|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!
Korisnici na ovoj temi: niko
  Odštampaj
Stranica: <<   < Prethodna stranica  42 43 [44] 45 46   Sljedeća stranica >   >>
Korisnik
Poruka << Starija tema   Novija tema >>
   RE: vaše porođajna priča
6.3.2010 1:53:10   
Anoniman
IZVORNA PORUKA: Bambi09

Marina draga, ti se bas napatila... ali hvala Bogu pa je na kraju sve u redu... a to za studentice, to mi je najveca glupost na svijetu sto postoji, da se tako praksiraju na zenama koje jedva da opstaju zive u tim momentima... kada se sto kazu svaka kost rasklopi i kada je zeni najpotrebnije da sto prije se smiri, oni tako da dozvole da anestezija izlapi... kriza i katastrofa... a sve mi nesto govore eh najbolje je vani, ma nema Bosne nigdje...


to sivenje mi je jedini negativano bilo jer je rekla da ne mogu odbiti, a sto se tice osoblja lezali smo 7 dana u bolnici, po noci bi ga sestrice uzele na cuvanje, kako bi ja mogla da odspavam, presvuku ga nahrane, meni poteljina svaki dan cista bila, obroke mi u krevet donosili. mislim stvarno su bile sve tako prijatne cista desetka, a onu babicu ako ikad sretnem negdje na ulici nastelicu je na saku...a sto se tice studenata i oni negdje moraju skolovati da vide i uce ali barte mili neka gledaju a nek se praksaju na janjetini i govediniuser posted image user posted image

(odgovor članu Anoniman)
  Neposredna veza do poruke: 1076
   RE: vaše porođajna priča
6.3.2010 1:58:18   
veeseelaa
da cure baš vam se divim, ja sam u bolnicu došla bez bolova otvorena 7-8 prstiju, za sat i po se porodila i strašno mi bilo a zamisli tek duže da je trajalouser posted image

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 1077
   RE: vaše porođajna priča
6.3.2010 14:56:11   
nasa princezica
user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image

_____________________________

LANA DUSA MAMINA 29.08.2008 :-)

SRCE MAMINO CEKANO SEDAM DUUUUUGGGGIIIIIIIHHHH GODINA

(odgovor članu veeseelaa)
Neposredna veza do poruke: 1078
   RE: vaše porođajna priča
7.3.2010 3:57:43   
nasa princezica
user posted image Nakon dugih 7godina nas user posted image se rodio....
Sama trudnoca od prvog do zadnjeg dana je protekla bez ikakvih problema-skolski!user posted image Sedmicu dana prije termina Dr Indira Serak mi je rekla da sam otvorena 1 prst,nikakve bolove nisam imala tad...Vec nakon dva dana par puta me zabolilo po dnu stomaka i user posted image i nista!Ja kontam to se ja pomalo otvaram....to je 27.08.Tek oko 24 h pocinje cesce da boli (kao kad trebam dobiti) i nikako nemogu da nadzem polozaj u kojem bi mogla zaspati.Kad su bolovi ponovo poceli,ja mislim to je to!I prije nego sam probudila muza provjerim dali je sve sto mi treba za bolnicu tu.Pocinjem pratiti vrijeme na koliko me boli, kad je doslo na 5min ja budim muza.Medjutim bolovi se ponovo vratise na 15min.Ja nista cekam ponovo kad budu na 5min pa da idemo.U medjuvremenu zovem mamu (radi u klinickom centru Tz i bila je nocna smjena) da dodzje iz nocne kod mene,i da je situacija takva da je krenulo.Idalje ja pratim vrijeme bolovi nikad doc na tih 5 min,cak je i svanulo,mama je tu....Ja hodam po kuci gore-dole slusam upute mame disem jedva booolllliiii,ni sama nikad  nebi rekla da cu to tako hrabro podnositi...tu neopisivu bol(znate kako je to).Ja sam imala drustvo u iscekivanju bebe, pored moje mame dosla je tu i svekrva,najbolja drugarica....Vec je znaci 28.08 citav dan ja sam trpila bol hodala po kuci i mjerila vrijeme....boli...boliiii.Na skali od 1-10 boli 100!!!user posted image Ja nit placem ,nit vristim,niti bilo sta.Cak me je i svekrva u jednom trenutku pitala dali me je ijednom zabolilo od kad je ona tu na to moja drugarica i ja smo se pogledale(ocito smo se bolje kontale)Ja umirem ona pita jel zabolilo!!!!!!!!Doslo je i 24 h tog 28.08 ja vise nemogu doslo je i tih 5 min....oblacim se i govorim svojim navijacimauser posted image da je vrijeme da idemo u bolnicu.Od tolike boli mislila sam,a i takav mi je osjecaj bio da ce beba prije izaci kroz rascvijetali stomak negouser posted image .I krenusmo mi ........Cim sam ugledala bolnicu mjesali su se osjecaji u meni,cas strah,cas nestrpljivost da cu konacno ugledati svoju bebu,a idalje neopisivo boliii.Obavili smo sve sto treba na prijemu i dr mi je rekla da sam 7 prstiju otvorena i da je sve ok!!!!!!!Oprostila sam se s navijacima,osim sa mamom koja je idalje bila kraj mene,i krenuli smo na cetvrti sprat....U liftu je dr rekla mami da bi se trebala poroditi ujutro....Aja kontam kakvo jutro nemogu vise trpiti bolll,al hajd makar sam u sigurnim rukama!Gore se i s mamom oprostim i polako u sobu br1.Prvi prizor na hodniku zena na stolu,ja se krijem za zid i kontam i ja cu doci na red.Gledam na sat 01 h...mislim ko ce cekati jutro umirem od bolova al idalje hrabro....user posted image Smjestaju me na krevet gdje mi ispod nogu zena panici "aj doktore skocicu kroz prozor...."U tom trenutku me obuzela neka strepnja ko ce cekati jutro i ja cu ovako kao ona...Doslo mi je bilo da idem na hodnik koliko je prenosila zena paniku na mene....zamalo da hrabrost moja padne u vodu...user posted image Dolazi dr daje mi veceru u venuuser posted image ,pregleda me i govori da sam se otvorila jos za 2 prsta(za 20min jos 2prsta) i da cemo sacekati jos 1 prst da se otvorim.Probija mi vodenjak i  kaze kako nije htjela reci mojoj mami da cu se ja ubrzo poroditi,a ne ujutro...Kako sam tad srecna bila cak i bolll sam na trenutak zaboravila,znala sam da jos malo i vidjecu svoju maluuser posted image koju sam cekala toliko dugo....user posted image Bolovi su se nizali sve cesce i cesce jace i jace...imala sam osjecaj porodi se na krevetu!!!!Usla je babica i rekla da idemo na sto....Nikad joj necu zaboraviti zaustavila se kraj cesme i rekla da se malo umijem i isperem usta!(uvijek me bilo strah ja cu bit zedna na porodjaju a niko mi nece dati vode...umrijecu od zedji)Pogledala sam na sat bilo je 03:20....legla sam na sto sva sretna mislila sam dosao je i taj trenutak jos malo i drzacu bebu u narucju nakon dolikih godina....plakala sam ne od bola vec sreceuser posted image user posted image user posted image user posted image .................Dva napona-dva tiskanja i bez pucanja,sjecenja na naj prirodniji "skolski"nacin moja Lana mi je bila na grudima vec u 03:25!!!!!!!!!!!!Citavo vrijeme sam cekala tih 5 minuta i na kraju sam porodzaj je toliko trajao!!!!!!Nemogu vam opisati taj osjecaj koji je tog trena bio u meni u isto vrijeme sam i plakala i smijala se,od tog dana moj san je postao stvarnost!!!user posted image user posted image user posted image user posted image !user posted image user posted image user posted image Imala sam svoje cedo malo!!!user posted image user posted image user posted image Imala sam svog andjelauser posted image user posted image user posted image user posted image user posted image Imala je 3450grama i bila je 52cm duga!!Kad su je odnjeli onda sam se kao ponosna majka "bacila" na mob da javim navijacima svojim da se rodila Lana.Mojoj sestri nisam htjela pricati detalje porodjaja i bolova jer je i nju cekao porodzaj za dva mjeseca!.....I ona je rodila kcerkicu i napatila se ko niko da je rodi....Kad sam cula kako je ona prosla tad sam tek svatila kako je ustvari meni lak porod bio!!!!!Svima bi ga pozeljela, al da boli -boli...mora!!!Svi u bolnici su bili ok prema meni....mada im nisam ni bila dugo!!!!Jedva sam cekala ponovni susret s mojim andjelom i od tad se nerazdvajamo !!!!! Eto tako je glasila nasa prica.

Nasa prica je ovako duga ali ipak nije kao sedam dugihhhhhh gooodiiina koliko smo mi cekali svoju Lanu user posted image

Unaprijed se izvinjavam na greskama ako ih je bilo jer kroz pisanje kao da sam prozivila isto.......malo vise sam i user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image   POZZZ SVIMA


_____________________________

LANA DUSA MAMINA 29.08.2008 :-)

SRCE MAMINO CEKANO SEDAM DUUUUUGGGGIIIIIIIHHHH GODINA

(odgovor članu nasa princezica)
Neposredna veza do poruke: 1079
   RE: vaše porođajna priča
7.3.2010 18:26:23   
megi
princeza prica je fantasticna  sve user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image  za mamu

_____________________________

mrvica nas obradovala 26.juna 2009.
seka stigla 13.aprila 2012.

(odgovor članu nasa princezica)
Neposredna veza do poruke: 1080
   RE: vaše porođajna priča
13.3.2010 22:58:55   
nasa princezica
user posted image HVALA!!!!!user posted image

_____________________________

LANA DUSA MAMINA 29.08.2008 :-)

SRCE MAMINO CEKANO SEDAM DUUUUUGGGGIIIIIIIHHHH GODINA

(odgovor članu megi)
Neposredna veza do poruke: 1081
   RE: vaše porođajna priča
13.3.2010 23:36:28   
Medić*
Hvala na divnoj prici bas sam se raznjezila citajuci a maloj Lani sve najbolje uz tako osjecajnu i hrabru mamu user posted image

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

(odgovor članu nasa princezica)
Neposredna veza do poruke: 1082
   RE: vaše porođajna priča
13.3.2010 23:48:45   
nasa princezica
user posted image Nema na cemu!A mozes mislit kako je maloj Lani s mamom kad je tako dugo cekalauser posted image Bas kako kazes...ona okom mama skokom!!!user posted image user posted image Pozzz

_____________________________

LANA DUSA MAMINA 29.08.2008 :-)

SRCE MAMINO CEKANO SEDAM DUUUUUGGGGIIIIIIIHHHH GODINA

(odgovor članu Medić*)
Neposredna veza do poruke: 1083
   RE: vaše porođajna priča
14.3.2010 10:50:34   
škorpija
super priča, čestitamuser posted image

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

(odgovor članu nasa princezica)
Neposredna veza do poruke: 1084
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 16:31:32   
Amrino
03.03.2010.
To jutro sam trebala na redovnu kontrolu i ctg. Termin mi je trebao biti sutradan ali s obzirom da sam prvu trudnocu „prenjela" osam dana... na neki sam se nacin pribojavala da ce se to desiti i ovaj put...a vec mi je, iskreno,  bilo dosta svega. Postala sam teretna i teska sama sebi (a vjerovatno i ostalima user posted image ). Kako mi je cijeli protekli mjesec bio jaaaako mucan i tegoban (stariji sin Hamza je morao na operaciju kile...pa sam prozivjela najgore dane u svom zivotu) nekako sam osjecala kako gubim onu pozitivnu energiju koja je u meni jos bila ostala.
I tako...budimo se mi to jutro, obalacimo i spremamo se da krenemo u bolnicu na kontrolu...Hamza nezgodno padne i udari potiljkom o cosak zida. Odmah mu je iskocila tako strasna cvoruga, velicine ping- pong loptice koja je jos po sredini imala i rasjekotinu, da sam ja jedino uspjela da vrisnem i trazim od muza hladne obloge.... Dok je on plakao...ustala sam i po prvi put u zivotu popila dva Persena za smirenje...Osjecala sam se uzasno!!!  user posted image user posted image user posted image Umjesto na kontroli- zavrsili smo na CUM-u na snimanju...On je plakao cijelo vrijeme i zalio se kako ga boli glavica a meni je to, nakon sto je operisan, bilo previse i jedva sam se suzdrzavala da ne pocnem vristati od muke....Hvala Bogu- snimak je bio uredu i on se nakon nekog vremena malo smirio tako da smo ipak otisli i na kontrolu. To je bilo oko 13 sati. Hamza je zaspao muzu na rukama (nije mogao ni u  AS od cvoruge) a ja sam vozila. Na kontroli su mi uradili ctg i uzv...a ja sam imala kao neke blage bolove. Moj doktor me upitao zasto pravim face i rekla sam da imam „lazice". Pitao me jesam li sigurna da to nisu kontrakcije a ja sam se samo slatko nasmijala i rekla da 100 % jesam i da bih voljela da jesu jer ne boli mnogo user posted image . Krenuli smo kuci. Kako ja nisam tog dana nista pojela (osim ona dva Persena hahahah) stali smo usput da kupimo pitu. Tu i tamo sam i dalje imala neke bolove koji nisu bili tako jaki ali sam ponekad morala i da dooobro usporim voznju...a dok su me druga auta obilazila i preticala MM je samo gundjao nesto u smislu „Pa valjda se jos necemo i slupati" i „Nije valjda da se SAD poradjas" (hahahah). Prije nego smo stigli kuci svratili smo u granap da Hamzi kupimo „nesto", kako on to kaze, a meni su bolovi postalali sve jaci...Tete u granapu su me gledale kako pravim face i uspuhujem i mislim da su jedva cekale da izadjem samo da im se ne porodim tu. Stigli smo kuci i konacno sam se dokopala pite! Kako sam gladna bila!!! user posted image Dosao je i svekar i nakon nekog vremena , gledajuci mene kako uspuhujem, samo je konstatovao: „Bogami je tebi to svakih 5 minuta! Ja odoh odavde!" Meni je to bilo jako smijesno...ali u neku ruku sam utrtala jer iako bolovi nisu bili tako jaki javljali su se dosta cesto. Nazvala sam svog doktora i rekla da nisam sigurna jeli krenulo ili su laznjaci a on je rekao da ce se vratiti u bolnicu (bio covjek kreno kuci) pa da se nadjemo tamo za 20 minuta. Svekar je otisao kuci i poveo Hamzu. Htjela sam da ga izljubim i izgrlim jer sam znala da ga mozda necu vidjeti vise taj dan ali on je bio zainteresovaniji za voznju liftom. Nastala je panika...Pa ja jos nisam sve bila ni spakovala...!!! Bolovi su postalali jaci i vise bez MM-a nisam uspjevala da ih predisem...On me masirao po ledjima i bas mi pomagao. Nekako smo se spremili i krenuli... Bolovi su, umjesto da uceste, urijedili...i vec sam pocela rondati i kukati kako sam bezveze zvala doktora....kako je garant prerano i kako ce me ostaviti u bolnici a ja garant nisam ni prst otvorena. Stigli smo do bolnice. Usla sam u sobu za preglede a unutra moj doktor i nekoliko srednjoskolaca na praksi...Zacudo- nisu mi zasmetali...Legla sam na sto. Pregled nije bolio a cula sam ga samo kako govori- „pa ti otvorena 7 prstiju". Jao- niko sretniji od mene! user posted image Pocela sam se smijati i plesati u onoj sobi a one seke su me blijedo gledale (jadne- nista jos ne kontaju...). I onda brze- bolje na sprat. MM i jedna sestra su isli samnom...Nisam htjela u lift nego pjeske. Bolovi i dalje super podnosljivi.
E onda u prijemnu sobu...oblacim spavacicu i konstatujem da sam zaboravila papuce! Nema veze....daju mi oni neke svoje a doktor mi se smije...E sad...Raspravljamo se nas dvoje...On mi fino kaze: „ Amra- moras me sad slusati- pusti mi one svoje fix ideje"...hoce da mi probije vodenjak. Ja ispitujem zasto, mora li...hoce li me boliti...I on i sestra i dr. Puzic me gledaju i smiju se...Njima je to rutina i sve ja to kontam a ja ni sama ne znam sta cu i kako cu. Na kraju popustam i prepustam mu se. Niti sam imala snage a ni volje da „tjeram svoje" a da budem iskrena- ni sama nisam znala sta tacno zelim. Lijezem na sto...zmirim...Osjecam pritisak i bol a onda i vodu kako izlazi iz mene...boli me...ali on i dalje ne prestaje...Uzas...Sestra mi stavlja braunilu...osjecam iglu u ruci...ali kaze da mora ponovo jer ne moze da mi nadje venu...Bode mi drugu ruku. Pitam jeli to „drip" kaze jok- buskopan, da me malo opusti...Bolovi su prestali. Ja pricam s njima cijelo vrijeme ko navijena...Muntam ih da me ne sijeku...da mi govore sta i kako da radim. Dizem se sa stola i osjetim nesto ljigavo medju nogama...Krecem da uzmem svoje stvari i da idem u sobu. Usne mi odjednom postaju jaaako suhe a ja ne mogu da skontam gdje cu naci vodu. Odjednom me obuzima slabost i imam osjecaj da cu se onesvjestiti...mraci mi se pred ocima. Uspjevam dozvati sestru. Ona i doktor me uzimaju pod ruku i vode a ja govorim kako ne mogu da hodam...On me zeza...kaze da me MM gleda i da ne budem peka....ali mene noge ne slusaju. Bol je dosla tako jako i iznenadno da sam se oduzela...Oni me vode a ja kao u bunilu...Pitam ga sa mi je to uradio...super sam podnosila bolove a sad je nepodnosljivo...On kaze da mi on nista nije uradio nego MM. Uspjeva me nasmijati. Odjednom smo u Sali...ne razumijem zasto me nisu odveli u sobu i otkud da vec idem u salu kad sam tek stigla... a vec se penjem na sto...lezim...gledam u plafon i tako poznato svjetlo. MM ulazi u salu obucen ko vanzemaljac i kuka kako mu je vruce....Joj od bolova ne mogu da mu se smijem. Cijelo vrijeme ih molim da me ne rezu i da mi ne skacu na stomak (to mi je prosli put nekako tesko palo). Osjetim njihove ruke kako nesto „cackaju"...daju mi jos nesto u venu a meni lose....Bol i neugoda i odjednom ih cujem kako mi govore „Hajde". Pitam- sta? Pa hajde tiskaj- kaki...Meni nista nije jasno jer uopste nemam nagone...To im i govorim ali mi oni svejedno samo govore „Hajde"....Ja tiskam iako nemam potrebu. Njih troje me hrabre a ja se napinjem koliko god mogu. Mnogo mi je tesko...MM me drzi za ruke. Boli me i imam osjecaj kako da ce mi glava eksplodirati. Medju nogama osjacam zarenje. Ocekujem da cujem bebin plac ali ne-  kratki predah...disem... pa opet ispocetka...I tako tri puta sve dok beba nije izasla. Nas Imran se rodio 03.03.2010 u 15.50. Bio je sav umazan i jako cudne boje. Imao je  56 cm i 3900 g. Ja sam samo uspjela reci „dajte mi ga". Babica mi ga je spustila u narucje, onako prljavog tek rodjenog...Joj!!! MM i ja samo govorimo „Evo ga, evo ga!"...Pokusavam da ga stavim na grudi da doji ali on se umirio i- spava. Sestra ga nosi da ga ocisti...MM i doktor pricaju...MM kaze kako je ocekivao da je to mnoooogo teze (to konstatuje on, kao pasivni posmatrac !?!), doktor dobacuje kako je teze u rovu...i sl...?! a babica i ja ih gledamo i ne mozemo da vjerujemo sta slusamo. Ma vas dvojica bi crkli da se trebate porodit...kontam ja u sebi. Imam osjecaj da i babici to isto prolazi kroz glavu. Ja i dalje ne mogu da skontam sta se desilo...Sve se odvilo takvom brzinom da mi mozak jos nije obradio ni ulazak u bolnicu a ja se vec porodila. Opet su mi ga dali...onako zamotanog kao kiflu. MM nas snima i ljubi. Opet ga odnose. Pukla sam pa me moraju usiti- i to je bilo najbolnije od svega. To je prvi put da sam vrisnula. Doslo mi je da placem iz sve snage i da doktora, koliko god mi drag bio, spucam nogom u glavu ali MM me hrabrio i eto...nekako je i to proslo. Dizu me na noge i ja idem do svoje sobe. Soba br. 1 – isto kao i prosli put....cak je isti i krevet- onaj prvi. Onda ide lezanje...upoznavanje sa cimerkom. Prosla su skoro dva i po sata...Jos uvijek niko ne dolazi a meni se piiiski....Imam osjecaj da cu se upiskiti tu- u krevetu i jedva uspjevam dozvati sestru. Uspjela sam se sama dici na noge. Usla sam u wc i umila se , piskila (jedno 10 minuta J) presvukla se i vratila u krevet. Donjeli su mi bebicu...i odmah je poceo da doji....Niko sretniji od mene.  I iako do tada nisam mogla ni da zamislim da dojim neko drugo dijete osim Hamze sve je tako prirodno i lagano...Osjecaj je super. I eto...prosle su vec gotovo tri sedmice....a ja jos uvijek nekako zbunjena....Ne mogu da vjerujem da se sve tako brzo odigralo. Postporodjajni oporavak je prosao mnogo bolje nego prvi put. Od prvog dana sam mogla gotovo normalno da se krecem, da pomalo sjedim...ustajem...hodam (prvi put mi je to bilo nezamislivo prvih deset_ dana). I sve sto sigurno znam je to da su prvi i drugi porod potpuno drugaciji jedan od drugog...(prvi- 13 sati jaaaakih bolova- ovaj put sve ukupno trajalo oko 3-4 sata) Nista gotovo isto- nista tako da stvarno nema pravila. Ko zna...da Hamza nije pao to jutro mozda se ni ja ne bih porodila ali...kazu da slucajnosti ne postoje.
Hamza je , hvala Bogu, od prvog dana super prihvatio bracu...bas kao da je oduvijek s nama. Ljubi ga, grli...i prvi ga cuje kada zaplace. Dojim ih obojicu i mislim da je i to dosta doprinjelo nepostojanju ljubomore...Nekad se desi da Hamza doji a da beba zaplace i on odmah prestane i kaze- „Idi Imanu" user posted image ...dusa moja draga...a meni dodje da placem sto od srece sto od ne znam ni ja cega....
Hvala ti dragi Boze sto si nam poklonio jos jednog sina, hvala ti!

user posted image user posted image user posted image

< Poruku je uredio Amrino RR -- 18.3.2010 16:39:42 >


_____________________________

Polaznica obuke o dojenju
HAMZA
29.12.2007
IMRAN
03.03.2010



(odgovor članu škorpija)
Neposredna veza do poruke: 1085
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 16:41:12   
emma.L
user posted image user posted image user posted image  eh sad stvarno hoću još jednu bebu user posted image . Amrino, čestitam ti još jednog dječaka user posted image .

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

(odgovor članu Amrino)
Neposredna veza do poruke: 1086
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 16:41:39   
aazra
Draga,, evo samo sto ne zaplacem, ti si stvarno hrabra zena divim ti se user posted image user posted image user posted image
Ti si stvarno pravi primjer da se sve u zivotu moze kad se hoceuser posted image
Zelim ti puno srece znam da nece biti lako ali ne sumnjam da ces uspjeti sve organizovatiuser posted image
Cestitam i na simultanom dojenju, ti si prva koja je to uspjelauser posted image
Ne znam sta jos da ti kazem - inace, i ja sam na porodu pukla sama sada kada se sjetim svega kao da me je vise bolilo to sivanje jer je pravo dugo trajalo nego sam porođajuser posted image
Ali sve se prebrodi i vjerujem da ces kroz nekoliko dana i kada prođe malo vremena pamtiti samo lijepe " i duhovite) trenutkeuser posted image
Imran me puno podsjeća na mog Bilala kad se rodio, vidjela sam njegove slike na fb i odmah se raznijezilauser posted image
Puno, puno poljubaca malom "smotuljku"user posted image i neka ti je ziv i zdrav i sve najbolje u zivotu svima vamauser posted image

< Poruku je uredio aazra -- 18.3.2010 16:42:51 >


_____________________________








(odgovor članu Amrino)
Neposredna veza do poruke: 1087
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 16:42:32   
salmy
Amrino super svaka cas_t,evo sva sam se najezila!!!!!!!svaka cas_t za hrabrost,bravo za voznju..........bravo za pitu i tete u granapu!!!!!!!!!
Ma super si cestitke jos jednom i stvarno si hrabra(kao i svaka do sad) koja je prosla prirodan poroduser posted image user posted image user posted image user posted image  

zene Vi ste cariceuser posted image user posted image user posted image user posted image

(odgovor članu Amrino)
Neposredna veza do poruke: 1088
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 16:49:32   
iv@ncica
joooj  prekrasnoooo  amrino....prekrasna  prica...cmmokic    vama   od  nasuser posted image user posted image user posted image user posted image

_____________________________

Andrej-06.04.2009 ♥❤♥❤♥

Einstein je umro, Newton je umro, Tesla je umro, a ni ja se ne osjećam baš najbolje!

(odgovor članu Amrino)
Neposredna veza do poruke: 1089
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 17:00:19   
Dida79
Amrino prekrasna pricauser posted image user posted image
Bas si hrabra zenauser posted image user posted image

(odgovor članu iv@ncica)
Neposredna veza do poruke: 1090
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 17:03:57   
amela2208
Amrino stavrno sam citala tvoju pricu otvorenih ustauser posted image user posted image user posted image user posted image  Bravouser posted image user posted image user posted image user posted image user posted image , svaka cas_t na ovolikom samopouzdanju i snazi. Nek su ti ziva i zdrava oba sina...Hvala Bogu te se nisi bas puno namucila

_____________________________

Sara&Mohammad

(odgovor članu Dida79)
Neposredna veza do poruke: 1091
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 17:08:32   
škorpija
amra tako si to dobro ispričala, ma kao da sam bila s tobom na porodu,uhuser posted image . čestitam još jednom

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

(odgovor članu salmy)
Neposredna veza do poruke: 1092
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 17:34:30   
jasmina_mm
Draga Amra rasplakala si me, cestitam ti na hrabrosti, upornosti i zelji i volji da dojis dvojicu sinova. Svaka cas_t. Zelim ti sve najbolje...


_____________________________

dusha mamina 11.10.2007.

upravo zato sto je tako topao, osmjeh je ljepsi od bilo kojeg cvijeta na svijetu....

(odgovor članu škorpija)
Neposredna veza do poruke: 1093
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 17:55:13   
tajcika
Amra,svaka cas_t user posted image user posted image user posted image ,prica je super i utjesila si nas koje se priblizavamo porodu a imamo malo straha i bravo za Hamzu malog-velikog bracu koji toliko voli svog bratauser posted image

(odgovor članu jasmina_mm)
Neposredna veza do poruke: 1094
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 17:57:00   
ena23
Amra, prekrasna prica, svaka cas_t! I nasmijala si me a i malo rasplakala,i bas sam uzivala citajuci je. Ljubimo nas dvoje vas troje user posted image

_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.


(odgovor članu jasmina_mm)
Neposredna veza do poruke: 1095
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 18:03:11   
mamine oci
Amrino svaka cas_t jedan veliki zagralj user posted image za tebe i znas da sam ti uvjek govorila da ce sve biti okuser posted image

_____________________________

Haris 28.10.1999
Fatih 25.01.2008
Iman 13.01.2013


(odgovor članu jasmina_mm)
Neposredna veza do poruke: 1096
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 18:10:42   
Anoniman
Amrino.. user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image  za tako predivnu pricu i tako lagan porod... hvala Bogu pa je sve tako lijepo proslo... zao mi je Hamze sto se udario, ali on uz braca ce to brzo zaboraviti... ljubi ih obojicu....

(odgovor članu ena23)
  Neposredna veza do poruke: 1097
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 20:12:40   
pocahontas
Amrino svaka čast. rasplakah seuser posted image user posted image ...porodih se i ja opet s tobom uz tvoju priču..sad me sve boli dole user posted image
ljubi slatke dječake i želim vam svu sreću ovoga svijeta user posted image

_____________________________

Bilježim se sa štovanjem

(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 1098
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 20:48:34   
scarlett
Amra prelijepa priča i stvarno dokaz da pravila nema user posted image

_____________________________

"Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni planine u visini dostići."

(odgovor članu pocahontas)
Neposredna veza do poruke: 1099
   RE: vaše porođajna priča
18.3.2010 21:16:50   
Anoniman
IZVORNA PORUKA: Amrino RR

03.03.2010.
To jutro sam trebala na redovnu kontrolu i ctg. Termin mi je trebao biti sutradan ali s obzirom da sam prvu trudnocu „prenjela" osam dana... na neki sam se nacin pribojavala da ce se to desiti i ovaj put...a vec mi je, iskreno,  bilo dosta svega. Postala sam teretna i teska sama sebi (a vjerovatno i ostalima user posted image ). Kako mi je cijeli protekli mjesec bio jaaaako mucan i tegoban (stariji sin Hamza je morao na operaciju kile...pa sam prozivjela najgore dane u svom zivotu) nekako sam osjecala kako gubim onu pozitivnu energiju koja je u meni jos bila ostala.
I tako...budimo se mi to jutro, obalacimo i spremamo se da krenemo u bolnicu na kontrolu...Hamza nezgodno padne i udari potiljkom o cosak zida. Odmah mu je iskocila tako strasna cvoruga, velicine ping- pong loptice koja je jos po sredini imala i rasjekotinu, da sam ja jedino uspjela da vrisnem i trazim od muza hladne obloge.... Dok je on plakao...ustala sam i po prvi put u zivotu popila dva Persena za smirenje...Osjecala sam se uzasno!!!  user posted image user posted image user posted image Umjesto na kontroli- zavrsili smo na CUM-u na snimanju...On je plakao cijelo vrijeme i zalio se kako ga boli glavica a meni je to, nakon sto je operisan, bilo previse i jedva sam se suzdrzavala da ne pocnem vristati od muke....Hvala Bogu- snimak je bio uredu i on se nakon nekog vremena malo smirio tako da smo ipak otisli i na kontrolu. To je bilo oko 13 sati. Hamza je zaspao muzu na rukama (nije mogao ni u  AS od cvoruge) a ja sam vozila. Na kontroli su mi uradili ctg i uzv...a ja sam imala kao neke blage bolove. Moj doktor me upitao zasto pravim face i rekla sam da imam „lazice". Pitao me jesam li sigurna da to nisu kontrakcije a ja sam se samo slatko nasmijala i rekla da 100 % jesam i da bih voljela da jesu jer ne boli mnogo user posted image . Krenuli smo kuci. Kako ja nisam tog dana nista pojela (osim ona dva Persena hahahah) stali smo usput da kupimo pitu. Tu i tamo sam i dalje imala neke bolove koji nisu bili tako jaki ali sam ponekad morala i da dooobro usporim voznju...a dok su me druga auta obilazila i preticala MM je samo gundjao nesto u smislu „Pa valjda se jos necemo i slupati" i „Nije valjda da se SAD poradjas" (hahahah). Prije nego smo stigli kuci svratili smo u granap da Hamzi kupimo „nesto", kako on to kaze, a meni su bolovi postalali sve jaci...Tete u granapu su me gledale kako pravim face i uspuhujem i mislim da su jedva cekale da izadjem samo da im se ne porodim tu. Stigli smo kuci i konacno sam se dokopala pite! Kako sam gladna bila!!! user posted image Dosao je i svekar i nakon nekog vremena , gledajuci mene kako uspuhujem, samo je konstatovao: „Bogami je tebi to svakih 5 minuta! Ja odoh odavde!" Meni je to bilo jako smijesno...ali u neku ruku sam utrtala jer iako bolovi nisu bili tako jaki javljali su se dosta cesto. Nazvala sam svog doktora i rekla da nisam sigurna jeli krenulo ili su laznjaci a on je rekao da ce se vratiti u bolnicu (bio covjek kreno kuci) pa da se nadjemo tamo za 20 minuta. Svekar je otisao kuci i poveo Hamzu. Htjela sam da ga izljubim i izgrlim jer sam znala da ga mozda necu vidjeti vise taj dan ali on je bio zainteresovaniji za voznju liftom. Nastala je panika...Pa ja jos nisam sve bila ni spakovala...!!! Bolovi su postalali jaci i vise bez MM-a nisam uspjevala da ih predisem...On me masirao po ledjima i bas mi pomagao. Nekako smo se spremili i krenuli... Bolovi su, umjesto da uceste, urijedili...i vec sam pocela rondati i kukati kako sam bezveze zvala doktora....kako je garant prerano i kako ce me ostaviti u bolnici a ja garant nisam ni prst otvorena. Stigli smo do bolnice. Usla sam u sobu za preglede a unutra moj doktor i nekoliko srednjoskolaca na praksi...Zacudo- nisu mi zasmetali...Legla sam na sto. Pregled nije bolio a cula sam ga samo kako govori- „pa ti otvorena 7 prstiju". Jao- niko sretniji od mene! user posted image Pocela sam se smijati i plesati u onoj sobi a one seke su me blijedo gledale (jadne- nista jos ne kontaju...). I onda brze- bolje na sprat. MM i jedna sestra su isli samnom...Nisam htjela u lift nego pjeske. Bolovi i dalje super podnosljivi.
E onda u prijemnu sobu...oblacim spavacicu i konstatujem da sam zaboravila papuce! Nema veze....daju mi oni neke svoje a doktor mi se smije...E sad...Raspravljamo se nas dvoje...On mi fino kaze: „ Amra- moras me sad slusati- pusti mi one svoje fix ideje"...hoce da mi probije vodenjak. Ja ispitujem zasto, mora li...hoce li me boliti...I on i sestra i dr. Puzic me gledaju i smiju se...Njima je to rutina i sve ja to kontam a ja ni sama ne znam sta cu i kako cu. Na kraju popustam i prepustam mu se. Niti sam imala snage a ni volje da „tjeram svoje" a da budem iskrena- ni sama nisam znala sta tacno zelim. Lijezem na sto...zmirim...Osjecam pritisak i bol a onda i vodu kako izlazi iz mene...boli me...ali on i dalje ne prestaje...Uzas...Sestra mi stavlja braunilu...osjecam iglu u ruci...ali kaze da mora ponovo jer ne moze da mi nadje venu...Bode mi drugu ruku. Pitam jeli to „drip" kaze jok- buskopan, da me malo opusti...Bolovi su prestali. Ja pricam s njima cijelo vrijeme ko navijena...Muntam ih da me ne sijeku...da mi govore sta i kako da radim. Dizem se sa stola i osjetim nesto ljigavo medju nogama...Krecem da uzmem svoje stvari i da idem u sobu. Usne mi odjednom postaju jaaako suhe a ja ne mogu da skontam gdje cu naci vodu. Odjednom me obuzima slabost i imam osjecaj da cu se onesvjestiti...mraci mi se pred ocima. Uspjevam dozvati sestru. Ona i doktor me uzimaju pod ruku i vode a ja govorim kako ne mogu da hodam...On me zeza...kaze da me MM gleda i da ne budem peka....ali mene noge ne slusaju. Bol je dosla tako jako i iznenadno da sam se oduzela...Oni me vode a ja kao u bunilu...Pitam ga sa mi je to uradio...super sam podnosila bolove a sad je nepodnosljivo...On kaze da mi on nista nije uradio nego MM. Uspjeva me nasmijati. Odjednom smo u Sali...ne razumijem zasto me nisu odveli u sobu i otkud da vec idem u salu kad sam tek stigla... a vec se penjem na sto...lezim...gledam u plafon i tako poznato svjetlo. MM ulazi u salu obucen ko vanzemaljac i kuka kako mu je vruce....Joj od bolova ne mogu da mu se smijem. Cijelo vrijeme ih molim da me ne rezu i da mi ne skacu na stomak (to mi je prosli put nekako tesko palo). Osjetim njihove ruke kako nesto „cackaju"...daju mi jos nesto u venu a meni lose....Bol i neugoda i odjednom ih cujem kako mi govore „Hajde". Pitam- sta? Pa hajde tiskaj- kaki...Meni nista nije jasno jer uopste nemam nagone...To im i govorim ali mi oni svejedno samo govore „Hajde"....Ja tiskam iako nemam potrebu. Njih troje me hrabre a ja se napinjem koliko god mogu. Mnogo mi je tesko...MM me drzi za ruke. Boli me i imam osjecaj kako da ce mi glava eksplodirati. Medju nogama osjacam zarenje. Ocekujem da cujem bebin plac ali ne-  kratki predah...disem... pa opet ispocetka...I tako tri puta sve dok beba nije izasla. Nas Imran se rodio 03.03.2010 u 15.50. Bio je sav umazan i jako cudne boje. Imao je  56 cm i 3900 g. Ja sam samo uspjela reci „dajte mi ga". Babica mi ga je spustila u narucje, onako prljavog tek rodjenog...Joj!!! MM i ja samo govorimo „Evo ga, evo ga!"...Pokusavam da ga stavim na grudi da doji ali on se umirio i- spava. Sestra ga nosi da ga ocisti...MM i doktor pricaju...MM kaze kako je ocekivao da je to mnoooogo teze (to konstatuje on, kao pasivni posmatrac !?!), doktor dobacuje kako je teze u rovu...i sl...?! a babica i ja ih gledamo i ne mozemo da vjerujemo sta slusamo. Ma vas dvojica bi crkli da se trebate porodit...kontam ja u sebi. Imam osjecaj da i babici to isto prolazi kroz glavu. Ja i dalje ne mogu da skontam sta se desilo...Sve se odvilo takvom brzinom da mi mozak jos nije obradio ni ulazak u bolnicu a ja se vec porodila. Opet su mi ga dali...onako zamotanog kao kiflu. MM nas snima i ljubi. Opet ga odnose. Pukla sam pa me moraju usiti- i to je bilo najbolnije od svega. To je prvi put da sam vrisnula. Doslo mi je da placem iz sve snage i da doktora, koliko god mi drag bio, spucam nogom u glavu ali MM me hrabrio i eto...nekako je i to proslo. Dizu me na noge i ja idem do svoje sobe. Soba br. 1 – isto kao i prosli put....cak je isti i krevet- onaj prvi. Onda ide lezanje...upoznavanje sa cimerkom. Prosla su skoro dva i po sata...Jos uvijek niko ne dolazi a meni se piiiski....Imam osjecaj da cu se upiskiti tu- u krevetu i jedva uspjevam dozvati sestru. Uspjela sam se sama dici na noge. Usla sam u wc i umila se , piskila (jedno 10 minuta J) presvukla se i vratila u krevet. Donjeli su mi bebicu...i odmah je poceo da doji....Niko sretniji od mene.  I iako do tada nisam mogla ni da zamislim da dojim neko drugo dijete osim Hamze sve je tako prirodno i lagano...Osjecaj je super. I eto...prosle su vec gotovo tri sedmice....a ja jos uvijek nekako zbunjena....Ne mogu da vjerujem da se sve tako brzo odigralo. Postporodjajni oporavak je prosao mnogo bolje nego prvi put. Od prvog dana sam mogla gotovo normalno da se krecem, da pomalo sjedim...ustajem...hodam (prvi put mi je to bilo nezamislivo prvih deset__ dana). I sve sto sigurno znam je to da su prvi i drugi porod potpuno drugaciji jedan od drugog...(prvi- 13 sati jaaaakih bolova- ovaj put sve ukupno trajalo oko 3-4 sata) Nista gotovo isto- nista tako da stvarno nema pravila. Ko zna...da Hamza nije pao to jutro mozda se ni ja ne bih porodila ali...kazu da slucajnosti ne postoje.
Hamza je , hvala Bogu, od prvog dana super prihvatio bracu...bas kao da je oduvijek s nama. Ljubi ga, grli...i prvi ga cuje kada zaplace. Dojim ih obojicu i mislim da je i to dosta doprinjelo nepostojanju ljubomore...Nekad se desi da Hamza doji a da beba zaplace i on odmah prestane i kaze- „Idi Imanu" user posted image ...dusa moja draga...a meni dodje da placem sto od srece sto od ne znam ni ja cega....
Hvala ti dragi Boze sto si nam poklonio jos jednog sina, hvala ti!

user posted image user posted image user posted image

Amra, predivna prica...Evo gotovo sam se rasplakala, a koza mi je ko u kokosi...(od jeze). Kod tebe je to bio nsto slicno kao ko mene. Dok sam skontala sta mi se desava, ja bila otvorena 10cm. I i ja sam bila u sobi br. 1,ali do prozora :)
Posebno me je dojmi kraj tvoje price...o dojenjuu...Neka su ti zivi i zdravi!

(odgovor članu Amrino)
  Neposredna veza do poruke: 1100
Stranica:   <<   < Prethodna stranica  42 43 [44] 45 46   Sljedeća stranica >   >>
Stranica: <<   < Prethodna stranica  42 43 [44] 45 46   Sljedeća stranica >   >>
Idi na:








Anketa

Za dojilje.
пеперутка16

Malo čudno pitanje, ali me zanima: da li su dojilje probale svoje mleko?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *