|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!
Korisnici na ovoj temi: niko
  Odštampaj
Stranica: <<   < Prethodna stranica  173 174 [175] 176 177   Sljedeća stranica >   >>
Korisnik
Poruka << Starija tema   Novija tema >>
   RE: Anksioznost??
9.5.2012 15:23:24   
dana123
Eh lajlac ma sve sam ti ja to imala nesanicu,strah od depre stalno sam se pital dal je imam il nemam,a i bila sam u njoj,strah od gub.kontrole ,ma da ne nabrajam i sad mi dođe,ali sama sebi kažem,ajd ne zagorčavaj si život glupostima jer do toga neće doć i mene prođe.Ja sam sada nauser posted image user posted image ,eto trebala je godina dana.

(odgovor članu persefona)
Neposredna veza do poruke: 4351
   RE: Anksioznost??
9.5.2012 16:49:58   
lajlac
Dano* hvala mila. *Perfesona (nadimak ti je cudouser posted image ) ni ja ponekad ne znam razlikovati normalno od odstupajuceg. Vidis ja pisem da konstantno mislim, da u sebi smisljam sta cu kome reci, da razmisljam o svemu i svacemu, a u biti znam da je to normalno i svojstveno svakom covjeku, ali sve kontam da sam presla tu granicu normalnog ili da previse obracam paznju i da mi to moze naskoditi. Haj i to nekako prodje. Kao sto mi je neko nekad rekao sve mi imamo pomalo tog OPK poremecaja. Mozda cu se ja morati priviknuti da ponavljam pjesme koje cujem, ono sto zelim reci nekome, ono sto ponekad cujem, rijec ilii neku recenicu, da imam te lagane opsesije, morat cu ih prihvatiti i isto tako da mi mozak radi 1000 na sat, trebat ce mi vremena, ali valjda ce sve biti uredu. Nisam jos nigdje ovdje procitala da nekome mozak funkcionira na slican nacin user posted image Kad nastojim prihvatiti da sam pomalo napeta, da imam taj strah da od silnih misli da cu poceti pricati sama sa sobom, da ponavljam ponekad pjesme i po cio dan ili rijeci, da me docekaju opsesivne misli i ujutro kad mi je mozak najbistriji, imam osjecaj da mi je gore, jer mi se mozak umara, cini me nervoznom i onda kad vidim da se ne mogu izboriti, odustanem. Pocnem u sebi pjevati na sav glas...hahahahah
I opet kazem, imam mozak ko masinu, proizvodi milion misli u sekundi, mozda sam medicinsko cudo ko ce ti ga znati :)

_____________________________

Lajla

(odgovor članu dana123)
Neposredna veza do poruke: 4352
   RE: Anksioznost??
9.5.2012 17:00:19   
Alma_27

IZVORNA PORUKA: persefona


ali ajde to, nego ima li neko od vas osjecaj da je stalno ukocen i da ne moze ni misice da opusti? Kao da ste danonocno u grcu zbog cega vas misici pomalo i bole?



vidim ja da s mene niko nije sjetio...

user posted image


sto se tice te ukocenosti, ista sam ti takva. ja mislim da ja tako spavam. sta se nesto uvrnem i ukocim. tako je oduvijek al tek mi sada pravi probleme. bole me ledja od poroda a ruke od nosanja djece ili kolica+dijete+kese iz prodavnice uz stepenice. pa gdje me nece sve boljeti... meni gode vjezbe istezanja


a te misli, isto tako svasta motam po glavi. nista posebno ni negatiovno i uvijek mi um mora bitio necim zaokupiran. makar to bilo citanje plakata po zidovima kad cekam u redu i sl. ja se ne znam opustiti i ne razmisljati kad sam sama. kad sam s muzem npr. onda se opustim ili kad asam s drugaricom pa znamo sjediti u basti i piti kafu i samo cutati i uzivati ali kad sma sama nikad. prihvatila sam to i ne smeta mi. makar mi nikad nije dosadno kad sam sama sa sobom user posted image

(odgovor članu persefona)
Neposredna veza do poruke: 4353
   RE: Anksioznost??
9.5.2012 20:22:07   
lajlac
Almic, sjetim se ja i tebe. Redovno vas citam, iako se cesto ne javljam...Sjetim se i starih i novih clanica i onih s kojima sam se sprijateljila i s kojima sam dugo ovdje, prepoznaju se one vec... :)

Ma znam ja da je normalno da covjek razmislja, samo ja uvijek mislim da sam ja jedina koja ovoliko razmislja i pretura sve po glavi, jao a kad mi udje pjesma u glavi ili neka znacajna rijec ili recenica....hahaha nikako je se otarasiti i do 3 dana... A najgore od svega toga je sto to mene umara jer sam svjesna toga i ne zelim obracati paznju na to, hocu da se opustim. A nikako.
Od sutra pocinjem sa vjezbama disanja malo intenzivnije, jer ja odavno patim od nervoze zeluca pa te vjezbe pomazu zaista mnogo.
Ako jos neko zna sta je dobro, opcenito, za smirenje organizma, nek napise. Ja znam da je neven dobar za zeludac, magnezij i kamilica. Za ostalo ne znam.
Eh sad da pitam koliko ste s ovim stanjem postale nervozne? znam nekako da smo s ovim postale druge osobe, u pozitivnom smislu, ali dosta nas je i ostetilo. Ja sam postala manje tolerantna i vise nemirna i nervozna. Cijenim svaki trenutak bez negativnih misli, ali kad dodje i naleti ponovo taj period razmisljanja, analiziranja, preispitivanja, javi se osjecaj, pored straha, i osjecaj da sam sama u ovome, da je sve manje bitno i besmisleno je, kao da odjednom postajes svjestan svog postojanja i koliko je to tesko i nepodnosljivo lahko, a ti ne znas naci balans. Kad mi naleti taj period ja se najmanje osjecam svojom, kao da je to neko drugi umjesto mene...grozan i katastrofican osjecaj i samo cekam kad ce proci.. Ali, hvala Bogu, prodje.

p.s. ja zaista ne znam napisati kratak post, ja se izvinjavam...


_____________________________

Lajla

(odgovor članu Alma_27)
Neposredna veza do poruke: 4354
   RE: Anksioznost??
9.5.2012 20:25:23   
lajlac
A sto se tice te boli u kostima i misicima, desavalo se i to, ali je brzo prolazilo. Mislim da kad mi se to desavalo, u tom periodu sam imala problema i drugih preokupacija, tako da nisam puno mislila na to.

_____________________________

Lajla

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4355
   RE: Anksioznost??
10.5.2012 0:06:05   
blur 77
Magic, bas si me obradovala, ucinila si veliki korak ka izlecenju! Baci uputstvo i pij redovno terapiju, i ako bude bilo nus pojava, povuci ce se za 20-tak dana sve. I javi nam kako ide! Iako sam poslednji xanax popila prije 2 god, uvijek cu biti za tablete, jer su me jednom spasile, i nikako nijesam ponosna na sebe sto sam ovaj put morala ici bez tableta, jako sam se namucila i mnogo sporije napredovala.  Lajla, nije ti nista, samo si anksioznauser posted image . Meni se to stalno desava, sad sam kao normalna, pa ima 10 dana pjevusim samo jedan stih od Plavog orkestra, a pjesmu sam cula ima 20 godina, cak i taj stih znam polovicno, ali se melodije sjecam, ali ja pjevusim i briga me sto sam se zakacila bas za njega. I da, uvijek pripremam govore, bilo da ce se desiti ili ne, to me jako umara. Dok sam bila bas u stanju user posted image  svako jutro sam uz kafu spremala sta cu reci psihijatru kad je vidim, a to je trajalo mjesecimauser posted image , tako kad sam je srela izbiflala sam, ma nista zaboravila nijesam, sve je napamet bilo nauceno. Nadez, mamita, ne opterecuj se da li si sad dovoljno srecna ili ne, izdrzi jos malo, a posle ce zivot potpuno da ti se promijeni, vidjeces, ceka te nesto neopisivo. Nekad su mi jutra bila najteza, a sad me budi najljepse lice na svijetu, koje treba presvuci, nahraniti, izvesti u setnju, igrati se sa njom, i svasta nesto, pa prodje i po pola mjeseca a ja se tek sjetim da imam anksioznost.  Ja svoj zivot racunam prije i posle anksioznosti. E prije nje sam mogla nocima da ne spavam, u zoru sa zurki dolazila, nekad i na posao iz grada isla, i po cijeli dan sam mogla biti na jednoj kiflici, e sad se to promijenilo, i prije nego je beba stigla, uvijek moram biti naspavana da bih funkcionisala, i naravno tri redovna obroka. Uopste ne mogu glad da trpim. Jako sam postala nervozna sa niskim pragom tolerancije, cesto pomislim koliko je tesko sa mnom zivjeti. Pokusavm to mijenjati, ali ne znam kako , mene sitnica iznervira. I priznajem da je jako tesko tako zivjeti, pokusavam biti racionalna, ali kad me srklet uhvati ne znam za sebe. Zavidim osobama sa urodjenom smirenoscu i hladnokrvnoscu, ne znaju koliko ima je zivot kvalitetan. Ja sad imam strah da ce mi ova nervoza i onaj prozivljen stres i napetost uticati na neke druge bolesti, jer se svaka bolest i dobija od toga. Malo sam i ja oduzila da ne bude samo Lajla, ali se rijetko javljam, a hocu svasta da kazem, a pola i zaboravim. Uglavnom sam ok, nalete ponekad losi dani, ali su rijetki i sve rjedji. Opet sam se izvukla, nadam se ovaj put i poslednji. I mozda ce se opet naljutiti brinetica, ali ja mislim da se covjek rodi bas ovakav i da se moze nauciti zivjeti sa anksioznocu, ali ce ona biti uvijek dio nas, jer ko je ikad dozivio, ne moze je tako lako zaboraviti. user posted image user posted image  sve vas 

_____________________________

Van mene dosta boja zivi, Van mene katkad sve i posivi, ili se smraci i naoblaci. Dobro je zato sto postoje i ove moje lepse boje. I neki osmeh suncan i plah. I vetar necujan kao dah.

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4356
   RE: Anksioznost??
10.5.2012 0:08:45   
blur 77


Opet nema novih redova, pa sta je ovo, a sad sam pravila i to dva reda razmak, bas svasta, evo vec se iznervirah user posted image . Snadjite se nekako, pretpostavite gdje je trebao biti novi reduser posted image

_____________________________

Van mene dosta boja zivi, Van mene katkad sve i posivi, ili se smraci i naoblaci. Dobro je zato sto postoje i ove moje lepse boje. I neki osmeh suncan i plah. I vetar necujan kao dah.

(odgovor članu blur 77)
Neposredna veza do poruke: 4357
   RE: Anksioznost??
10.5.2012 11:39:25   
persefona
@lajlac: Vjeruj mi da nisi jedina u tome, kod mene npr.nema ili vrlo rijetko ima panicnih napada, fizickih simptoma pogotovo, ali samo ta nezaustavljiva bujica misi je uzas zivi, pogotovo sto su to vecinom negativne misli user posted image to je bas tesko podnijeti, jer pocinjes da vjerujes u to i samim time vise ih ugraviras u svoju podsvijest..sve analiziram, druge ljude, situacije, stolnjak na stolu, bilo sta i to 24/7 :-) a samoanalizu da ne pominjem.ja "osim toga" nista nemam, a ne da mi da lijepo zivim i uzivam u zivotu..non stop sam napeta, jer se nazor zelim rijesiti toga, a onda se time jos vise koncentrisem na to :-/ uglavnom za to nisam jos uvijek nasla neko rjesenje, ali ako nadjem, javim ti obavezno :-) Interesuje me je li neko od vas probam autogeni trening tj. tehniku afirmacije i je li nekome to pomoglo?


Pozdrav za sve :-)

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4358
   RE: Anksioznost??
10.5.2012 21:48:34   
Aminna
Evo da i ja pozdravim sve vas. Drago mi da cujem da su neki dobro a
Zao mi za neke Kao ja sto su onako ili loshe. Ja sam se licno otarasila fizicki
Simptoma. Osjecam se slabo psihicki ponekad , ustvari pred spavanje
Mi izlijecu cudne slike i razgovori. Kad cujem neku loshu vjest nemogu je
Izbit iz glave bude Me strah da nedaj boze ce mozak skrenuti pa nekom naudit
Il sebi Mada te gluposti mi ne padaju Na pamet vec strah Me kad cujem
Za psihicke slucajeve. Pa Eto Jel se iko prepoznaje u time svemu? I uz to sve
Sam u 4 mjesec trudnoce i srecna sam zbog bebane :) lijep pozdrav svima vama
I drzim nam fige.

(odgovor članu dana123)
Neposredna veza do poruke: 4359
   RE: Anksioznost??
11.5.2012 9:32:39   
dana123
Aminna da ti odgovorim uz sve moguće tjelesne simptome još i misli frcale sto na sat.Isto tako kad trebam negdje ići još unapred smišljam kako ću reći i šta.Recimo kad sam išla kod psihologa unapred ja smišljam reću ovo, reću ono ,kad ja došla neznam ni beknutuser posted image user posted image jao ja sva smušena,a sad pričam i na kamareuser posted image .Onda kad mi dođe kolegica i priča nešto primjer ovaj je bolestan,onaj skrenuo ja se sva stresem,ma kaki čitat crnu kroniku ,sudbine ljudi izbjegavala u širokom lukuuser posted image ,onda sam rekla kako više nikada neću moći radit u staračkom domu jer tu ima i psihičkih bolesnika i teško bolesnih,a evo ja sad radim i nemam nikakvih problema,više ne razmišljam o tome ne predstavlja mi nikakav strah.Eto šta da kažem jednostavno me prošlo sada sam osoba kao i prije,ali puno ,puno jača.user posted image

(odgovor članu Aminna)
Neposredna veza do poruke: 4360
   RE: Anksioznost??
11.5.2012 16:22:02   
blur 77
Masala, sta imamo novih mamica. Bravo, cureuser posted image !
 Aminna, mene su takve misli i strahovi progonili cijelu trudnocu, sto sam vise pokusavala da ih se otarasim, sve su bivali jaci. Meni je bilo lose po cijele dane, rijetki su bili trenutci kad sam bila normalna. Pokusaj zaokupirati misli necim drugim, i kad ti dodju ti strahovi reci sebi da se to nece desiti bas nikad, znam da je tesko ali treniraj malo po malo, zamijeni misao nekom drugom, misli kako ces se igrati sa bebom, kako ces je oblaciti, maziti, kako te ceka najljepsi dio u zivotu. Sve sto se desava je da se ti bojis svojih misli, a misli ti ne mogu bas nista.
Ja i sad kad cujem da se nesto lose desi, razmisljam o tome dugo, ali ne na nacin kao ranije da odmah dobijem panicni napad


_____________________________

Van mene dosta boja zivi, Van mene katkad sve i posivi, ili se smraci i naoblaci. Dobro je zato sto postoje i ove moje lepse boje. I neki osmeh suncan i plah. I vetar necujan kao dah.

(odgovor članu Aminna)
Neposredna veza do poruke: 4361
   RE: Anksioznost??
11.5.2012 16:55:12   
lajlac
Blur user posted image , divna nasa Blur!!!
Aminice, i meni iskacu te nekakve bezvezne slike, kako je to samo mene plasilo na samom pocetku, ja sam mislila sa mnom je gotovo, skrenula sam s puta i samo sam cekala kada ce se poceti te iste slike pojavljivati na javi, u stvarnosti i svakodnevno. Ali evo, dosad nisu, i nadam se da nece. *Persefona, autogeni trening i t.afirmacije, ucili smo dosta o tome, ali ja nista od toga ne praktikujem, osim vjezbi disanja koji zaista u datom trenutku pomognu, nisam ni ja vjerovala dok me RAbi i DAna nisu ubijedile...zaista pomazu. Kazu zamijeniti negativnu misao s pozitivnom, pa ne znam, meni nekako ne uspijeva, ali sam isto tako svjesna da treba vjezbati, preko vjezbe do savrsenstva, kako kazu!
Ja sam imala osjecaj da sto vise citam o tome kako treba biti pozitivan, pa sve tehnike koje su nudili, sve su me vise udaljavali od mojih mogucnosti i kapaciteta, jer sam ih dozivljavala kao teret s obzirom da kad sam ih pokusala praktikovati nisu urodile plodom, pa sam uistinu mislila da sam nesposobna, da nisam u stanju nesto sto su u stanju drugi ljudi bez problema. Ali najgore od svega je kad covjek izgubi vjeru u sebe i u Boga i ocekuje ono najgore, . To je najgore od svega. I sad nekad sumnjam, nazalost.
I sada ne znam jos uvijek posloziti stvari na svoje mjesto, sto se kaze. Kazu mi: "slozi kockice u glavi", ja ih ne znam sloziti. Ne znam tacno sta zelim, koji je moj smisao, samo cekam. Valjda ce se kockice same posloziti. ja sam bolje, ali nakon svega, prate me neodlucnost, nervoza, nemir, pritajeni strah, neizvjesnost i ono moje glupo vjerovanje da je sve relativno i moguce. kako je samo vjernicima lakse...Cesto imam i neki osjecaj krivnje, pa onda osjecaj da mogu puno vise uraditi za sebe, ali kao da sam lijena i sprijecena od ne znam ni ja cega.
Danas sam stalno pjevusila, pjesmu hiljadu puta ponovim, pjevusim, mislila sam da cu poceti pjevati naglas pred svim ljudima, da cu poceti vristati od nekog nezadovoljstva i straha, ali kazem sebi: Lajla smiri se, nemas potrebu da pjevas, usredotoci se na nesto drugo, i prodje, ali onda kad sam najmirnija kad mislim mirna sam, pukne me nemir, nervoza ili cujem sebe kako hocu da pjevam. Ovako je sa svakim simptomom.

Hvala sto postoji ovakav forum...i hvala Bogu na vasoj podrsci...

p.s. ovaj post ce biti dug...kao i svaki moj.



_____________________________

Lajla

(odgovor članu blur 77)
Neposredna veza do poruke: 4362
   RE: Anksioznost??
11.5.2012 19:37:12   
lajlac
Mrzim kad mi se pojavi neki novi simptom, tj. strah, i kad pristupim citanju raznoraznih foruma i online savjeta od strane doktora i u....rem se u gace od straha. Ma daj, ispa od pjevusenja pjesme, i motanja pjesme u glavi simptom za svasta...Kako sam glupa, jos sam sebi obecala da nikad nista vise necu procitati. Stvarno je citanje zlo...
Od ovog trenutka sam kategoricno odlucila da, osim ovog foruma, nikad vise necu krociti ni na jedan...joj

_____________________________

Lajla

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4363
   RE: Anksioznost??
11.5.2012 22:30:06   
dana123
Lajlac treba te za uši poteć zašto to čitaš????Mene je to čitanje dotuklo i dovelo u jako loše stanje.

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4364
   RE: Anksioznost??
12.5.2012 19:02:00   
persefona
E pa bas to je zeznuto..ja sam neodlucna i nikad ne znam odakle da krenem..da li da sve pokusam da jednostavno ignorisem i zabavim se drugim stvarima ili da sto vise izucim taj strah do srzi i na taj nacin pomognem sebi..jer s jedne strane kontam da sto vise citam, vise se zbunim, a s druge strane se bojim da ako ga jednostavno ignorisem i apsolutno nista vise ne procitam o tome, da ce ostati pritajen tj. da cu samo na neki nacin gurnuti pod tepih,a da cu se ustvari jos uvijek uzasno bojati :-/ pa mi je tesko naci pravi nacin..a nekako sam utuvila sebi u glavu da bas imam te neke naucene negativne fraze u glavi kao posljedica dugotrajnog ponavljanja samoj sebi da je sve pesimisticno i bezizlazno i da trebam da "reprogramiram" mozak putem preobrazavanja tih misli u pozitivne (autogenim treningom). A onda se prepadnem da cu se uvlaciti jos dublje, pa nemam pojma ni odakle da krenem, niti kud sam posla, niti gdje sam dosla :-)jer u trenutku kad mi se zamraci pred ocima i preplavi me strah, ne znam da odreagujem onako kako sam sebi prije zamislila, pa se zbog toga pitam da li mi mozda treba bas neki fiksni sistem reagovanja na pojedine strahove..i najgore mi je isto sto pokusavam uvijek sve da definisem, pa danima tako razmisljam da li sam primarno anksiozna, pa uz to dolazi i depresija ili je obrnuto, te da li je to meni od toga sto imam jako puno stresa i sto mi Bec kao grad za zivot ne godi, a onda kad pomislim da se vratim kuci, umrem od straha...ili je samo do mene ili zbog familijarnih trauma iz djetinjstva i tako ide unedogled. Sve imam osjecaj da moram da imam sve izdefinisano, kako, zasto, otkad itd.,a onda se bojim da me to jos vise upetlja u sve to :-/ i ja cak i kad nemam pretjerani strah od necega, imam pitanje u glavi sta je ustvari sreca i zasto se ja ne osjecam ispunjenom, bas cudnovato user posted image

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4365
   RE: Anksioznost??
12.5.2012 19:03:32   
persefona
I da..sto se tice citanja, postoji samo jedna stranica koje je meni pomogla i koje je po mom misljenju dosta pozitivna i realna, mada je vrlo moguce da ste je vi vec iskopali (www.anksioznost,net)

(odgovor članu persefona)
Neposredna veza do poruke: 4366
   RE: Anksioznost??
12.5.2012 22:41:31   
lajlac
*Dano, i treba me istuci...necu vise, rekla sam sebi i to je prvi korak ka izljecenju, najvazniji po meni.
*Persefona, potpisujem citav tvoj post!!! Sto si po struci? Jako si dobro verbalizirala ono sto i mene muci. Neodlucnost je jedna od posljedica anksioznosti i ponekad je tesko zivjeti s mislima poput nasih. I ja se pitam, sta ako me opet uhvati onaj cuveni nalet straha, tjeskobe i panike, na sto se pozvati, kako reagovati, sto je ono sto mi je pomagalo prije, nemam nista fiksno ni definisano, a kao da imam potrebu to "staviti tacku na i", tj. definisati i cvrsto vjerovati u to. U ranijim postovima sam pisala da mi fali dosljednosti, to je to na sto sam mislila. Kad citam knjige samopomoci, svaka je drugacija na neki nacin, pa se pogubim, jer jedna govori primjera radi: "zamolite vasu energiju da vam pomogne", druga pak: "vi ste gospodar vasih misli i osjecaja, treca: "osjecaji dolaze i odlaze van nase kontrole". I pomislim i odlucim da vise ni to necu citati.
Pokusavala sam se naci i u vjeri, ali cim vidim da postajem sumnjicava, jer je moj mozak nazalost ogranicen da shvati i prihvati neke upute, tvrdnje, teorije, cinjenice, sta li vec, odustanem jer se gubim u razmisljanjima. Doslovice se gubim. Sad kad me je postalo strah opsesivnih misl, radnjii i kompulzija koje ih ponekad prate, strah me i kad pomislim da ce me moje misli pratiti uvijek i da ce od mene traziti da uradim nesto sto u biti ne zelim. Strah me i pomisli da pocnem opsesivno tragati za necim, pa onda za svim i svacim sto mi padne na pamet. Toga se najvise bojim. Ali bice to dobro, barem se nadam.

_____________________________

Lajla

(odgovor članu persefona)
Neposredna veza do poruke: 4367
   RE: Anksioznost??
12.5.2012 22:46:08   
lajlac
A gdje je ovo marsupilami? Gdje nam je psiholog, Rabi :) Kako bi bilo dobro kad bi se javile stare clanice...ali cim se ne javljaju znaci da su dobro. Gdje Jana kurva stara user posted image i sreca? Jana garant hoda i skita se. Srecice :) Kako nam je Jaca?
Pozdravljam sve clanice ovog foruma i saljem vamuser posted image user posted image user posted image

_____________________________

Lajla

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4368
   RE: Anksioznost??
12.5.2012 23:17:49   
blur 77


Lajla, i meni se cinilo nemoogucim mijenjati misli, cak sam se i nervirala kad mi neko da takav savjet, ali sustina je u tome da kad naleti uzasna misao, ne lijepiti se za nju i ne razvijati cijeli scenario oko nje, jer to ode onda u nedogled, zar ne, nego odmah ucitniti nesto drugo, npr usredsrediti se na bilo sta u blizini, ako si vani na boje, auta, ljude, posmatraj kako su obuceni, mozda jeste primitivno, ali polako polako ce se takve misli povlaciti, odnosno reakcija na njih, nego i kad naidju reci ces a to je opet samo losa misao i nastaviti dalje. Ovo sve iz svog iskustva pricam, znaju cure koje su duze na forumu koliko sam ja bila lose, pa me evo, prezivjeh

_____________________________

Van mene dosta boja zivi, Van mene katkad sve i posivi, ili se smraci i naoblaci. Dobro je zato sto postoje i ove moje lepse boje. I neki osmeh suncan i plah. I vetar necujan kao dah.

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4369
   RE: Anksioznost??
12.5.2012 23:30:58   
smajli80
S vremena na vrijeme površinki pređem vaše postove,više sam na onim veselijim temamauser posted image .
Ispričaću vam svoju priču i pokušaću vam pomoćiuser posted image user posted image

Neke možda već i znaju (a neke i ne)moju priču vezanu za anksioznost...
Ukratko-to je priča kao i mnoge druge na ovoj temi...
Oduvijek sam bila mamino dijete koje je ona previše štitila od životne realnosti,nije mi davala da se ni kao dijete ni teenager borim sa raznoraznim lošim ljudima i životnim situacijama.Držala me je kao malo vode na dlanu i poput lavice se borila za mene.Nikad na svojoj koži nisam osjetila šta znači biti povrijeđen,pasti nisko a kamoli boriti se za sebe...Uvijek je to ona radila za mene...

Oko 20.rođendana počeli su prvi znaci anks.i P.N.ali im nisam pridavala neku veliku pažnju...
I onda sa nepunih 22-PAF!!!,umro mi je tatauser posted image a nepunu godinu dana poslije njega i mamauser posted image user posted image i to na mojim rukama...
Tad mi se srušio moj cijeli svijet...
Ostala sam sama...Mislila sam da to neću moću preživjeti,ali na moju sreću tu su uz meni bili moja rođena sestra i mm(tad smo se zabavljali)

Godine su prolazile i živjela sam sa svojim bolom,nisam imala snage da plačem pretvarala sam se u kamen...
Dvije god.nakon majčine smrti ostajem u drugom stanju-mojo sreći nije bilo kraja a već nakon 7ned opet udarac-prvi spontani a nakon godinu drugiuser posted image user posted image
Trebalo mi je2 god. da kao oporavim i onda sam zatrudnila po 3.put.
Sreći nigdje krajauser posted image ..trudnoća je prošla odlično i već tad mi se polako vraćala anks.tj isplivavala na površinu.Sreća moja pa sam bila zaposlena pa nisam imala vremena da toliko razmišljam o tome...
Petnaest dana pred porod još jedan udarac-djever doživljava saobraćajku i jedva živ ostaje a 7 dana nakon toga umire svekaruser posted image čovjek koga sam voljela kao svog ocauser posted image ...
Jako težak porod nastupa 7 dana poslije u 36+1ned.Dolazimo kući i već drugi dan ponovo u bolnicu(user posted image dobila jako žutilo.Dolazimo kući i nas dve ostajemo same.Mm je morao jako puno da radi,a sestra u drugom gradu.I tad započinje moja priča...

Iscrpljena brigom o user posted image ,nespavanje i neprekidno dojenje dovode me do kolapsauser posted image Vraćaju mi se P.N.i upadala sam u sve veću anks.Znalo je biti dana kad sam bukvalno po cijeli dan imala P.N. bez prestanka a ja i dalje dojim svoju user posted image Strašnouser posted image user posted image

Kad je mala imala 6mj.započela sam sa terapijom i već nakon 20-tak dan bilo mi je boljeuser posted image

Borba je počela tad,psihoterapije razgovori sa meni dragim ljudima, a najviše od svega mi mi pomogao veseli osmijeh moje djevjčice.On mi je davao snagu kad bih poklekla i vraćao me u život.

Moja borba je trajala dugo,postepeno.korak po korak.Shvatila sam da se moram suočiti sa svojim problemima-pogledati ih direktno u oči.Psih.mi je dao dobar savjet da sve svoje osjećaje i sjećanja moram prihvatiti ma kakvi da su-jer su oni dio mene i što to prije shvatim biće mi boljeuser posted image user posted image .Tako sam i radila-kad me je bilo strah nečega proživljavala sam taj trenutak-nisam ga odbacivala i svaki naredni put bilo je lakše.-
Onda se dogodilo nešto nevjerovatno.počela sam plakati(ali zaista jaaako.zarila bih glavu u jastuk i bukvalno urlikala po pola sata)...

Sad sam dupla majka zadovoljna svojim životom,a moja djeca su mi najveća radost u životu.

Drage moje,suočite se sa svojim problemima bez straha,jer gubite vrijeme na nebitne stvari-UŽIVAJTE U ŽIVOTU!!!! I SVOJOJ PORODICI I DJECI-ne dopustite anks.da vas uništi-uništite vi njuuser posted image user posted image

_____________________________

Mamina velika curica 5.3.2008
Mamin mali dječak 26.1.2012.

(odgovor članu persefona)
Neposredna veza do poruke: 4370
   RE: Anksioznost??
12.5.2012 23:50:04   
lajlac
Blur u pravu si mila, u potpunosti! Trebaju nam takvi, konkretni savjeti. Sad znam tacno na sto mislis, jednostavno prihvati osjecaj i pokusaj se usredotociti na nesto drugo.
Smajli, draga moja, hvala Bogu da si dobro...joj tako mi je zao sto se sve to izdesavalo, ti tako mlada...ali eto ti si svoju borbu dobila!!! Svaka cast. Nemam sta vise za reci...sve si ti to rekla...
Tesko je ne razmisljati, tesko se prepustiti strahu i osjecajima a da te pri tome, na sve ove ruzne, negativne, grijesne misli ne uhvati strah i ne pocnes razradjivati svakakve scenarije...ali treba vjezbati. Ali ponekad je tesko kad se covjek pocne gubiti u svemu tome...ali ne i nemoguce.

_____________________________

Lajla

(odgovor članu smajli80)
Neposredna veza do poruke: 4371
   RE: Anksioznost??
13.5.2012 7:33:19   
dana123
Blur baš tako kako ti kažeš.Persefona i ja sam se tako osjećala kao ti.Bilo je dana kad mi je dolazilo da mi je muka od svega toga pa i života,mislila sam sad je gotovo sa mnom nema ništa od mene i te su me misli ubijale,imala sam jaku tjeskobu.Isto tako nisam od svega toga znala koje su moje želje ,šta bi ni kako bi to me jako mučilo,jednostavno nisam znala posložit kako kažu te kockice u glavi sve je bilo rastrkano.Evo sada hvala bogu kao da se posložilo,ali nije samo od sebe nego tim nekim radom na sebi.Prvo sam izbjegavala koje kakve priče,forume druge ni pogledala.Počela sam razmišljat o tom šta me je prije veselilo i ispunjavalo.Mada u početku nisam ništa osjećala malo pomalo sve se vraćalo na svoje.

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4372
   RE: Anksioznost??
13.5.2012 17:46:36   
persefona
Po struci sam profesor njemackog jezika i knjizevnosti, a radim postdiplomski iz strucnog prevodjenja (njemacki i engleski), mada ne radim u struci, nego sam trenutno zaposlena kao knjigovodja u jednom birou..uglavnom, izgleda da imamo slicne probleme, jer nam mozak radi 1000/h i previse je kreativan, pa smislja svakojake scenarije koji dosezu razmjere naucne fantastike :-D a ovako kreativnosti mi i vise nego fali tj. toliko sam postala ukocena i nespontana da mislim da mi je potencijal za sve zakopan bas duboko. Isto sto si ti opisivala da si radila, isto vazi i za mene. Krenula djevojka na meditaciju, pa se isfrustrirala, jer ne moze iz prve da zaustavi misli. Krenula da citam o buddhi i buddhismu, pa stala i tu. Onda se pocela baviti nekim drugim stvarima i opet stala. A potpisujem da je ljudima koji su ateisti/agnostici mnogo teze, jer ja ne mogu da zamislim sebe kao vjernika, pa na to stvarno ne mogu da se tjeram, Odrasla sam u takvoj porodici, cvrsto vjerujem u nauku i religija mi ne predstavlja nesto sto mislim da bi meni moglo pomoci. Naravno, svaka cast ljudima koji postuju religiju i cvrsto vjeruju u to, protiv toga nemam nista, stavise ! Tako da mislim da nas lutanje koje se vrti od jedne internet stranice do druge, od jedne knjige do druge, od jedne osobe do druge, bas umara i cini to vise nepodnosljivim nego sto to jeste. Te opsesivne misli dolaze kao dio toga svega, jer dobivamo previse informacija nego sto mozemo u tom trenutku podnijeti. Ja mislim da ce me to dovesti do ruba i da cu zavrsiti u psihijatrijskoj bolnici( na teretu drugih ljudi, sto je meni najvece dno dna, jer ne volim da budem bespomocna..mislim, ko voli :-)), da cu se ubiti (mada jos scenarij nemam) itd..jedan prijatelj mi je dao savjet da kada mi dodje ta misao, da joj se pokusam nasmijati, ono bas glasno nasmijati i ismijati je na taj nacin, pa to trenutno pokusavam..uglavnom imam jos par stvari da kazem, ali to cu pisati veceras, sad idem malo da se rolam :-)

(odgovor članu lajlac)
Neposredna veza do poruke: 4373
   RE: Anksioznost??
13.5.2012 18:56:51   
jana40
i meni je jedino pomogla stranica www.anksioznost, nista vise ne citam jer sto vise znam to gore, osim vas na forumu meni to puno pomogne,,,

(odgovor članu persefona)
Neposredna veza do poruke: 4374
   RE: Anksioznost??
13.5.2012 23:14:46   
lajlac
*Persefona...ja proucavam samo svoju religiju (muslimanka) i otkako sam dobila odgovor na pojedina pitanja i kada je to moj mozak procesuirao kao prihvatljivo, mogu ti reci da se bolje osjecam. I dalje imam sumnji, nesto procitam, pa proanaliziram i definisem, u drugom trenutku u to sumnjam, imam strahove od buducnosti, sta poslije, sta se moze desiti, jeli sve onako kako se prikazuje u svetoj knjizi itd...koliiko cinimo, a koliko mozemo?! Ali mislim da je to strah koji svaki covjek ima, i s vremena na vrijeme se pita. Jedino sto mi u ovom stanju dovodimo u pitanje apsolutno sve, o svemu razmisljamo, vagamo, tragamo opsesivno za brzim rjesenjem, za necim na sto cemo se pozvaati kad nam je tesko. Ne prolazim se u mnogo cemu, ali da ne vjerujem, vjerujem ali na neki svoj nacin, mozda je pogresan, ali zasad opstajem, sta se moze kasnije desiti, to ne znam. Postujem tvoje kad kazes da vjerujes u nauku , kazu teorije i tvrdnje naucnika pobije i malo dijete pitanjem "A zasto je to tako", onda naucnik pojasnjava dok ne dodje do one tacke kad ni on samu bit ne zna. Ko sto moja komsinica kaze, Boga ima pa da je ko zrno, zelim vjerovati da svijet i ljudi uistinu imaju svoj smisao i svrhu postojanja.
A uistinu razmisljam o svemu, jedem voce i mislim na to kako sam alergicna na nesto i vec razmisljam o tome kako sjedim u kaficu i govorim konobaru sta cu piti i da sam alergicna na to i to...zamisljam se nevizualno, hehehe, moj mozak uistinu radi 1000/h. Jednostavno razmisljam o svemu, i osjetim da me to umara a ja ne mogu to kontrolirati.
Eh danas sjedim u autu kad vidim da ce me uhvatiti napad, gubim se polako, vec poznata prica i govorim sebi "proce, smiri se" i na kraju je proslo. Napad nije najgori, gore su ove misli poslije koje crpe polako tvoju energiju i zivce...gora je ona iscrpljenost i umor na kraju koji traje danima i nocima. Barem kod mene. Razmisljanje i osjecaj neke praznine, besmisla i tuge. Ali uistinu covjek u tom trenutku je nemocan, dovoljno je samo da kaze sebi da ce proci, da prihvati emocije koje naviru, koliko god tesko bilo, koliko god nekad nismo u stanju to uciniti, i onda prolazi. Osjecaji dolaze i odlaze van nase kontrole.
Ja vise uistinu ne citam knjige samopomoci, prestala sam. Umorna sam i od toga.
Sto vi podrazumijevate pod "radom na sebi"? Ja kako ne znam ponekad sta zelim, gdje zelim biti, s kim zelim biti, gdje sam rahat a gdje ne...malo sam zbunjena, ali bih rado cula vase metode, promjene, korake, metode suocavanja s ovom kuckom...




_____________________________

Lajla

(odgovor članu jana40)
Neposredna veza do poruke: 4375
Stranica:   <<   < Prethodna stranica  173 174 [175] 176 177   Sljedeća stranica >   >>
Stranica: <<   < Prethodna stranica  173 174 [175] 176 177   Sljedeća stranica >   >>
Idi na:








Anketa

Za dojilje.
пеперутка16

Malo čudno pitanje, ali me zanima: da li su dojilje probale svoje mleko?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *