Anushka
|
Nacitala sam se ovih prica prije poroda, a sad sve nesto oklijevam da je napisem.. a sama prica i nije tako strasna, meni je lose bilo tek poslije.
Termin bio 11.11.08. Radila sam do sredine septembra i ukoce me ledja jedan dan i odustanem od posla (nazalost, morala sam prekinuti ugovor). I tada pocne ubrzano "svijanje gnijezda", mjesec dana mijenjanja prozora, krecenja, novi ormar, djecja komoda, krevetic, kolica, zastori, kupovine i pomalo honorarisala i tako udje u 9ti mjesec. Po ulasku u 9ti dr mi kaze vec je posteljica malo ostarila, beba je zrela, mozes se odmah poroditi, to sto je mali ne brini, narast ce. I ja neopterecena odem i na ctg isti dan, i tu bi sve OK, ali pocele one lazne usputne kontrakcije, stegne se stomak i sve, malo zadrzi i prestane. Nekad par puta u danu a nekad par puta u satu, i iduce sedmice ja opet na pregled, kaze dr sve OK beba malo sporije napreduje, (citava trudnoca do tada bila skolska) ali nije problem, zreo je i zivahan... ali ipak manje nego sto je bio.. i do sljedece sedmice strepila kad se i koliko mrda, koliko me steze a ne boli i 23.10 muz bio u mostaru, jedva ga docekala i samo je produzio samnom u bolnicu na ctg - osjetila da nesto nije ok, u bolnici me bas stegli onim kajsevima, uhvatili par kontrakcija, ali kao sve OK. I tu noc oko ponoci ja bi spavala al me pocelo boliti. I tako svu noc gledala TV, hodala, prala kupatilo isl i sve kontala nije to to, jace sam menstrualne bolove imala. I to jutro 24.10 imala nekog posla, pa radila do 14h - naidje kontrakcija, ja se iskrivim, disem i disem i stisnem zube i prodje i niko nije ni skontao. I prosetam kroz grad, donesem cevape meni i mm, jela oko pola 5 i na zakazani pregled.. kad otvorena 2 cm, ajd opet na ctg, i ako sve bude ok porodit cu se taj vikend, i mm i ja prosetamo do bolnice (par kilometara) popijemo kafu (pomislila ko zna kad cemo je nas dvoje popiti vani kad mali dodje) i nadjemo dezurnog ljekara, te oko 8 odem na ctg.. kontrakcije su naravno sve jace i cesce ali bez ritma i razlicitog trajanja.. na ctg-u me samo pogledase i napisali na onom papiru sto izlazi "hospitalizacija", u tom meni opet kontrakcija i skontam da su prave (vidjela crno na bijelo pa morala povjerovati!).
Onda na prijem, mm poslala po torbu kuci (tek je spakovala) i dok je on trazio punjac za mob meni ustanove 4 prsta otvorena, a kad ugledase ctg ljekar onako blago i mirno rece-preporucujem sekciju, skoro nikakve sanse su da beba prezivi prirodan porodjaj i da trebaju moj pristanak za operaciju.. recenica je bila strasna, ja sam ga blijedo pogledala i rekla da se necu mijesati u njihov posao, ako je tako procijenio ja se slazem, samo da beba bude OK, i zovem mm da pozuri jer me "ceka anestezija" a on jadan sav se zbunio - pili kafu prije sat vremena, pa mu javila pocela se poradjati, pa za pola sata idem na operaciju... i oko pola 9 bila otvorena 7cm i kontrakcije non stop - plus klizma sto mi je bilo olaksanje obzirom na probleme te vrste citavu trudnocu, ali mi stavise i kateter, fuj, obrijali me, sve standardno i na sto.. najgore mi je bilo tada i na ctg jer sam morala lezati ravno.. u tom su valjda stigli i moji i njegovi..stavise intranilu, dezinficirali mi stomak i spavanje... u 9.12h su izvukli bebca, 2250gr, apgar 3/10 ispostavilo se da je cak pustio mekonij a tek usli taj dan u 37.sedmicu.. ipak su ga pokazali mm-u i nasim roditeljima - prve rijeci mm-a kako je mali... a moje Hladno mi je! i to dok sam u bunilu se budila iz anestezije jedva sat poslije i ugledala nasmijanog mm-a i odahnula. To jutro prije zore su me natjerali da ustanem iz kreveta, i uspjela nekako cak doci do vode da se umijem, i kad sam se strovalila u krevet sestra na vrata donijela malog samo da ga vidim..dusa mi se smrzla sto ga ne mogu dodirnuti, nego onako kroz maglu u njenim rukama... kako sam bila ljubomorna na nju sto ga ona nosi a ne ja.. napokon, to popodne, donijeli su mi ga da se "upoznamo".. izmedju srece sto je tu i sto je dobro i tuge sto je prosao kroz patnju a da nisam ni slutila... na zalost, tu noc su meni uslijedile komplikacije, i sljedeci susret nam je bio tek za 5 dana, ali sam ih prezivjela zahvaljujuci sjecanju na to popodne.. jos su mi slike u mobitelu od tog prvog susreta.. od tog popodneva sam otkrila u sebi dio za koji nisam vjerovala da postoji, toliko snage i toliko ljubavi da se jos samo mogu zahvaliti Bogu na ovoj sreci..
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
međutim primjetila sam da su otprilike na 12. min, mada nisu bili jaki. oko 20.sati spustili su se na 10. min i postali jači.znala sam da je to noć"D". bolovi su postajali sve jači i češći. mm je cijelo vrijeme bio uz mene, masirao mi leđa i vlažio usta. oko ponoći rekla sam mu da je vrijeme da idemo u bolnicu. on je , duša moja draga, bio sav smušen. brzo se spremio i krenuli smo. izašli smo iz kuće oko 15. do jedan. bolovi su bilo već na dvije min. sa 5 . na 2. su se spustili u roku op 10.-tak minuta. pitao me je kao da vozi, a ja sam mu rekla 2.minute 40. na sat, a minutu ( kad dođe bol) 2. na sat 
obukli su ga ko svemirca"mali zeleni". ja sam za to vrijeme čekala u sali na stolu i samo pitala da li će uspjeti da stigne. uspio je!
drugi napon i naša mala mrva bila je tu. odmah mi je babica stavila na stomak i naša mala kikica je proplakala.pogledala sam mm, a njegove oči su bile pune suza. 
prišao je, poljubio me i samo rekao" uspjela si!"
)a mama onako...Ko? Sta? bunovna......a ja i suprug (on se k'o prut tresao) u auto i via Vojna... Dosla tamo, pozvonila, otvara dr. Masic reko: „Dobro vece, ja dosla na amnioskopiju (tada sam se jos zezala ne znajuci sta me ceka 
.. Ja, nazalost, nisam imala lagan porod...u smislu da me malo bolilo...u medjuvremenu promjena smjene...dolazi na scenu dr. Beciragic i babica, mislim da se Senada zove, ( do groba cu im biti zahvalna)...Elem, izvukose oni njega nekako u 13.55h...bilo je svega...Andrej je isao glavom kako nije trebao ( nagetom prema nazad ili naprijed...elem kontra od uobicajenog)...otkucaji su mu znali opasti s najjacim trudovima...cak su mislili da ce morati raditi caski medjutim na svu srecu pojavio se dr Beciragic koji ga je doduse htio izvlaciti pomocu vakuma ali babica Senada rece „doktore mogu ja ovo“..i fakat normalno su me porodili...bilo je u planu da suprug prisustvuje, ali kada su me pitali hocemo li ga zvati ja sam se predomislila jer me toliko bolilo da na pomisao da bi se jos on mogao unesvjestiti kada me vidi rekoh NE...sada mi je krivo...doduse ja sam mislila da suprug moze prisustvovati citav proces poroda tj. i dok trudovi traju ali to jos nije praksa u nasim porodilistima a bas tada mi je bio najpotrebniji. Elem rodio se moj Andrej...izvinite druge mame ali NAJLJEPSA beba na svijetu Ma kada sve sagledam, istina je sta Nunichi kaze... slusajte sta vam govore i saradjujte i koliko god apsurdno zvucalo opustite se sto je vise moguce...jer strah tj. grc otezava porod u svakom smislu...hem duze traje..hem vise boli p.s za ove mame sto me znaju iz cekaonice....izgleda da nisam ni dana profulila termin...plodna voda mi je bila totalno bistra...bezveze su me uspanicili a ja vec kontala da otvorim temu prenesene trudnoce pa da vidim ko je master
muz me poljubio i odma otisao kod bebice.. i dodje do mene joj kupaju ga.. pa opet ode do bebice i vrati se masala sladak je ,, cijelo vrijeme joj kako je malen .. joj ja se zaljubio opet heheh... 
