Anoniman
|
Doslo je vrijeme da i ja podijelim s vama svoju porodjanu pricu......
Citavu trudnocu me prati kila(hernija, bruh), koju sam dobila u prvoj trudnoci(i koja se odmah nakon trudnoce i povukla) i zbog te kile stalno mi je na nalazima stajalo da me ceka CR, jer se ni pod razno nisam smjela naprezati.. Zbog te kile zadnja dva mjeseca sam najvise lezala i mirovala, gotovo da sam bila nepokretna. U januaru mi je otkrivena jaka anemija....Helem nejse, na "komisiji" su odlucili da me prime u bolnicu 15.02., a da je CR 18. 02.
I dosao je i taj 15-i...
Kad su me primili (a primili su me na ginekoloski odjel u Vojnoj bolnici)opet su mi uradili sve pretrage. Krvna slika je jos uvijek bila losa, ali ne kao u januaru. Tada sam i prvi put ginekoloski pregledana...Dr. Drljevic me je pregledao(bio u dezuri) i kaze da sam 3 cm otvorena. Taj dan sam stalno "visila" na CTG-u.
Da vam ne pisem o svojoj tugi zbog odvajana od svoje Farah..Stalno mi je bilo u mislima kako ce proci 10-ak dana dok ponovo budem doma,pitala sam se je li gladna, tuzna, da negdje ne padne...da je neko ne ruzi....Joj, ludilo glavi.
Zaspala sam oko 22h. Budi me jka bol oko 23.30h. Traje nekoliko sec i opet padam u san. Opet bol, pa opet san...Ta bol mi je bila identicna predmenstrualnoj boli pa sam se nekako znala nositi s njom. Oko 4h imala sam stolicu i dok sam pustala vodu u WC-u probudim cimerku. Pita me zasto sam budna. Kazem joj za svoje bolove. Ona zove sestru i kaze da se poradjam...ali ja ne vjerujem, ne zelim vjerovati...Pa ja cu na CR, ja ne smijem da se 'vako porodim... Oko 5h me opet dr. Drljevic pregledao. Kaze da sam otvorena 5cm i da idem dolje na "porodjajno" da ce to brzo biti gotovo...
Sva sam zbunjena, preplasena...Kakav sad prirodan porod kad mi 9 mjeseci "trube" o carskom...?Smijem li, je li on dovoljno upucen? Zovem muza i govorim da nekako obavijesti dr. Masica i hirurga koji mi je dao nalaz za CR. Idem na "porodjajno", ali i dalje ne vjerujem da cu roditi prirdno... Kad sam stigla dolje, dajem masu nekih podataka dvejma sestrama, rade mi ponovo CTG i poslije idem u sobu(br. 1). Sada su bolovi na nekoliko min. Ne mogu ih pratiti jer povracam...Zena koja je lezala sa mnom(Bog joj dao svako dobro) kvasi peskir i stavlja mi ga na vrat. Kao lakse mi je...Skupljam snagu za naredni bol. Oko 7h je bas postalo neizdrzljivo. Pocela sam dozivati sestre...vristati. Oko 7.30 dolazi dr.Masic.  Ne znam da sam se ikom u zivotu tako obradovala. I on i dr. Drljevic me pregledaju...Kazu da sam 10 cm otvorena i da je ovo steta da ide CR, da sam super elasticna...Ma kao idealno. Dr. Masic mi probija vodenjak, ne boli me to nista. Ukljucuje mi indukciju oko 8h. Ja sva u bolu kazem da se ne znam poroditi, da ne znam ni kako cu cak disati. Smirivao me je, kao otac..."Sine, disi tako i tako, i samo kaki( ).
Joj fora je bila kad mi je sestra Binasa rekla da sada idemo do sale, da ustanem. Kada sam pokusala da se dignem s kreveta osjetila sam nesto izmedju noga. Pitam ih sta su mi ovo stavili izmedju nogu. Nista-kazu. To je bebina glavica. I pipnem ja tjeme svoje bebe...
Nisam se mogla dici s kreveta pa su me tako na krevetu odvezli(brzinom svjetlosti) do sale. Imala sam samo 2 napona i bol je prestala, a ja sam ugledala soju Imancicu U 8:25h !!!!
Beba teska 4kg i duga 53 cm.
Dusa je samo malkice zaplakala. Onda je uslijedilo izbacivanje posteljice, pa sivenje. Nisu me rezali, samo sam malkice pukla. Nije me boljelo. Sve sam nadzirala da ne zabusavaju. Shala. Onda sam se opet prebacila na svoj krevet i tako su me vratili u sobu.
Sta na kraju reci?
Sve je u Bozjim rukama. Kad pomislis da ti ne moze teze biti, da ti prijeti CR, transfuzija,duzi boravak u bolnici... Onaj gore sve to drugacije uredi...Iznenadi me, uvijek i iznova Svojom Miloscu. Hvala Mu!
Sretna sam, presretna....
Rodila prirodno, lahko, brzo, bez transfuzije...
Cijeli kolektiv koji me je poradjao je bio strucan, human i prije svega njezan prema meni. Izdvojila bih dr. Masica, sestre Mirelu i Binasu i dr. Drljevica i dr. Merjem.
Ujutro, 17.02. smo dosli kuci oko 12h.
Jos samo da dodam jednu super informaciju. zena koja je lezala sa mnom na porodjajnom je prva zena u BIH koja se porodila na stolici. Ima pozitivno iskustvo.
< Poruku je uredio pahuljica farah -- 1.3.2010 13:25:24 >
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
...nije lako biti mama al to je najljepši posao na svijetu
Predivne su, kakav god porod da je bio svaki ima sretan kraj-nase male bebice kod nas u narucju 
zovnula sam sestru pa su mi promijenili plahtu. cak sam i povracala kad mi je bila najveca muka ali poznavajuci svoj osjetljiv zeludac, ponijela sam plasticne kese pa sam u njih povratila. u tom momentu ne razmisljas niocemu niti te je stid necega, da ti je samo da se rijesis sto prije.
