|
minie -> RE: Razgovori u ocekivanju beba - februar (12.2.2016 9:06:14)
|
IZVORNA PORUKA: cauchy
Mile, ja jučer stigla kući. Puno mi je lakše nego biti gore, jer sam ležala u sobi gdje su porodilje s bebama, a kraj mene prazan krevetac. Tesko je psihicki. Imam malo povišene leukocite, htjeli me još ostaviti, ali mi moja dr rekla da slobodno tražim da idem kući, da ambulantno primam inekcije antibiotika, biće mi puno bolje kod kuće nego u bolnici.
A da je teško doći bez bebe, to ne moram ni govoriti. Ne znam ni sama kako se osjećam, još sam u transu zbog iznenadnog i teškog poroda, nisam ni svjesna još ta mi se dogodilo.
Jedino na šta mislim je moja bebica. Molim Boga da nam da šansu da se upoznamo, da je dovedem kući. U inkubatoru je na pedijatriji, za sada nema krize. Što se tiče razvoja, razvijena je koliko je mogla i trebala biti za ovih 28 sedmica. Nema infekcija, nije imala krize, sad je sve u Božijim rukama, da mu pomogne da prodiše.
Mali borac se rodio sa 800 gr, 35 cm, baš je maleen.
Eto, meni još ostaje da se nadam i molim za njega uz podršku najmilijih i vaše riječi utjehe.
Mila moja uzdaj se u dragog Boga, bice sve dobro. To je maleni Lav, on ce se izboriti.
Od mog rodjaka se zena porodila pocetkom 7. mjeseca, maleni je bio malo veci, ali je dugo bio u inkubatoru i jos u nekom pamuku. A mama mu sa druge strane na aparatima, prezivjela klinicku smtr, pa su oboje hB dobro. Eno ih zdravi i zivi, on veliki momak, ima sad 8 godina. Vidis da ima jako teskih situacija sa dobrim ishodom. Samo nemoj klonuti duhom.
Ti ces moci svog bebaca paziti i maziti kad ti dodje iz bolnice [sm=smiley1.gif] i uzivacete dugo, dugo u zagrljajima i njeznostima.
Ne daj se draga [sm=smiley31.gif]
|
|
|
|