maja78 RR
|
e ja sam sad skontala da nikad nisam napisala svoju porodjajnu pricu, prvo nisam htjela, a kasnije mi se nije dalo, pa eto sad nakon skoro 18 mjeseci da vam napisem :) Termin mi je bio 29.09.2008. citava trudnoca skolska do osmog mjeseca, e tada su otkrili da mi je posteljica pocela brzo stariti i rekli da cu se poroditi cim udjem u deveti mjesec. Deveti mjesec prolazi svaki 4 dan na ctg, dva puta isla na komisiju za carski, ali eto sve bilo u redu i nisam morala. E ta njihova predvidjana nisu bas bila dobra tako da sam tek 06.10. u noci pocela osjecati povremene bolove, ujutru sam kreula na pregled koji je bio zakazan i ponijela stvari za svaki slucaj. Otvorena nista :( ali obzirom da sam vec dobro prebacila i na bolove me ostavili. Taj ponedjeljak nista se ne desava, ja u bolnici bezveze. Doktor rekao da mi m kupi gel, i dosao 07. 10. ujutru samo da mi ga aplicira obzirom da je to popodne dezurni. Gel je odmah poceo boliti i doveo kontrakcije na svake tri minute, ali ne prejake, kad je dosao dok u dezuru pogledao me ja samo 2 prsta otvorena, nista hodaj citav dan, vec su me polako ti trudovi iscrpili jer i kad su blagi na svake tri minute je isrpljujuce. Oko 6 popodne me stavio u salu na sto, probio mi vodenjak i ukjucio drip. E tu pocinju pravi bolovi, na svakih pola minute, ali otvaranje pravo sporo, a bolovi su oni sa kojim sam se i porodila. Negdje me oko 7 pregledao i kaze hajmo da zavrsimo do ponoci, hm tad nisam o njemu imala bas najljepse misljenje :))) Ali dobro je islo i u 20:15 je stigao na pregled i rekao da je vrijeme za tiskanje, tiskala sam tri puta i beba je bila vani bez ikakvog bola u 07.10. u 20:20. Imala sam i pomoc specijalizanta navaljivanjem na stomak. Niko nije bio sretniji od mene, imala sam svoj svijet u rukama :) Posteljica citava izasla i poceli siti i zasili bez problema ali tad otkrili da je beba pri izlasku visoko probila vaginalni zid i crijevo, e tu me uspavali i sili jedno sat. Na zalost morala sam ostati u bolnici 15 dana jer su se bojali sepse i komplikacija jer se ovo desava jednom u 30 godina, bila sam im kao cudo svi su me zagledali i govorili ovo je ona :))), rana me nije nista specijalno bolila, ali su me rebra sa lijeve strane odvaljivala, nisam nista jela to vrijeme u bolnici, pila samo bistri sok, a nakon izlaska jela laganu ispasiranu hranu narednih mjesec i onda pocela polako uvoditi ostalo. Doktor mi je uzimao dva brisa koja su pokazala da je sve u redu i pustio nas je 19.10. iz bolnice. Mislim da je vrijedilo sve kad imam svoje zlato i opet bi i puno gore prosla za njega. Eto znam da sam preopsirna :) sad kad sam jos jednom procitala, tacno se vidi razlika opisa nekog ko je davno rodio i ko je svjeze :) svjezi to puno nejznije opisu :)
_____________________________
"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer
|