|
scarlett -> RE: Razgovori u ocekivanju beba-Februar (6.2.2015 13:46:08)
|
Evo nešto i o muževima koji djeluju nezainteresiano.
Moj suprug je sa mnom išao na sve preglede u svim mojim trudnoćama, kadagod nije bio na poslu, a većinom smo tako i štimali preglede, znači u tom smislu je bio svjestan svega što se događa, ali nikada nije pokazivao interes kao ja da se svaki put početkom sedmice obradujem RR kalendaru i da čitam šta se u toj sedmici događa.
To je za mene tada bila nezainteresiranost, ali nisam htjela da vršim nikakav pritisak.
U prvoj trudnoći imala sam neke loše dijagnoze i naravno informisala se da se pripremim na najgore, ali on nije i uvijek je smatrao da se bezveze unaprijed opterećujem i sekiram, kad možda bude sve dobro.
Eh kad se bebi rodio, MM nikad nije bježao od obaveza, u svemu mi je pomagao, ali bilo je tih nekih nesuglasica, jer je on bio još manje upućen od mene, naročito vezano za dojenje, a nije htio da gleda kako se mučim ja ili patim djete, ali eto i to smo prevazišli, ubijedila sma ga da se za neke stvari mora biti istrajan i onda je on kasnije bio najveća podrška u tome.
Kada je nečije djete često bolesno, znao je reći, Nije čudo, kada ga ne doji. Kao on sada zna sve o dojenju. (Objašnjavala sam mu da to naravno ne mora biti razlog), al sam vidjela koliko je ponosan što sam ja bila istrajna. Valjda se mi na neki način kroz svo naše zalaganje za djecu ipak dokazujemo i pred partnerom, kolikogod da smo se prije djeteta voljeli i vjerovali jedno drugom.
Neki dan sam mu rekla da ja po pitanju tog povjerenja da je dobar otac, mogu rahat umrijeti, jer znam da našem A ništa s njim neće nedostajati. Mogu ih danima ostaviti same, znam da će djete biti čisto, uredno i sito. Jest da će napraviti haos u poslaganom ormaru, al to i nije bitno, kad djetetu ništa drugo ne nedostaje. On se oduvjek s malcem više igrao od mene, ponekad i uče nešto skupa, ja sam više za šetnje i učenje tip. Ne znam se baš igrat autića. [sm=smiley36.gif] Sad se uglavnom igram s njim društvenih igara.
Termin ovog poroda smo saznali još na prvom pregledu, na kojem je on btw bio prisutan. Kasnije sam taj termin više puta spomenula kad sam razgovarala s našim prijateljima ili rodbinom. I neki dan smo bili na jednom rođendanu. Pita njega njegov kolega, kada je meni termin, a ja slušam. Kaže MM: Ma, hmmm... za par mjeseci [sm=jezicek.gif][sm=jezicek.gif]
Eh rekoh dragi, ti si stvarno neupućen. Fakat mi je bilo smješno koliko se razlikujemo, jer sam spoznala da se razlikujemo u tim nebitnim stvarima. Da nam je to bilo prvo djete, ja bih jedva čekala da odemo odatle, jer bi me bilo stid, da MM ne zna tako VAŽNU stvar, rekla bih da je totalno nezainteresovan i nespreman za bebu i vjerovatno bih i posumnjala u njegovu ljubav , čim ne zna tako važan datum.[sm=smiley36.gif]
Obzirom da se on meni dokazao kao otac [sm=smiley36.gif], ja nemam sumnje kako će biti s drugim djetetom, tako da me ovaj događaj podsjetio na nešto što sam davno pročitala, da muškarci i žene nisu stvoreni da budu jednaki.
Autor je napisao nešto u smislu da, kada bi muškarac i žena ušli u neku prelijepu salu, žena bi primijetila šare na tapetama, gracioznost lustera i pitala bi se kloliko kristala na njemu ima, da li je pod ugancan. Muškarac ipak, bi razmislio o tome koliko su jaki stubovi koji drže plafon i od kakvog materijala su urađeni zidovi.
Tada sam skontala, da ono što žene primjećuju, muškarci često ne vide uopšte, ali je važno da vide ono što čini jak temelj nečega. Meni je danas važno da su MM prioritet zdravlje, opskrba i da smo na pravom putu kao porodica, a ostali detalji, koji su meni važni, često su se pokazali sasvim nevažni u važnim životnim pitanjima.
|
|
|
|