|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!
Korisnici na ovoj temi: niko
  Odštampaj
Stranica: <<   < Prethodna stranica  35 36 [37] 38 39   Sljedeća stranica >   >>
Korisnik
Poruka << Starija tema   Novija tema >>
   RE: vaše porođajna priča
25.12.2009 17:46:44   
Mya_81 RR
Malecka, drago mi je da si drugi put imala tako dobro iskustvo jer mogu misliti s kojim strahom si prolazila sve to...user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image

_____________________________

Najvažnija stvar koju će naučiti s godinama je da ne postoji nijedan način da se bude savršena majka i milion načina da se bude dobra majka.

Ljubav, 25.06.2009.

(odgovor članu malecka60)
Neposredna veza do poruke: 901
   RE: vaše porođajna priča
25.12.2009 17:54:29   
malecka60
Svo vrijeme, otkako sam zatrudnila, sam bila kao na iglama, a starh je bio neizbjezan. Hvala Bogu, pa je bilo ovo drugo lijepo iskustvo user posted image ... ponovila bih sve, ali u Zagrebu user posted image

_____________________________

D 23.09.2006. :(
A 10.10.2008. :)

(odgovor članu Mya_81 RR)
Neposredna veza do poruke: 902
   RE: vaše porođajna priča
26.12.2009 9:02:53   
Anoniman

IZVORNA PORUKA: Malena_A

Eh evo da i ja nesto ukratko ispricam..
Meni je termin bio 05.05.2007 god, ali 10.05 sam nesto radila kao kakva mlada, il je to bas bio i predosjecaj pa da i bebici sve bude spremljeno i da bude docekana kako i treba, u pola 11 navece sam prala sudze i onako polagano osjecala veoma male bolove po dnu stomaka i u ledzima, ali nisam obracala bas toliko paznju,jer nisu bili neki bolovi a i prvo djete,sta znam... legnem ja kasnije i probudim se negdje oko pola 2 a bolovi sve cesci i cesci, odlucim nazvati bolnicu,babica mi kaze ma ne dolazi dok nebude svakih 5 min, a bolnica od nas 69km. Hodam ja po kuci ko kakva,i odjednom mi dodze odoh se ja istusirat malo pripremit za svaki slucaj, i tako vam ja gledam tv negdje do pola 6,nazovem ponovo tek onda budim muza i kazem: "hajde ustani" popijemo kaficu i odemo u bolnicu,tamo dolazim,nema sobe,dolazi doktorica da me pregleda,2 centa samo otvorena,nije mogla da vjeruje toliki bolovi,a otvaranje bas nista.Nadzu mi sobu,prikljuce nekakve aparate u tom trenutku pojma nemam,bebi super radi sve,ali otvaranja nista,kazu mi ma porodices se ti do 12 u podne,ono pola 12 ja tek 3 centa otvorena,dodze mi druga babica,kaze najbolje da ti damo epiduralnu blokadu u ledza,onako sva izmorena samo joj kazem daj sta das ja nemogu vise,dodze dr.doktor da mi da blokadu,kaze nesmijes se pomjeriti,u slucaju da se pomjeris nedo bog mozes imati posledice,bas dolazi najveci bol on onda udara inekciju ja onako sva se stisnem i izdrzim, i tako sam vam ja lezala do pola 12 navece sa blokadom, sreca bogu hvala vise bolove nisam osjecala, u pola 12 mi daju infuziju i nesto da se otvaram brze, porod pocinje negdje 15 do 12 sve ok nikakav bol ne osjecam al bebica udara nogicom u zivac i desna noga mi mira neda,jedna babica poradza druga masira nogu,a moj muz blijed ko krpa kakva,tu cure praktikantice sve uzbudzene prvi im rad na porodu ja onako sva nikakva izderem se dobro,kaze moj muz nemoj ,sta nemoj hocu glavnu doktoricu i tacka,preuzima moja doktorica i na kraju uzme vakumski da pokusaju bebicu izvadit, jedan nista,uzme drugi i babica najednom samo govori sad stiskaj glavica je tu, ja sva u placu nista me neboli samo mislim na svoju user posted image i najednom se zacu plac moje male princeze koliko place ona vise ja od neke radosti cega ne znam ni sama, razrezali su me i sili, nista osjetila HB nisam, al sam se zato napatila od 05.30 do 11.30 i sve se zavrsilo i zaboravilo cim su mi je stavili na mene,to je bilo to, bebica odma prihvatila da doji i do 9 mjeseca sve dojila zahvaljujuci sestricama koje su bile tako uporne da nauce kako se pravilno doji i sve je proteklo u najboljem redu , trenutno sam opet user posted image i vjerujte od same pomisli umirem od straha.... nadam se da ce biiti akoBogda sve u redu... Moja mala princeza sada ima 2 godine i 7 mjeseci...

Lijep pozdrav za sve vas!!



Zaboravih vam napisati da sam nova ovdje, ali eto zelim svoje iskustvo podjeliit s nekim...

(odgovor članu Anoniman)
  Neposredna veza do poruke: 903
   RE: vaše porođajna priča
26.12.2009 13:07:57   
Nellica
Meri prekrasna priča, toliko si je vjerno preslikala, a ja u glavi ponovno proživjela svoj porod i trenutak kada sam ugledala svoje pile..........

Ljubi mi Majdu punoooo od mene i moje djevojčice!!!!!!!!!!!

_____________________________

5.12.2009.
28.04.2011. Mamina dva anđela!

(odgovor članu Meri29)
Neposredna veza do poruke: 904
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 18:20:31   
nikita
Evo da i ja napokon napisem svoju porođajnu priču… Ptice na grani znaju koliko sam lezala u trudnoci i koliko sam zeljela ovo dijete, da sad ne pricam povijest user posted image  Termin je bio 17.11. 12.11. Dr kaze otvorena 2-3 prsta , mislila sam da cu tu noc roditi al sam se prevarila user posted image Nedjelja dan pomalo bolucka al to me ne spriječava da odem na kavicu, bas bilo lijepo sunčano vrijeme. Tu noć me par puta budila bol al nista znacajno.Ujutru sam svakako trebala na kontrolu. 16.11. 2 sata cekala da dođem na red i tu me uhvati na 5 min al nista znajcajno, samo me je svako 5 min stezalo u dnu stomaka al ja jos ne kontam da je to to. Prozove me dr i ja mu tako govorim, pregledao me vaginalno kaze 4 prsta otvorena, ides rađat. Joj mene znoj oblio, pocela mucat , ne znam bi li se smijala il bi plakala. Toliko sam cekala taj trenutak al bi najradije pobjegla i bila jos malo trudna, taman mi ovaj 9 mj trudnoce bio super. Zovem muza da mi stvari ponese, on pita moze li popit kavu do kraja , on konta necu ja josuser posted image Obučem spavacicu, obrije me babica ( to sto je malo ostalo) i kaze dr ajde na stol. Reko mogu li u wc, kaze mozes, ja se zadrzala 10 min. dok sam svima javila da odo rađat… Ukljuci mi ctg i kaze sad cemo ti malo infuziju ukljuciti, reko znam ja sta je to-drip. Do tada su svi bolovi bili bezveze. Ja sam se ponasla ko da necu rađat, nisam bila svjesna da cu ubrzo ugledati svoje mače. Nisam imala nekih osjecaja, sve kao da nisam u svom tijelu, bas sam lutala… Kad je drip poceo djelovati i bolovi su poceli češci i jači. Rekli su mi kako da dišem i ja sam to hrabro šuteći trpila. U međuvremenu sam rojila na muža sto jos nije dosao i donio mi gumicu za kosu. MM je mislio da necu  do na vecer rodit. Pukao mi je vodenjak u 11:25, kaze vode nema previše, zasto mi nisi rekla da je curilo. Napomena svim trudnjacama, nemojte stavljat uloske pred kraj da mozete primjetiti ako vam voda bude postepeno curila. Ja sam par dana prije stavljala vir uloske, oni su sigurno vodu upili da ja nisam ni skontala da je curilo. Uh tu su bolovi bas poceli, malo sam jaukala al nisam glasno. Dr i babica su cijelo vrijeme bili uz mene al su pricali i meni su isli na zivce jer oni ono mrtvi hladni ko kad sam im jedna u nizu a mene boliiii. Uskoro sam osjetila nagon za kakit, pocele su me prepone bolit. Dr me pregledo kaze sad ces ti brzo. Pocela sam tiskat al nije mi islo. Oni su mi kao objasnjavali kako treba al ja jednostavno nisam znala. Prekinem trud, nestane mi daha, kontrakcija prođe i tako par puta. Kaze dr aj ja cu ti pomoc a babica je bila dole fatala bebu. Predzadnji trud kaze ima ti lijepu kosicu jos sam malo. Ja se drečim aaaaa odakle mu kosa i smijem se a boliiii uh. Tu me oni capnu i kad je dosla sljedeca kontrakcija ja sam se dobrooo napela, dr navalio na stomak i maleni izasao u 12 :35, Joj onaj osjecaj kad izađe i onaj plač…predivno.Kosica mu sljepljena, on crvenkast, mali smotuljak. Imao je 3550 grama i 53 cm. Nisam vjerovala da je toliko tezak jer zadnji uzv je pokazivao 2800 grama.Okupala ga babica za čas i zavila ko kiflu i stavila pod svijetlo, nedaleko od mene.
E sad malo o osjecaju…iskreno nisam nista osjecala, niti sam plakala niti sam osjetila neku milinu ama bas nista,led led, samo mi je bilo drago sto sam se rijesila boli,osjetila sam olaksanje, nista više. . Isto ko da tijelo i glava nisu od iste osobe.Taman kad sam mislila evo kraj, pocelo je šivanje.Nije bilo previse bolno al se osjetilo.Ja sam non stop ponavljala kad ce kraj i gledala umali smotuljak. Bio je presladak, gledam u njega i ne vjerujem da je to moje dijete. Kad su zavrsili sa šivanjem prebacili su me na drugi krevet i pozvali muža. On došao, sa suznim očima, ljubi me i gleda sav izgubljen, ne moze da vjeruje kako sam brzo rodila. Na kratko su mu pokazali smotuljak , bio je presretan. Ja sam jos uvijek bez osjecaja , kao da se nekom drugom to sve dogodilo.  Za 2 sata sam presla u sobu i donijeli su mi malenog. Tu smo se gledili , onda je on zaspao a ja se druzila s mobitelom i svima javila da sam rodila. Tad su poceli bas bolovi, ohladila se. Kasnije su mi ga stavili na krevet i trudili smo se da doji. Mlijeka nije bilo ni kapi a maleni nije znao vuci. Tu je pocela moja borba sa dojenjem i s ranom. Treci dan smo izasli iz bolnice a cetvrti dan smo zavrsili na pedijatriju u Mo radi zutice. Joj kako mi je bilo kad su mi rekli da moram do Mo a boli me. Znala sam da je žutica stanje a ne bolest i nisam se zbog toga brinula al nisam mogla hodat ni sjediti ama bas nista . Pitali su me dal zelim da ostavim bebu i idem kuci, al koliko god ja nisam ni tada osjecala neku povezanost s malenim nisam ga htijela ostaviti, nema sanse.Tu su mu poceli davati AD mlijeko da sto vise mokri i kaki a i meni nije islo dojenje. Maleni nije htio siku a nisam imala mnogo mlijeka. Trudila sam se da izdajam tako da je imao pola mog mlijela pola AD mlijeka. Tu smo bili 2 dana, bilirubin je spao i pustili nas kuci. Za 4 dana s kontrole u Ljubuskom su nas poslali opet u Mo, vratila se žutica. Joj ludila sam i tad od bolova al sta ces kad je tako. Maleni je bio malo sa mnom malo na sunčanju. Sestre su bile super hB i pomagale su mi. 4 dana smo bilu u bolnici i napokon smo dosli kuci. Maleni  je bio dobro a mene je jos rana bolila. Bila sam uzasno nervozna, bezvoljna, samo sam se prepucavala. Dojila sam al malenom nikad nije bilo dosta, nakon satak dojenja uvijek je trazio jos i onda smo mu i dodavali AD mlijeko. Mogu reci da nisam bila uporna i strpljiva , mozda sam i mogla uspjeti da me je manje bolilo i da sam ga vise stavljala na siku. 17ti dan me je prestala rana boliti, mogla sam sjesti a 21 dan sam zavolila svoje dijete. Da, dobro ste procitali, u pocetku sam sve radila reda radi, jer mi je to duznost i drag mi je bio kao i svaka beba. Bila sam u strasnoj depresiji, ma blago receno –bila sam nesnosljiva. Plakala sam danima, mislila sam da sam losa majka, da nemam pojma ni o cemu, da ce malom nesto biti . Nisam bila ona stalozena osoba kao sto sam inace. Taj 21. dan je poceo kao i svaki, ja sam se malo bolje osjecala i pocela sam po kuci raditi. Bila sam u sobi i cula Emanuela kako place i zaigralo mi je srce, potracala sam prema njemu i uzela ga sa ocima punim suza. Tek u tom trenutku sam osjecala povezanost, onu nit što postoji od srca do srca. Gledala sam kao da sam ga prvi put vidjela, on plače a ja se smijem, sretna sam napokon, nisam imala onaj glupi osjecaj, napokon sam pocela uzivati s dijetetom u naručju. Pročitala sam sve moguce teme sa RR o majčinstvu al nisam nijednu o post porođajnoj depresiji. Pitam se zašto se o tome malo priča i zasto sam mislila jedina majka na svijetu koja ne voli svoje dijete, koja zeli da joj se vrati u stomak da ona moze izaci vani bez obaveze za vratom. I zasto nitko nije rekao da dole ostane rupetina. Ne zelim da plasim trudnice al znajte nikad vise necete biti kao prije i u pocetku postoji mogućnost da vam dijete ide na zivce radi toga sto se ne osjecate zenstveno. Tako sam ja mislila a upravo je suprotno, dijete nas cini najzenstvenijim. Oduljila sam sa pricom, nemojte se ljutiti al htijela sam da sve napisem. Danas je 46. Dan od poroda i dosla mi je menga user posted image … cekam kad ce proci da se napokon posexam nakon i vise od 10 mj. Nadam se da nece biti previse bolno user posted image Maleni spava a ja jedva cekam kad ce se probuditi da vidim lijepe oke i da ga izgnjavim. Dosta vise user posted image user posted image user posted image user posted image

 

_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

(odgovor članu Nellica)
Neposredna veza do poruke: 905
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 18:33:22   
Anoniman
Dusa draga, iskrenost je u svakoj tvojoj rijeci, svako prodje to postporodjajno ludilo, samo nije svima isti intenzitet, kao ni promjene na tijelu, ja recimo nemam nikakvih promjena, nisu me rezali i sve je kao prijeuser posted image , zelim ti uspjesan sex, ipak si se nacekalauser posted image , samo polako i sve ce biti kao prije, ili boljeuser posted image

(odgovor članu nikita)
  Neposredna veza do poruke: 906
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 19:28:13   
anidla
ubicu te, evo me placem...user posted image
iako sam sve manje vise znala, razgovarale smo....ali..svejedno....opet placem...toliko si iskrena osoba, predivna...ne znam te a vec te volim i jedva cekam da te upoznam...tebe i tvog malog princa sa predivnim okama... postporodjajna depresija...i ja sam je prosla, i svaka od nas bar na neki svoj svojstven nacin je osjeti....i zaista se malo prica o tome....
ja cu Niki samo jos doadati potporu nasih muzeva koji su nas uvjeravali da smo dobre mame....i da,treba vremena za sve....

Ljubim te


_____________________________

You may only be a person in this world, but for someone, you are the world ¦ ¦ ¦

09.11.2009 :) Noa



07.01. prohodali :)

(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 907
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 19:47:39   
Mya_81 RR
Draga Nikita user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image drago mi je da je sve prošlo super na porodu, a posebno što si iz porodjajne depresije izašla ''normalne glave'' ... to zna zaista biti grozno... user posted image

Sad imam potrebu s vama podijelti to da je meni jako puno pomogao moj tata u poprilično groznoj depresije poslije poroda....u trenucima kojih se niti ne želim sjećati....učinio je on puno toga za mene, ali ovo je nešto na čemu ću mu biti zahvalna do kraja života...



_____________________________

Najvažnija stvar koju će naučiti s godinama je da ne postoji nijedan način da se bude savršena majka i milion načina da se bude dobra majka.

Ljubav, 25.06.2009.

(odgovor članu anidla)
Neposredna veza do poruke: 908
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 19:49:02   
Dida79
Rasplakala si me Nikitauser posted image

Tacno je to da prvi nekoliko dana poslije poroda neznas sta bi sa sobom a pogotovo jos i sa malenom bebom,e to je ona takozvana post porodjajna depresijauser posted image I to kad prodje i sve dodje na svoje mjesto e onda tek pocnemo uzivati u malenim stvorenjima koji 100% zavise od nas...
E sad draga poslije svega uzivaj u malenom andjelu i ne propustaj niti jedan jedini trenutak dok je tako maleni jer djeca brzo rastu i dok trepnemo okom oni su vec odrasli...

(odgovor članu anidla)
Neposredna veza do poruke: 909
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 20:58:52   
nikita
IZVORNA PORUKA: anidla

ubicu te, evo me placem...user posted image
iako sam sve manje vise znala, razgovarale smo....ali..svejedno....opet placem...toliko si iskrena osoba, predivna...ne znam te a vec te volim i jedva cekam da te upoznam...tebe i tvog malog princa sa predivnim okama... postporodjajna depresija...i ja sam je prosla, i svaka od nas bar na neki svoj svojstven nacin je osjeti....i zaista se malo prica o tome....
ja cu Niki samo jos doadati potporu nasih muzeva koji su nas uvjeravali da smo dobre mame....i da,treba vremena za sve....

Ljubim te



hvala draga,  i ja sam tebe bas zavolila, divna si osoba...da , zaboravila sam muza, on me je uvijek dizao kad sam ja padala i govorio mi kako sam najbolja majka i da ni u cemu ne grijesim i non stop me je grlio i išao niz dlaku user posted image

sahara blago tebi pa nisi rezana user posted image
mayo vjerojatno znas o cemu sam govorila, i ti si predugo bila u kuci i u strahu bas kao i ja
dida user posted image upravo ti i radim , uzivam sad u svakom trenutku user posted image



_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

(odgovor članu anidla)
Neposredna veza do poruke: 910
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 21:11:11   
Amrino
Draga moja rasplaka me...user posted image user posted image user posted image .
Svaka cast na svakoj napisanoj rijeci. Zeno moja...sve mi manje ili vise prodjemo kroz iste stvari samo sto se to nekako poslije zaboravi. Kada ovako nesto procitam sjetim se i ja sebe u tim momentima...kako placem i kako sam nesretna...Evo i sada dok me lupa "trudnicka depresija" o kojoj takodje niko ne prica samo me tjesi pomisao da ce proci i da ce se zaboraviti...
Ljubi ti to svoje malo sunce i konacno uzivaj. Dolazice te neke "zute minute" i poslije ali sve je to sastavni dio onoga sto nas cini majkama i zenama. Samo mogu reci- svaka nama cast. Oni nasi muzevi neka su nam zivi i zdravi ali oni ovo sumnjam da bi mogli izdeverat user posted image user posted image user posted image .


_____________________________

Polaznica obuke o dojenju
HAMZA
29.12.2007
IMRAN
03.03.2010



(odgovor članu nikita)
Neposredna veza do poruke: 911
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 21:54:19   
škorpija
nikita najrealnija priča dosad, a sex poslije porodauser posted image user posted image , već sam kukala na istoimenoj temi 

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

(odgovor članu Amrino)
Neposredna veza do poruke: 912
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 22:25:41   
teacher75
bas dirljiva prica, nikita, kod mene nije ta depresija bila izrazena toliko, nisam plakala i tako to, al takodjer u pocetku nisam imala neke pretjerane osjecaje prema bebi, bilo mi je cudno,kao da to nije moje dijete, nisam vjerovala. bila sam ljubomorna kad je muz poklanjao paznju bebi, a ja se osjecala zapostavljenom, a rana me toliko boljela da je nisam mogla uzeti, nosati i tako to. pocela sam sjediti tek nakon mjesec dana. mama mi je jako pomogla, ona je radila sve po kuci i oko bebe, jer ja nisam bila u stanju ni da se sama istrusiram .mm je tih dana, po pehu, imao jako puno posla, dolazio je tek navecer kuci. patila sam se u pocetku sa dojenjem jer nije htjela lijevu dojku ali zahvaljujuci upornoscu moje majke, koja je stiskala moju lijevu dojku i po dva sata dok je beba gladna plakala, uspjeli smo da to prevazidjemo. ne znam kako je zenama kojima su roditelji daleko, ja ne znam sta bih da mi nije bilo majke.nakon mjesec dana je sve nekako stalo na svoje mjesto, kockice su se uklopile, pocela sam da uzivam u bebici i materinstvu:)

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

(odgovor članu škorpija)
Neposredna veza do poruke: 913
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 22:28:00   
reallove
Nikita draga mogla bih potpisati svaku tvoju recenicu...stvarno...imala sam skoro sve isto od depresije,zbunjenosti,nesigurnosti,reza,boli,ma sve..ali moram da priznam da nema vece boli da se prije zaboravi..kada pogledas ono malo nevino bice,sve zaboravis..koliko sam puta samo sjela pored kreveta gledala ga,plakala od srece,zahvaljivala Bogu na najljepsem daru..ni ja u pocetku nisam mogla da shvatim,pa Boze ovo je moj sin,ja sam majka,bojala sam se sto tako mislim i pitala se hocu li ikad moci da budem dobra majka...kako vrijeme prolazi sve vise sam sigurna u sebe,znam da sam dobra majka i trudim se biti jos bolja...

_____________________________

"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo"


Mamino sunce Ameen

11.08.2009. <3

(odgovor članu škorpija)
Neposredna veza do poruke: 914
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 22:48:48   
mnn
nikita moja draga ja sam imala poslijeporodjajnu depresiju i to 3mj...neču ti opisivati kako mi je bilo...hvala mojoj Mili koja me spasila a ne poznamo se...mogla bi ja knjigu napisati o tome...koliko mi je teško bilo...zdravlje...

dži mi se, jaka si ti žena sad sve zaboravi..doči če sve na svoje.user posted image  bravo za tebe!

_____________________________

alex ima 4 godine 2.5.2009
stize nam druga beba :)

(odgovor članu reallove)
Neposredna veza do poruke: 915
   RE: vaše porođajna priča
30.12.2009 23:10:11   
Apotekarka
Nikitauser posted image user posted image user posted image ,dusa draga bas si iskrena...Ja nisam imala tu postporodjajnu depresiju u pravom smislu nego sam bila preemotivna dobro inace sam osjetljiva ali tad sam cesce nego sad znala briznuti u plac..osjecaje prema bebi sam imala ali bila sam u7 strahu,zbunjena a najgore od svega mi je bilo sto je mm nakon 15 dana morao na posao i bili smo razdvojeni...I sad ide ali tad mi je bilo najteze...svekrva mi je pomagala nema sta ali ga nije bilo tu da vidi prvi njegov osmjeh nakon 40 dana...bojim se da ne propusti jos stosta prve rjeci,korakeuser posted image uh odoh mimo teme...

_____________________________

Nase malo zlato Antonio stiglo je 30.06.2009
Nasa mala princeza Ana stigla 14.04.2013

(odgovor članu mnn)
Neposredna veza do poruke: 916
   RE: vaše porođajna priča
31.12.2009 1:02:13   
leona81
i ja sam ludila zbog dojenja, i znala sam muzu rec nosi mi je samo da je ne slusam, kad je ona plakala a ja imala bolove, ragade, nisam znala kako dojiti ma uzas, tih prvih 7 dana kuci sam mislila da cu poluditi i citala sam o postporodjajnoj ali nisam imala simptome...samo sam bila izmucena bolnicom, carskim i premorena a dojenje me unistilo jer gospoda u bolnici nisu imali srca niti zdravog razuma...muz kaze da me nikada nije vidio takvu, jer sam ja jedna od onih koje dobro podnose sve nedace i bol ali ovo je bilo katastrofa...a sad uzivam u svakoj sekundi s bebicom, i u cinjenici da sam majka i da dojim uspjesno:) zahvaljujuci volji, upornosti i ovom forumu...

_____________________________

29.04.2013-29.10.2013...184 days
For every day, I miss you. For every hour, I need you. For every minute, I feel you. Forever, I love you...

(odgovor članu Apotekarka)
Neposredna veza do poruke: 917
   RE: vaše porođajna priča
31.12.2009 1:11:01   
Nunichi
Nikolina user posted image user posted image user posted image user posted image
Sve je to razumljivo, sjeti se samo u kakvom si grcu bila i iscekivanju svo ono vrijeme. HB sad je to sve iza vas...ljubimo vas!

(odgovor članu leona81)
Neposredna veza do poruke: 918
   RE: vaše porođajna priča
31.12.2009 1:13:03   
nikita
Sad je hB sve to iza mene, trebalo je izdrzat al sve prođe....
Pusa velika svimauser posted image


_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

(odgovor članu Nunichi)
Neposredna veza do poruke: 919
   RE: vaše porođajna priča
31.12.2009 7:58:19   
lekica83
Nikita trebalo je mnogo hrabrosti da priznas sve ovo sto si napisala i upravo ta iskrenost te cini savrsenom majkom.. Uzivaj sa svojim sincicem, od srca vam zelim pregrst divnih zajednickih trenutaka user posted image user posted image user posted image

_____________________________

Nase blago je zasjalo u maminom narucju 03.01.2010.

(odgovor članu nikita)
Neposredna veza do poruke: 920
   RE: vaše porođajna priča
31.12.2009 8:05:35   
Meri29
Niki duso svaka majka drugacije dozivi taj pocetak, koliko god se pripremale opet nas sve to iznenadi. Evo iskreno ja sam se u trudnoci pripremala za postporođajnu depresiju i sve sto ona nosi sa sobom, citala sam o tome, pricala sa svojim profesorima, ali onog momenta kada sam ugledala to malo ljubicasto bice i shvatila da je to nesto sto smo muz i ja zajedno i iz ljubavi stvorili odmah se stvorila neka veza. Sve je to individualno, ali mi je iskreno drago da je sve sada ok i da uzivas sa svojim dragim sincicemuser posted image user posted image user posted image user posted image

_____________________________

Stigla sam 25.11.2009
Mama i tata su sad najsretniji na svijetu ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

(odgovor članu lekica83)
Neposredna veza do poruke: 921
   RE: vaše porođajna priča
31.12.2009 8:54:52   
ena23
Draga nikita svaka ti je zlatna zeno i svaka cast, rjetko koja majka prica o stanju nakon poroda. Srecom, sve to prodje, sve ruzno se potisne iz sjecanja, iako se nikad ne zaboravi (ja nisam nista). A vec sam pisala, i ja u onom trenutku kad je beba izasla nisam osjecala nista narocito prema njemu, samo jedan ogromni rahatluk i opustenost i srecu sto su bolovi prosli... al mene je to vec sutradan sve stiglo, samo fakat sam taj trenutak drugacije zamisljala.

ljubi mi to pile malo lijepo


_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.


(odgovor članu Meri29)
Neposredna veza do poruke: 922
   RE: vaše porođajna priča
31.12.2009 9:21:02   
Nellica
Draga Nikita,

Hvala ti na toploj i iskrenoj priči,
sada smo mame i nema toga na svijetu sa čime se nemožemo izboriti,
trebalo je vremena, nekome koji dan menje nekome više...

Najbitnije je da sada uživaš sa svojim Emanuelom ( kako lijepo ime i kako lijepo značenje ima ) i  naravno ne brini ti i jesi dobra, ma ne savršena majka...

_____________________________

5.12.2009.
28.04.2011. Mamina dva anđela!

(odgovor članu ena23)
Neposredna veza do poruke: 923
   RE: vaše porođajna priča
31.12.2009 17:29:40   
Anoniman
Eh evo konacno i mene da napisem svoju pricu koju sam jedva cekala...  Koliko god da sam se trudila djelovati smireno i stalozeno, strah i nemir u meni se vec javio danima ranije... Bojala sam se prvo hocu li prepoznati bolove jer prvi put mi je porod provociran, tako da nisam bila svjesna ni sta se desilo... Drugo, bojazan poslije poroda kako cu sta cu sa dvoje djece, a znajuci svoju Sabinu kako je hiperaktivna, da li ce biti ljubomorna, da li ce biti nemirna, hocu li je moci smiriti... Ama hiljadu zasto hiljadu zato... Helem, 19. decembra mi je bio termin... Kako se nista nije desavalo, sjetim se da sam i Sabinu prenijela 7 dana, pa sam kao malo smirena bila... Eh krenem sa ctg pregledima skoro svaki drugi dan, al nista... 23. decembra ujutro odem na pregled, pita me babica jeli me iko gledao vaginalno, reko nije, pa mi se dr. odmah pristavi sa ceprkanjem... 1 prst otvorena, hajd na UZ kaze sve je spremno, posteljica zrela, plodne vode ima dovoljno, sve ok samo se bebac nije centrirao u kanal... Dodjemo kuci, mene uhvati nekakav tandoprc i spremimo se te odemo kod mojih na rucak... Aaaaa tamo sjedimo, kad osjetim mene pomalo boluckaju ledja, na svakih 20 minuta... eh kontam kad ce spasti na manje... Dodjemo kuci, ono pocese se javljati bolovi na svakih 10 minuta... Ups, kontam u sebi sta ovo ovako brzo spade?! Uhvati me nervoza... Pocnem hodati po kuci... Ma sta hodam, odoh ja prati sudje... Te se razbacam po kuci radi ovo radi ono... Ohoooo bolovi svakih 8 minuta... Gleda mene mm, kaze jel? reko hajmo mi ljubavi ranije da znam na cemu sam, da ne idemo u noc... u pola deset navecer odemo mi u bolnicu... Na vratima kazem Sabini da idemo u prodavnicu, kaze ona meni, kao da je osjecala, mama ako ti ides da rodis mi braca cekaj da ga poljubim... Meni se oci napune suzama, opet ona poljubi moj stomak... S bismillom krenemo... Dodjem tamo, ctg, kaze babica draga moja ti imas prave kontrakcije i bice u toku noci, ostani... Tako se ja raspremim, dam mm garderobu, poljubimo se i on ode a ja ostah... Trema me trese ko Banja Luku zemljotres... Ucim sta znam i lagano se spremim na stol... Vrijeme prolazi, bolovi jacaju, svakih pola sata minuta ranije bol... MM zove, salje sms, sestra me bodri smsovima... Bolovi vec pocinju biti toliko jaki da se preznojavam... Babica je cijelo vrijeme pored mene... Pricamo izmedju bolova o svemu i svacemu samo ne o porodu... Kad vidi grimasu na mom licu samo mi kaze predisiii... hrabra si... mozes ti to... Zahvaljujuci njoj i njenoj njeznosti prema meni ti bolovi su mi bili neprimjetni... Osim u momentu kad zaboli... user posted image user posted image user posted image
Oko pola 3 ujutro pregleda ona mene, kaze otvorena si 6 cm, sad cu ti probiti vodenjak i pripremi se na puno jace i brze bolove... U tom trenu sam se osjetila tako jakom i spremnom sto se pokazalo poslije da je samo psihicka spremnost kljuc za lagan i brz porod...
Od tog momenta bolovi su postali nepodnosljivi i cesti... Ali poslusala sam babicu i disala kratko i brzo i bolovi su se lakse podnosili... U 4:40 sati osjetila sam da dolaze naponi i pitam babicu smijem li tiskati, kaze ona meni, nemoj mila, ako mozes strpi se jos samo dva bola da ne bi pucala... Sama skontam, ako je samo to u pitanju ma pretrpicu se samo da me ne siju kao prvi put i da ne boli poslije... Jedan bol... Boze pomozi... Olaksaj... Drugi bol... Osjecam kako mi se svaka kost rasklopila... Cujem to... Nisam ranije primjetila da je tu jos jedna sestrica sa pedijatrije dosla da pomogne, dok nisam cula kako je rekla: jaooo vidi joj stomakaaa... A bas u tom momentu sam imala osjecaj kao da ce mi stomak eksplodirati i znala sam da je to taj momenat... U sebi sam rekla sad ili nikad... Stisnula zube i napela se... odmah sam osjetila glavicu da je prosla, kratko sam udahnula jos zraka i tisnula drugi put i osjetila kako moje Nane dolazi na ovaj svijet, a samim tim i ogromno olaksanje... Iznad mene su bila ogledala i vidjela sam svoje Nane sklupcan na stolu i ponovo cula najljepsu pjesmu na svijetu... Srce mi je poskocilo i zatreperilo kao list na vjetru... Mogla bih plakati, mogla bih se smijati, mogla bih vrisnuti iz sveg glasa ali nemam snage ni za jedno... Moje oci od tog momenta samo prate to maleno stvorenje koje je uljepsalo to jutro... 24. decembra u 4:55 h rodio se moj Ermin...
U medjuvremenu stigao je i dr. cestitao mi rodjenje sina i na laganom porodu, te sasio... To je malo boljelo, ali pretrpila sam i to...
Nakon dva sata odvezli su me u sobu i donijeli moje Nane malo, kaze babica on vec trazi da jede... Privila sam ga na grudi i osjetila najvecu srecu svijeta... Hvala Bogu mlijeko je poteklo odmah...
Savjetujem svakoj trudnici da se psihicki pripremi jer fizicki je svaka jaka sigurno, samo treba da zna da ce sve proci i da ce sreca doci... Slusajte svoje babice i doktore, oni su vam u tim momentima najveca podrska... Mislite na svoje najmilije i sve ce biti puno lakse...
Nocas je kazu najludja noc, Nova godina dolazi i definitivno ce nam ovaj docek Nove godine biti najludji i najljepsi...

SRETNU NOVU 2010. GODINU OD SRCA VAM ZELE BAMBI SA PORODICOM...
DA SVAKA TRUDILICA OSJETI CAR SVOG TRUDA I U NOVOJ GODINI DOCEKA SVOJE NAJMILIJE...
DA SVAKA TRUDNICA PRODJE STO LAKSE I STO BRZE NA PORODU I DA SAMO SRECA PRATI SVE REDOM...
PUNO ZDRAVLJA, SRECE I LJUBAVI SVIM FORUMASICAMA RR I NJIHOVIM PORODICAMA ZELIM OD SRCA

user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image

(odgovor članu Nellica)
  Neposredna veza do poruke: 924
   RE: vaše porođajna priča
31.12.2009 18:16:32   
Lady26
Joj hebem li ti...rasplakala si me.... user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image
Zelim vam svu srecu ovog svijeta, poljubac veliki  i zagrljaj od mene i Lanice user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image


_____________________________

L. 04.12.2009.
E. 19.03.2015.
Moje princeze

(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 925
Stranica:   <<   < Prethodna stranica  35 36 [37] 38 39   Sljedeća stranica >   >>
Stranica: <<   < Prethodna stranica  35 36 [37] 38 39   Sljedeća stranica >   >>
Idi na:








Anketa

Da li su vam menstruacije bolne?
пеперутка16

U poslednje vreme imam toliko bolne menstruacije da se i onesvestim..hitno je, dala mi je injekciju i to je to..I sad kad starim kako starim. Imam 29 godina, nisam se jos porodila itd.

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *