Meri29
|
Evo drage moje danas nam je mjesec dana , citavo jutro vrtim film u glavi kako je sve proteklo, Majda spava pa imam vremena da vam napisem porođajnu pricu U 9 sati ujutro moja doktorica mi je zakazala kontrolu u bolnici jer je taj dan i termin bio pa da vidimo sta ce biti. Do tada sam svaki dan isla na kontrolu i svaki dan se vracala kuci tako da nisam polagala previse nade u ostanak u bolnici. Svejedno sam se navecer sredila, depilacija, pedikura i sl... za svaki slucaj. Ujutro se nasminkala, nalakirala nokte... nisam mislila da cu ostati u bolnici. Na pregledu kaze doktorica da je plodna voda ok, posteljica ok, otvorena 3 prsta, ali nisam za ostanak u bolnici. Ja se ponovo razocarala. Drago mi je da je bebica ok, da joj je lijepo kod mame, ali voljela bih sto prije da se upoznamo... Doktorica mi taj dan dezurna i ja joj govorim da ja zelim danas da se porodam jer ne zelim bez nje da to uradim. Ona se smije i govori da dodem sutra, danas nista od poroda. Mirim se sa sudbinom i kada sam krenula ustati sa stola pocne mi oticati vodenjak. Doktorica se smije i govori mi da ostajem u bolnici. Tada me strah uhvatio, zeljela sam to tako jako, a sada kada se krenulo ostvarivati uhvatila me panika. Pozdravila sam se sa ujnom, koja je bila samnom na svakom pregledu i gledala kako odlazi. Ostajem sama, da li cu ja to znati... Dobila sam spavacicu i smijesne smeđe papuce na kojima je korektorom napisan broj. Vodite racuna da pregledate ima li spavacica sve dugmice jer na nekim fali pa ce vam biti nezgodno gore. U 10 i 10 sam primljena na odjel i ok pola 11 dosla je moja doktorica da me pregleda. Govori da sam otvorena 4 prsta, ukljucuje mi Oxitocin (valjda se tako nesto zove hahahh) i govori sestrama da mi donesu pilates loptu. Ta lopta i pravilno disanje mi je puno pomoglo. Lako sam ispratila svaku kontrakciju, bez ijednog pustenog glasa. Na to sam strasno ponosna jer su sve zene oko mene puno vristale. Licno smatram da im je bilo gore od tolike vriske i zapomaganja, ja sam nekako svaku kontrakciju prosla u glavi, koncentrisala se na disanje i brzo mi je vrijeme prolazilo. Ponekad sam ustajala da prohodam ili da se istusiram, ali sam se brzo vracala na loptu. Bez nje ne znam kako bih sve izdrzala. Hodanje mi je vise sluzilo kao odmor od dripa koji strasno boli. Svaki put kada bih rekla da moram da prosetam ili da odem da se istusiram sestra mi je iskljucivala indukciju, to su bile moje minute odmora... Kako je vrijeme prolazilo kontrakcije su bile sve cesce i cesce. Pocele su se javljati na svakih deset minuta, pa na osam, pet... dalje nisam pratila sat u hodniku, nije mi vise bilo do toga Doktorica je dolazila sa vremena na vrijeme, pregledala me, svaki put sam bila sve vise i vise otvorena. U toku dana radila sam i 4 ctg-a, otkucaji su bili slabi i zbog toga ponosni tatica nije mogao prisustvovati porodu. Nema veze, bio je kao na iglama ispred porođajnog odjela. Oko sest sati zvala sam doktoricu i rekla joj da vise ne mogu izdrzati, ja bih da se porađam ako je moguce Pregledala me i govori da sam otvorena 9 prstiju i da se popnem na sto. Mojoj sreci nigdje kraja. Jos malo i eto meni moje ljepotice. Konacno cu da upoznam svoje malo dijete, bebicu koja je rasla u meni devet mjeseci... Da me nije puno boljelo mislim da bih plakala od srece... Bar sam tako zamisljala porod kod kuce. Mislila sam da cu od uzbuđenja i srece da zaboravim da tiskam Imala sam tri jaca napona, doktorica mi je malo pomogla u spustanju bebice, babica je sve pripremila i u sest sati i pet minuta navecer mala Majda nam se rodila. Bila je tamno ljubicasta i tako topla i mekana. Nikada nista toplije i mekanije nisam drzala u rukama... Stavili su mi je onako mokru na prsa i odmotali pupcanu vrpcu koja je bila tri puta obmotana oko vrata. Nije plakala. Zbog toga nam je i ctg bio los cijeli dan. Za divno cudo ja se nisam uplasila, toliko povjerenje imam u svoju doktoricu da nisam sumnjala da ce ona to srediti. Nakon par sekundi, koje se meni bile kao cijela vjecnost, bebica je zaplakala. Najljepsi plac na svijetu, jedini na svijetu... Brzo su je okupali, uradili Appgar test koji je bio 9 i odnijeli od mene na pregled kod pedijatra. Tek se rodila, ja sam tek postala majka, a tako me je zabolilo kada su je odnijeli, osjecaj je neopisiv, jedva sam cekala da je ponovo vidim. Ujna mi se na brzinu usunjala u hodnik i mene su izveli da je vidim i ponovo su nam donijeli Majdu. Ja nisam plakala, a ujna jeste. Ona je cijeli dan bila u bolnici jer tu i radi, nije isla kuci, cekala je zajedno sa nama. Gledala sam tog malog svrcu, nisam mogla vjerovati da je to moje dijete, sada sam majka. Danas nam je mali rođendan, imamo vec mjesec dana. Vrijeme brzo prolazi i ja zelim da uzivamo u svakoj minuti sa svojom curicom, a i to nam je malo cini mi se
_____________________________
Stigla sam 25.11.2009 Mama i tata su sad najsretniji na svijetu ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
|