rose 87
|
evo da i ja podijelim svoje iskustvo sa vama,termin poroda bio je 23.12. ali moja beba odlučila da malo sačeka do 26.,ta 3 dana išla sam na ctg i po 3 puta dnevno,svaki put ga dok. pogleda i kaže nije uredu ali valjda beba spava,brinula sam se kao nikad u tih 9 mjeseci,stalno sam osluškivala svoju bebu jeli živa,mrda li se,a kada sam 25 ugledala krvarenje pomislia sam to je to,spremim se odem na redovni ctg,dok. kaže porodit ču se do vćeras,navećer odem u bolnicu.bolova nigdje ali krvarenje ne prestaje i ja imam čudni osječaj da nešto nije u redu,u bolnici me pregleda dok. i vrati me kući kaže dođi za 3 dana opet,vratim se kući pokušavam spavati ali nemam mira,u pola 12 ustanem u wc i osjetim vodu,pukao mi vodenjak,malo sjednem smirim se,probudim mm,spremimo se i u bolnicu,do bolnice primjetim da je voda zelena,tamo opet isti dok. pregleda me i pošalje u rađaonu na ctg a on ode spavati,kad me babica postavila na ctg e tad je nastala panika,zove doktora,zove kako to ona kaže ˇˇkrizni štabˇˇ i hitno na carski,sve je bilo gotovo do 1 i 20,čim su me probudili pitam za svoju bebu a sestra mi kaže da je na patologiji,to je bio najgori osječaj na svijetu jer niko ti ne želi reči ništa bez dok.,da nije bilo mm ja bih poludila,kad sam nakon dva dana dobila svoje pile malo oči su mi bile pune suza i poželjela sam da ga nikada ne ispustim iz svog naručja,poslije saznam da smo se jedva spasile i ja i beba i tad sam shvatila da majčinski instikt postoji i prije rođ.,jer bolova nisam imala mogla sam čekati ali sam slušala svoj osječaj
_____________________________
Mamino sunce - 26.12.2009 Mamin smjesko - 20.01.2015
|