|
Anoniman -> RE: ZIVOT U ZAJEDNICI -MoliM ZA POMOC (1.4.2014 16:01:36)
|
Joj draga Azra, razumijem te u potpunosti.Znam kolko živaca i energije oduzima to petljanje u sve, od zavjesa do ormara.Moja ne živi sa mnom , al mora se umiješati kad ne bi na usta zna se na šta bi progovorila.Ja to sasiječem drsko i onako kako zaslužuje taj njen komentar.Mene to užasno nervira.Ja sam osoba koja se ne petlja ni u što niti ni u čije sve dok mene ne dotiče, pa mi je užasno i nepojmljivo da se meni neko petlja, pa zato reagujem tako kako reagujem, pa onda isto tako dobivam ignore od muža,al to me plaho ne sekira, ali djecu kad bi ignorisao, to bi mu bio zadnji postupak u braku samnom.Teško je i preteško savršeno te razumijem.Nekad razmišljam kako nemam živaca za sve gluposti koje su toliko nevažne , ali su sveprisutne konstantno i oduzimaju dooosta energije i narušavaju svakodnevnicu,onda skontam da su zaista nevažne,potrudim se da u glavi poredam prioritete mojih živaca, a to su djeca.Za njih moram i želim da budem sretna i nasmijana i neću dozvoliti nikom, ali nikom, da mi uništavaju hormone sreće, pa makar ratovala.
Ako imaš snage, pokušaj riješiti probleme sa mužem, jer on će bit na njihovoj strani uvijek, ali mora shvatiti da si ti ipak njegova supruga, da on ima porodicu koju je sa tobom zasnovao.Nisu svekijevci vrijedni da se vas dvoje razilazite zbog njih, da dijete trpi i proživljava iskustvo razvoda.Ne znam.Teško je savjetovati bilo koga, kad ni sebe ne mogu da upravim.Govorim onako kako ja razmišljam na osnovu svog iskustva. Želim ti sreću svakako, a pokušaj da je nađeš sa svojim djetetom i zbog njega budi sretna, ppa eto dok se ne preseliš iz te kuće.
Pišem anonimno jer ne želim da mi mm ovo pročita, nekad, slučajno
|
|
|
|