Elmasa
|
Draga jaco76, nemoj da se smatras ludom, vjeruj mi i naucna dokazivanja su dokazala onu ludo-smijesnu, al tacnu izjavu ''pravi ludjak ( psihicki bolestan covjek ), ce uvijek to negirati ili uopste nece biti toga svjestan...Dakle, mi smo mozda samo, grubo receno, previse - opsjednute sobom...Koja li ironija  
Ma niko ti nije stavio pecat, vec si kao i ja, i kao vecina ovdje sigurno, previse opterecena ( previse primijetis i cujes ) sta drugi govore...Pa onda pocnes razmisljati, analizirati sebe, i vec sama sebe dovodis u stanje koje je lose...znaci -sama sebe...
pusti price, pa i roditelja...ja sam skoro shvatila ( al necu naravno generalizovati ): roditelji jesu sigurno najbriznije osobe pored nas ( samo sto neke vrste brige znaju biti kobne za psihu djeteta i razovj, samopouzdanje i puno stvari ), ali najveci prijatelji - ipak nam nisu! naravno, opet kazem, ne generalizujem...ima majki i oceva, divnih pedagoga i divnih roditelja...
najveci prijatelj si ipak sama sebi....pusti price ;)
ja sam nova u svemu ovome, u napadima panike ( jos radim nalaze razne ), al sam vec krenula kod psihologa, i evo nakon 2 puta, shvatila sam da ne vrijedi govoriti ''voli sebe'', vec to poceti raditi....a da se razumijemo, nije nimalo lako : kulturno gledati sebe i biti sebi najveci prijatelj....
Nemoj se smarati molim te...kazes nemas godinu dana napad panike, budi sretna
i ne opterecuj se da ce se vratiti, i ne opterecuj se ni ljudima, ni roditeljima, gledaj sebe da nesto radis sto te zanima, da uzivas...nemoj se gledati u smislu da si previse opterecena i opsjednuta sobom :D
znam, i ja sam takva, al treba se trznuti....ma ko ih sisa sve...
i moja mama me gleda zabrinuto, cak se i poredi samnom ili mi pomaze tako sto kaze ''pa i mene koljeno boli'' meni je ta izjava prvo bila bolna i bezobrazna, sad mi je smijesna....sta ja njoj imam objasnjavati nesto sto, hvala Bogu nije dozivila i nadam se da nikad nece!!!!!
tesko je biti anksiozan i imati takve napade u drustvu koje to ne razumije...nadji par ili jednog dobrog, blagog prijatelja koji ce te razumijeti, i nece osudjivati, i dobrog neuropsihijatra...i naravno nas...
ostali, neka ih gdje jesu....al ....distanca sto se tice tvog poremecaja i strahova...
pozzzz veliki
i drzi se,
samo ti navrati i pricaj
vidim ostale su bolje, pa ih nema...hvala Bogu :)
a sto se tice posta, ja postim....danas nisam jer sam morala raditi jedan nalaz....
pa mogu ti reci jaco, da je meni post jako pomogao...ali nemoj postiti i lezati...probaj se kretati, setati ali bez nekog forsiranja...
recimo ja sam neki dan, dok sam postila, cijeli dan mislila o VODI, kako je divna, kako se izliva, kako je hladna, kako je lijepa, kako je krasna , ta voda, kako mi se slijeva niz grlo, :D :D :D hahaha..jednostavno mi je voda preokupirala misli, taj najljepsi dar od Boga, tako da mi je post, kao post, jako lijepo odgovarao...nakon iftara, zahvalila sam Bogu sto imamo vodu
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
ljubnem vas sve od reda...Evo mene ziva zdrava hvala Bogu,radim u jednom marketu pa nemam vremena da vam pisem, evo sad malo ugrabih prije iftara...Dobrodoslicu zelim novoj clanici, i kao sto sama rece okrenimo se vjeri i pozitivnim stvarima.a sam isla kod istog dr kao i ti Emir se zove i mene je 1 put tako primio,al vjeruj to je zato sto to sto mi prozivljavamo u sustini nije toliko strasno sa kakvim se on bolesnicima susrece,i meni je propisao flusetin,pila sam ga,super mi bio,sve pise u mojim ranijim postovima,do duse ne znam da li bi ti smjela zbog te predhodne terapije,konsultu se sa dr,on ce ti najbolje reci...Drustvo moje glavu gore i naprjed mars.
Jaco moja ti pitas za mene vidim,pa duso nemoj se razocarati,bila si ok i opet ces biti,naidju te krize i prodju,ne daj se pusa mila...
nisam svu noc mogla zaspati,nije bitan razlog,uglavnom nije panika,al zato se u toku dana desilo prvo,da je moja mama u razgovoru sa jednom zenom(socijalnom radnicom)rekla kako ja nisam dobro...drugo da mi je moj otac rekao kako ja zivim u bunilu i dovoljno je bilo da ja pocnem paniciti...uglavnom svaki dan ja sebe dozivljavam kao da nisam potpuno u redu i nisam to je jasno..ako nisam u stanju sama se kretati ko svi normalni ljudi i ako idem neuropsihijatru ...ali kad jos drugi stave pecat i potis onda pocinju oni valovi straha,tuge..strah da jednog dana ne budem ko ova ili ona ..luda...ako to vec nisam...mozda to vec svi znaju ali mi ne kazu otvoreno...mozda me i dr samo tjesi da ne bi se stanje pogorsalo...onda jeza,trzaji ...borba da ne dodje do panicnog napada..i GOOOOOOOOOLLLL 
