu oko 7 sati sam osjetila da mi je pukao vodenjak, znala sam odmah da je sada sve prekasno, da beba ne moze bez plodne vode. Kad sam dosla u bolnicu, doktori su mi rekli da je beba jos ziva, jos se cuju otkucaji srca, ali da je sva plodna voda otisla i da nema sanse da prezivi, jer je premala. I tako dok smo ja i moj muz bili u radjaoni, jos uvijek sam mislila da to sanjam, da cu se probuditi, doktori su cekali samo da dobijem trudove i da se porodim, ali nije islo, moja beba je jednostavno htjela ostati. Onda sam navecer oko 18 sati dobila neku tabletu da popijem, ona je za pola sata djelovala i dobila sam trudove i rodila mrtvu curicu, koja je vec imala nos i stopala moga muza i moje ruke :)). Doktori su rekli da me je napala neka bakterija koja je prouzrokovala pucanje vodenjaka a beba je bila premala da se spasi, 460 grama. Da se desilo za mjesec dana, postojala bi mogucnost da se beba spasi, ali bi isto tako postojala mogucnost da bakterija napadne bebu koja bi do kraja zivota bila deformirana i bolesna, znaci mozda je ovako bolje. Opisati se ne moze kako je tesko, to moze znati samo onaj tko to dozivi, jos uvijek sam psihicki jako lose, pocela sam raditi da nisam sama kuci, jer bi me to samo bacilo u depresiju, a to ne zelim, jer sam optimista i bez obzira na sve prepreke, ja zelim pokusati ponovo jer zelim biti majka.
Zivim u Austriji i par doktora ovdje mi je reklo da vec nakon 2 mjesecnice mogu opet pokusati, raspitivala sam se i u Hrvatskoj i u Bosni i svi su mi isto rekli, kad budem psihicki spremna, ali s medicinske strane mogu vec nakon 2 mjesecnice. Ja sam vec spremna, iako je proslo tek mjesec dana, svjesna sam da ne mogu jos, ali moj muz zeli sacekati bar jos pola godine. Vidjecemo kako ce biti.
Zelim svim "mamama" pozeljeti sve najbolje, jer mamama smatram sve zene koje su jednom osjetila da nose nesto u sebi, da nose to malo cudo kome se toliko raduje. I ne teba odustajati od toga.
Hvala.
|
|
|
|