lajlac
|
Jano gdje si mi? Svi smo pomalo depresivni, blago...uostalom ti zapravo imas strah da ne dodjes do takvog stanja koji ce te natjerati da povrijedis sebe, svi se mi bojimo toga i da ne skrenemo. Mislim da je to zapravo taj strah kod sviju. Ti ne zelis sebe povrijediti jeli tako? Znaci da se sve svodi samo na strah. Bojim se i ja naravno, ja procitala tvoj post i ja cijeli dan uznemirena. Odmah i ja pomisljam sta ako ovo, sta ako ono. Jano i ja se bojim istog, bojim se da ne postanem opsesivna necim. Evo npr, meni kad neko ode iz kuce na put, ja se bojim tog osjecaja da cu ostati sama....i sve tako. Non stop je neka nervoza prisutna. Bojim se straha, i osjecaja da ga nikad necu moci, ko sto kaze, Rabi ugostiti i prihvatiti, da ce mi biti gore, a nisam ni krocila u zivot. Ti imas muza, dijete, prosla si trudnocu, porod, odgoj na neki nacin. Mene ceka promjena mjesta stanovanja, navikavanje na zivot nas dvoje, pa trudnoca, pa porod, hormonalne promjene. Ali ja vise nisam ista osoba, ne mogu vjerovati da sam nekad izlazila u diskoteke, putovala sama, sad mi je to nepojmljivo, ali evo pokusajem se naviknuti na sve ovo. Nikako pronaci taj unutrasnji mir, sve kontam pocet ce mi unutrasnji glas nesto govoriti, bojim se uzasno toga, uzasno. Bojim se svega. Ali sve to zato sto sam procitala, proklet bio dan kad sam citala sve to. Zelim se kaniti i ovog razmisljanja smisla i nesmisla zivota i vjere... zato draga moja, tu smo svi da pruzimo jedna drugoj podrsku. Cure koje su sve ovo prosle, najbolje ce ti reci . Ali ja da sam na tvom mjestu, kanila bih se tableta, ako vec one ne pomazu, pa sto ce ti onda? Npr Dani i novoj su pomogle i pomazu, Elmasi isto, tebi nisu, probaj nesto drugo i gotovo. Ali naravno nakon sto razgovaras sa doktorom. Ako mislis da ti pomazu, nastavi i gotovo. Budite mi pozdravljene drage moje.
_____________________________
Lajla
|