tinchita
|
Nedavno sam razgovarala sa svojom prijateljicom koja je otišla jednu susjednu nam državu. Upoznale smo se na faksu. Ona je kao i ja došla studirati u Sarajevo i naprosto se zaljubila u ovaj grad, u način života, općenito u kompletnu sarajevsku atmosferu...Htjela svim silama ostati ovdje...Međutim, po završetku faksa nije uspjela naći posao i sa svojim zaručnikom otišla je vani...Tim odlaskom nikad nije bila oduševljena...no s vremenom se prilagodila..Udala se, dobila bebu. Veli ona meni...to nije način života koji volim, ni ljudi nisu onakvi na koje sam navikla, s kojim bi se družila..često sam usamljena, sve mi nedostaje! Ali, odmah sam dobila posao u struci, siguran je, dobro plaćen, imam priliku napredovati..Za razliku od BiH, atmosfera je zdravija, ne vlada opća depresija, opuštenija sam i zadovoljnija...Ipak, najviše me raduje to, što mi se čini da ću svom djetetu ovdje moći osigurati bolji i lagodniji život! A ja sam već dvije godine bez posla, jer nemam štelu.. Svakim danom sam depresivnija i ogorčenija... Dosta mi je, vjerujem i većini, ove užasne političke i socijalne svakidašnje katastrofe...Pa, rat je davno završen, zar nije vrijeme da idemo dalje..dosta mi je netolerancije, mita, korupcije i nacionalizma... Znam, nigdje nije sjajno...ali ja bih rado otišla odavde!!!!
_____________________________
V 31.12.2009. A 19.9.2013.
|