Sama trudnoca od prvog do zadnjeg dana je protekla bez ikakvih problema-skolski!
Sedmicu dana prije termina Dr Indira Serak mi je rekla da sam otvorena 1 prst,nikakve bolove nisam imala tad...Vec nakon dva dana par puta me zabolilo po dnu stomaka i
i nista!Ja kontam to se ja pomalo otvaram....to je 27.08.Tek oko 24 h pocinje cesce da boli (kao kad trebam dobiti) i nikako nemogu da nadzem polozaj u kojem bi mogla zaspati.Kad su bolovi ponovo poceli,ja mislim to je to!I prije nego sam probudila muza provjerim dali je sve sto mi treba za bolnicu tu.Pocinjem pratiti vrijeme na koliko me boli, kad je doslo na 5min ja budim muza.Medjutim bolovi se ponovo vratise na 15min.Ja nista cekam ponovo kad budu na 5min pa da idemo.U medjuvremenu zovem mamu (radi u klinickom centru Tz i bila je nocna smjena) da dodzje iz nocne kod mene,i da je situacija takva da je krenulo.Idalje ja pratim vrijeme bolovi nikad doc na tih 5 min,cak je i svanulo,mama je tu....Ja hodam po kuci gore-dole slusam upute mame disem jedva booolllliiii,ni sama nikad nebi rekla da cu to tako hrabro podnositi...tu neopisivu bol(znate kako je to).Ja sam imala drustvo u iscekivanju bebe, pored moje mame dosla je tu i svekrva,najbolja drugarica....Vec je znaci 28.08 citav dan ja sam trpila bol hodala po kuci i mjerila vrijeme....boli...boliiii.Na skali od 1-10 boli 100!!!
Ja nit placem ,nit vristim,niti bilo sta.Cak me je i svekrva u jednom trenutku pitala dali me je ijednom zabolilo od kad je ona tu na to moja drugarica i ja smo se pogledale(ocito smo se bolje kontale)Ja umirem ona pita jel zabolilo!!!!!!!!Doslo je i 24 h tog 28.08 ja vise nemogu doslo je i tih 5 min....oblacim se i govorim svojim navijacima
da je vrijeme da idemo u bolnicu.Od tolike boli mislila sam,a i takav mi je osjecaj bio da ce beba prije izaci kroz rascvijetali stomak nego
.I krenusmo mi ........Cim sam ugledala bolnicu mjesali su se osjecaji u meni,cas strah,cas nestrpljivost da cu konacno ugledati svoju bebu,a idalje neopisivo boliii.Obavili smo sve sto treba na prijemu i dr mi je rekla da sam 7 prstiju otvorena i da je sve ok!!!!!!!Oprostila sam se s navijacima,osim sa mamom koja je idalje bila kraj mene,i krenuli smo na cetvrti sprat....U liftu je dr rekla mami da bi se trebala poroditi ujutro....Aja kontam kakvo jutro nemogu vise trpiti bolll,al hajd makar sam u sigurnim rukama!Gore se i s mamom oprostim i polako u sobu br1.Prvi prizor na hodniku zena na stolu,ja se krijem za zid i kontam i ja cu doci na red.Gledam na sat 01 h...mislim ko ce cekati jutro umirem od bolova al idalje hrabro....
Smjestaju me na krevet gdje mi ispod nogu zena panici "aj doktore skocicu kroz prozor...."U tom trenutku me obuzela neka strepnja ko ce cekati jutro i ja cu ovako kao ona...Doslo mi je bilo da idem na hodnik koliko je prenosila zena paniku na mene....zamalo da hrabrost moja padne u vodu...
Dolazi dr daje mi veceru u venu
,pregleda me i govori da sam se otvorila jos za 2 prsta(za 20min jos 2prsta) i da cemo sacekati jos 1 prst da se otvorim.Probija mi vodenjak i kaze kako nije htjela reci mojoj mami da cu se ja ubrzo poroditi,a ne ujutro...Kako sam tad srecna bila cak i bolll sam na trenutak zaboravila,znala sam da jos malo i vidjecu svoju malu
koju sam cekala toliko dugo....
Bolovi su se nizali sve cesce i cesce jace i jace...imala sam osjecaj porodi se na krevetu!!!!Usla je babica i rekla da idemo na sto....Nikad joj necu zaboraviti zaustavila se kraj cesme i rekla da se malo umijem i isperem usta!(uvijek me bilo strah ja cu bit zedna na porodjaju a niko mi nece dati vode...umrijecu od zedji)Pogledala sam na sat bilo je 03:20....legla sam na sto sva sretna mislila sam dosao je i taj trenutak jos malo i drzacu bebu u narucju nakon dolikih godina....plakala sam ne od bola vec srece
.................Dva napona-dva tiskanja i bez pucanja,sjecenja na naj prirodniji "skolski"nacin moja Lana mi je bila na grudima vec u 03:25!!!!!!!!!!!!Citavo vrijeme sam cekala tih 5 minuta i na kraju sam porodzaj je toliko trajao!!!!!!Nemogu vam opisati taj osjecaj koji je tog trena bio u meni u isto vrijeme sam i plakala i smijala se,od tog dana moj san je postao stvarnost!!!
!
Imala sam svoje cedo malo!!!
Imala sam svog andjela
Imala je 3450grama i bila je 52cm duga!!Kad su je odnjeli onda sam se kao ponosna majka "bacila" na mob da javim navijacima svojim da se rodila Lana.Mojoj sestri nisam htjela pricati detalje porodjaja i bolova jer je i nju cekao porodzaj za dva mjeseca!.....I ona je rodila kcerkicu i napatila se ko niko da je rodi....Kad sam cula kako je ona prosla tad sam tek svatila kako je ustvari meni lak porod bio!!!!!Svima bi ga pozeljela, al da boli -boli...mora!!!Svi u bolnici su bili ok prema meni....mada im nisam ni bila dugo!!!!Jedva sam cekala ponovni susret s mojim andjelom i od tad se nerazdvajamo !!!!! Eto tako je glasila nasa prica.
Nasa prica je ovako duga ali ipak nije kao sedam dugihhhhhh gooodiiina koliko smo mi cekali svoju Lanu
Unaprijed se izvinjavam na greskama ako ih je bilo jer kroz pisanje kao da sam prozivila isto.......malo vise sam i
POZZZ SVIMA
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
Pozzz
