megi
|
pozdrav svim mamama i onima koje ce to uskoro postati
jeste da je od mog poroda proslo sest mjeseci ali zeljela sam da podijelim ovu pricu sa vama, pogotovo sa onim trudnjacama pred kojima je prvi porod, jer su i meni vase price pomogle
--- termin mi je bio 7. jula, cijela trudnoca protekla hb u redu, prekdkraj malo od vrucina pritisak skocio, malo se oteklo i ledja pocela boljeti ali nista strasno, ja sam uzivala u svemu, nije bilo mucnina, radila skoro do kraja ma stvarno super
uglavnom 26. juna trebao biti jos jedan u nizu ctg-ova, a ja planirala poslije toga u kupovinu jos par stvarcica sto mi nedostaju, medjutim ujutro u 6 sati ja se probudim dok sam se okretala jer u 9 mjesecu ne ide bas okretanje u krevetu najbolje i osjetim kao upiskih se, onako bunovna ma reko nije to nista 
medjutim krenu pravo uh reko jbm ti pa ovo meni puce vodenjak, skocim u wc kad fakat iz mene ko iz cesme lije, tu pomislim danas cu da upoznam svoju curu sa kojom sam toliko torokala, jupiiii
poroda me nije bilo strah reko mora nekako da izadje
uskocim u kadu, istusiram se, izdepiliram koliko sam mogla, a iz mene i dalje curi, medjutim nema nikakvih bolova, obucem se polako, krenem da spakujem stvari jer je vecina stvari bila tu, al nije bila u torbi, papuce su falile al su posluzile stare pokucnice , spremim ja tako sve do 7 sati i tek onda budim MM, reko ajde ustaj moramo u bolnicu il ti je zeni pukao vodenjak il se dobro upisala, a on olicenje treme kaze kud cemo ovako rano
polako se spremili i put bolnice, mene jos uvijek nista ne boli, tek negdje na pola puta prvi bol preko ledja me presjece, pomislih bice veselo al nema veze stize micika
dosli u Opcu oko 8 primio me dr. Miseljic pregleda me (uvali mi ruku njezno kao da popravlja auto) kaze otvorena 4 prsta ostajes, sreca pa sam taman upala u smjenu dr i kad sam skontala da dolazi dr. masic i toliko hvaljena sestra binasa mnogo mi je drago bilo
odem po torbu, pozdravim se sa MM i pravac soba
bolovi vec tada pocinju pravo cesto da se javljaju, dodjem ja u sobu, krenem kao da legnem u krevet kao poslusna pacijentica, ali nema sanse od bolova ne mogu da lezim
samo ostavim torbu u ormar, i krene setnja po sobi, bila u sobi vec cura sto se dva dana prije porodila ceka da je otpuste i gleda mene kako hukcem, a ja joj se izvinjavam ako joj smetam sto hodam, sto glasno disem i ne znam ni ja za sta vec
smijesno skroz kao da ona to vec nije prosla
predisala sam svaki bol, isplatile su se vjezbe mada nisam bila redovna ali ono sto sam bila dobro je doslo,
kontrakcije dolaze jedna za drugom nemam kad ni da udahnem a dr ili sestrice ni na mapi, ja nabijam kondiciju spartajuci po sobi i kontam kako su nas ucili na vjezbama prvo idu lagani bolovi pa jaci pa jaci i mislim ako su ovo pocetni kakvi li su tek ti najjaci jer ja vec sad jedva stojim na nogama, drzim se ya krevet ili zid kad naidje bol i pusem ko lokomotiva
u to se pojavi neka stazistkinja u sobi reko zovi nekog da me pregleda je vise ne mogu da izdrzim osjetim napone a znam da ne smijem gurati
dodje binasa pregleda kaze srce ti si za sale napni se koji put ovdje u krevetu eto nas po tebe
i ja se probam napeti kakao sam znala i umjela a kontrakcije imam osjecaj ne prestaju
u sobu sam dosla oko pola devet, bila do 11 sati, vecinu kontrakcija prohodala, predisala uz poneko glasno uhhhhh
u salu usla u 11 sati, kaze masic hajmo ovo sad brzinski odraditi ja na sto kaze on hajde napni se ja reko nema napona kaze on kako nema reko fino nema,taman da se malo odmorim, kad eto ga jedan napon, masic pogurao malo laktom, malo me recnuli i moja mrva od 2,5 kg izleti u 11.05
samo sam je ugledala onako krvavu sa crnom kosom kako se dreci i nisam mogla vjerovati da je moja, nikakvu bol vise nisam osjetila samo upitah i to je to
kaze dr pa ja, uh reko sta su meni svasta napricali, ja sam mislila da cu sad na stolu biti satima napinjati se i slicno a ono micika izleti u trenu
posteljica izasla veoma brzo, od cijelog poroda jedino je sivenje boljelo jer su me recnuli i malo sam sama pukla,
u 11.30 vec bila u sobi u krevetu i posto nisam smjela da se micam 2 sata zvala sam sve redom i javljala da sam se porodila
posto niko nije znao da sam otisla u bolnicu pola ljudi mi nije vjerovalo, a ja sam bila iznenadjena kako je sve brzo i prilicno bezbolno proslo
sad kad se prisjetim svega ne mogu da vjerujem kako je sve brzo proslo, vidjela sam da se moze i bez tog famoznog dripa, bolovi jesu jaki ali nisu za neizdrzati i vazno je ne opteretiti se porodom kao nekom nemogucom misijom, kad bih znala da ce ovakav biti svaki porod ja bih ih mogla desetero roditi
malo sam oduzila ali eto nadam se da ne smeta
sretno svim buducim mamama
_____________________________
mrvica nas obradovala 26.juna 2009.
seka stigla 13.aprila 2012.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
Ali kao sto kazes,sve prodje hB,sretno draga
i od silnih obaveza tek sam je večeras pročitala..... 
i sad pročitam ove priče..... svaka vam čast!!! Svaka priča nosi svoju "težinu" i svaka je svojstvena i puna emocija ali na svoj način. Ljubim ja vas, hrabre moje, drage 
će aBd još lakše i brže 
Sretno mila! 
