de_de
|
Trebalo mi je malo vise vremena da napisem svoju porodjajnu pricu, pa je malo duza, necete mi zamjerit:) Skoro citavu trudnocu sam ili mirovala ili lezala, tako da sam jedva cekala da se porodim. Kad sam usla u 9 mjesec dr mi je rekla da se svakog trenutka mogu poroditi, a od 37. sedmice bila sam otvorena 3 cm. Termin mi je bio 23.11.09. Medjutim, Keni se nije izlazilo:) 20.11. ustala sam oko 8 h ispratila mm na posao i tada su pocele kontrakcije, bar sam ja tako mislila, na svakih pola sata. Citav dan sam bila na RR i mjerila razmak izmedju kontrakcija, bile su neredovne. U 16 h dosao je mm s posla, nisam mu nista govorila, jer je veliki panicar. Sve je to trajalo do 23:30 h, u medjuvremenu sam oprala sudje, ocistila kuhinju i spavacu, a mm me samo u cudu gledao. Oko 24:00 kontrakcije su bile na svakih 7 minuta, tad sam rekla mm da se spremi i da idemo u bolnicu,on se jadnik bas prepo, a ja mrtva hladna, kao da idem na izlet:)) Stigli smo u bolnicu za 20 minuta, na prijemu me pregledao jedan veoma grub doktor i kaze: ma neces ti do sutra, otvorena si samo 1 prst (e mozete misliti koliki su kod njega prsti, kad sam ja od pocetka 9 mjeseca bila otvorena 3 cm). Presvucem se u njihovu spavacicu, dobijem one njihove plasticne papuce i na porodjajno. Jos uvijek sam imala osjecaj kao da sanjam, muz je ostao iza mene, cak sam mu uspjela dobaciti i par naredbi sta treba uraditi (sta ti je reci zensko). Zatim su mi uradili amnioskopiju, uh i to je bolilo, smjestili me u predradjaonu i ukljucili mi ctg. Nakon nekog vremena dosla je medicinska sestra i rekla mi da ja nemam kontrakcije, nego da imam LAZNJAKE, ali da me nece slati kuci zato sto mi je termin za 2 dana. Uh mog razocarenja. Premjestili su me u sobu gdje su bile jos dvije porodilje sa istim problemom :) Tu sam ostala do jutra kada su nas pregledali i mene i jos jednu trudnicu prebacili na B ginekologiju, gdje su trudnice koje cuvaju trudnocu. Tu su nam rekli da mozemo obuci svoju odjecu i jesti sta hocemo. Odmah sam dograbila mob i nazvala mm i izdiktirala mu poveci spisak:)))) Na B ginekologiji sam prenocila, ma odmorila se momacki. Sutradan, 22.11. pregledala me dr i rekla da uopste nemam grlica i da je omeksan i opet me poslala na porodjajno. Opet sve iznova, prijem, pregled plodne vode... nisu me imali gdje smjestiti, jer su sve predradjaone bile pune, pa sam lezala na hodniku i imala veoma lijep pogled na radjaonu. Ispratila sam sve zene koje su dosle prije mene, sa mnom i poslije mene, sve su se porodila, a ja NISTA, nikakvih bolova nisam imala. I tako citav dan, osjecala sam se kao kakav posjetioc , zene vriste, zovu doktore, psuju, a ja sjedim na svom improvizovanom krevetu i jedem kuhani kupus:)))) Nakon citavog dana provedenog na hodniku oko 17 h prebacili su me opet u sobu gdje cekaju trudnice koje jos nisu dobile bolove, uradili mi CTG i i kazu spremna si za predradjaonu, sad imas kontrakcije, a ja nista ne osjecam. Tako je bilo do 19 h kad su mi probili vodenjak. Tad su mi poceli bolovi, al nista strasno. Isla sam na vjezbe za trudnice tako da sam ih sve predisala. U medjuvremenu porodile su se sve zene koje su tu bile i ja sam ostala sama u predradjaoni. Nakon sat vremena dosla je babica, pregledala me i izmasirala mi grlic, sto malicuk vise boli, al brze se otvaras. Tada su poceli pravi bolovi, al bilo je podnosljivo. Oko 21 h dr me ponovo pregledao i rekao da mogu ustati da hodam. Otisla sam do WC-a, istusirala se i hodala i disala i hodala. Opet sam otisla da se istusiram, al tad su mi poceli naponi, a ja nisam znala, heheheh, vratila sam se u predradjaonu i predisala jos 3 napona, mislila sam da su to jace kontrakcije. Kad vise nisam mogla izdrzati pozvala sam babicu. Ona je krenula da me pregleda, i povikala da se vec vidi bebina glava. Ni sama ne znam kako su me prebacili na porodjajni sto. Dosao je jos jedan napon i ja sam pocela vristati, hehehe, sve trudove sam bez rijeci predisala, glas nisam pustila, al tad sam pocela. Jos dva napona, malo sjeckanje i izletilo je moje zlato dugo 53 cm i tesko 3600 gr. Poceo je plakati, i odjednom me preplavilo bezbroj osjecaja olaksanje, sreca, ponos.... neopisivo. Slijedilo je sivanje, al to nije lijepi dio price pa cemo preskociti..... Zelim se zahvaliti svim forumasicama sto su bile uz mene, Nikita, Meri, Nunichi, Lekice, Bambi.... ljubim vas sve.
_____________________________
Keno mamino zlato 22.11.2009.
|