Rabi
|
IZVORNA PORUKA: lajlac
Jano koliko vec to traje, taj osjecaj bezvoljnosti? De nam malo opisi kako izgleda tvoj dan? Ti ne radis jeli tako? Da li imas nekoga s kim mozes razgovarati? Imas li podrsku?
Ja znam da kad nam se javi strah, u tom trenutku, bar meni, niko ne znaci nista. Meni je poremecen citav sistem, ali evo borim se. meni je najveci strah ovaj: meni su nekad toliko napete usi koliko osluskujem i mislim, oci da mi se iskrice svjetlosne pojavljuju nekad, zbog silnog pritiska i napetosti, imam osjecaj nekad da vidim neke krugice i svjetlost, jao uzasa, taj strah da ce mi biti poremecena stvarnost je grozan, a ako se to desi, doci ce do depresije i nehtjijenja zivljenja, jer ja necu imati dovoljno snage i sabura. Toliko sam postala jaka u nekim stvarima, a toliko slaba na ostale. Na odnose u kuci sam uzasno slaba, mami i tati svasta nesto zamjerim, ponekad se bojim onog osjecaja da ponekad zelim biti daleko od njih, a sve to zbog nekih prijasnjih desavanja koja su ostavila duboke traume. Po nekim mislima i sta mi sve padne na pamet, mogu slobodno reci da sam grijesna, i toga me toliko stid i sram, da vam ne pricam sta mi sve padne na pamet, bojim se Više sile. Svega me je strah, ali evo guram, od dana do dana, dva dana dobro, dva dana lose, ali nema dana kad nemam negativnih misli, samo sto se mozda MALO bolje nosim s njima. Kad ne mogu spavati, internet, televizor, kad mislim previse - drustvo mi je spas, kad sam u drustvu i dodju misli e tad se uspanicim, mislim cime cu sad zaokupiti mozak, sta ce me sada spasiti, jer ako drustvo ne pomaze, a uzivam u njemu, sta sad? Pa se uspanicim...i onda tu nema pomoci, cekam da tijelo samo reaguje, jer je pametnije od nas. Pokusajem se naci u nekom hobiju, u vjeri, ali mi ne pali, za sve sam skepticna, to ne volim i ne zelim.
Jeli ima neko problem s ovakvim negativnim mislima ko ja? Jano, drzi se...haj dodji malo u Bosnu i Hercegovinu na druzenje anksioznih  Volimo te svi, svima si draga, nikome nije lako i taj osjecaj svi mi pomalo imamo!!!
ovo sve boldirano sto si napisala, sve mi se i sad desava Napetost, umor, stres, tvoje osluskivanje je najteze za tvoj organizam...od 0-24 samo osluskujes...Samo, probaj da te sve simptome prihvatis i shvati da ti je SVE to zbog anksioznosti!!! SVE!!!!I meni se ISTO, ali ISTO desava!!!!!
Evo ja ponekad kad gledam, u vidnom polju mi se pojavi kao neka sljokica...i dok ja pomjerim pogled da je uhvatim...ona nestane Sve je to tako i zbog toga...i jos kad se na ovo sve nadoveze nizak pritisak....ma hajde....ne sikiraj se!! Ljubim
_____________________________
06.09.2008. Adnan
02.12.2010. Ajša
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
, jako sam zahvalna svom sadašnjem mužu jer je bio stalno uz mene ali ni on me ne može shvatiti skroz, jako mi je teško kad po noći on spava kao beba a ja neznam šta ću od sebe, ne želim više piti nikakve tablete, ni valeral za spavanje, ništa ne pomaže ni kad tri odjednom popijem. Na ljeto se sve bilo malo smirilo, udala sam se pa sam uživala neko vrijeme, zatrudnila pa izgubila bebu u 12 tjednu, nisam nigdje izlazila dva tjedna samo vrištala i razbijala po sobi sve što mi je došlo pod ruku....Neznam što više reći, samo osjećam da nisam dovoljno vrijedna da živim na ovom svijetu i da zaslužujem sve što mi se loše desilo u životu i da sam sama kriva za sve to, nemam volje ni za što, neda mi se učiti za ove sad ispite u drugom mjesecu, samo sad želim ponovo da zatrudnim da imam razlog za život,da se zaokupim poslovima, da nekome podijelim ljubav koju nosim u sebi usprkos svemu što mi se dogodilo, i time se stalno opterećujem, dal ću dobit m ili neću, i samo u tome tratim vrijeme, pokušam se malo podići molitvama pa stanem pa onda opet ispočetka.................................................................................
. Uglavnom, sve imamo slicnu pricu i sve se vrtimo u krug. Ja sam sigurna da je ovo stanje zauvijek, samo sa fazama dobrih i losih dana. Meni su se pojavili neki novi simptomi, tako da sam sludjena sva. Moram vas pitati, i iskreno se nadam da nisam jedina. Pocinjem osjecati kako mi misici lica trepere, bas ono kao da vam igra zivac oko nosa, usana, oka i obraz. To me je sledilo. desava se svaki dan i uzasno me strah da to neko ne primjeti. Je li iko imao ovakva iskustva? Mene je strah od toga opet paralisao.... a tako sam umorna od sebe. Onda kad pocnem citati, naidjem na takve dijagnoze da se sledim. Brzo se vratim medju vas, jer mi je ovdje najsigurnije- dobro znam sta mi je. Onda se opet pitam zar moze i to od anksioznosti. Imam svu podrsku, ali ipak vi jedine najbolje razumijete. Cestitam Nadez na trudnoci
. Ostalim sve najbolje u Novoj sa sto vise radosnih dana.
mislim cega me ima biti sram....sram da me bude sto me zivot nije mazio i pazio!! 
... ovdje deru sa cijenama ... izgleda da sam ja ovdje najgori slucaj, napadi, anksioznost, ne izlazim sama iz kuce, ne ostajem sama u kuci, blagi opsesivno-kompulzivni poremecaj, bez posla, bez fakulteta:p, ali eto ipak sam ziva 
izgubila se totalno, a da o strahu i ne pricam....Djete sam skoro svo raskopcala i skinula u tom trku i bunilu...ne znam ni kako ni sta!!! Mogla sam mu nesto slomiti, pa samo veci belaj napraviti....bez potrebe! 
