HNF
|
Pozdrav za sve. Ja sam se nekad davno javljala, a evo sad imam potrebu da se javim opet. Ja se dugo mucim isto sa prisilnim mislima i anksioznosti. Meni se najvise to pojacalo nakon poroda, nisam smjela od straha ostat sama u kuci, stalno su mi bile grozne misle sta ne daj boze da izgubim kontrolu i nesto uradim djetetu ili sebi. Isla sam kod psihijatra na razgovor, koji je jedan od najboljih u mom gradu,s njom sam pricala ona kaze ni slucajno tablete, kao nisam joj ja za tablete bez obzira na te misli, to ja moram sama prevazici, odnosno prelomit. I tako sam ja uz par njenih razgovora, i razgovora i podrske mog muza to prevazisla,jednostavno ignorisala sam te misli, nisam se borila protiv njih, nego ih bas nekako ignorisala, i super je sve bilo. Medjutim nedavno sam pocela raditi u struci, mada stresan posao, bas sa ljudima koji imaju tako nekih smetnji, i sad mi se sve pocelo ponovo vracati :(((((. Opet sam pocela ne znam ni kako ,odjedanput,samo razmisljat sta ako se i meni to desi, pa sta ako ovo uradim, sta ako ono uradim...I evo jutros ostadoh sama sa djeteom u kuci, i krenuse mi te milli opet, kao prije 3 godine,i takav sam panicni napad opet dozivjela, zeludac mi je u grlo dosao od neke muke,srce mi poce lupat, doslo mi samo da uzmem dijete i izletim iz kuce, jer sam sigurnija napolju. Medjutim nisam otisla, ostala sam u kuci, i hvala bogu prestalo je brzo. Muz mi radi odmah tu gdje zivimo, i on moze uvijek doci za minut ako mi sta zatreba, pa mi je i to malo lakse. Sad se brinem hoce li mi se sve vratit ponovo, hocu li morati psihijatru, hoce li mi sad dati kakve tablete :(((, mada mi se sad to ne pije jer radim. Sad me strah i za posao, sta ako mi se tamo desi nesto, joooj bas sam nikakva. Ima li iko od vas ovako ruzne, prisilne misli. Imal iko kakvih rijeci utjehe.
|