J3105
|
Prije svega rehkla bih ti jednu stvar, a to je da nikad ni u ludilu ne smijes kriviti sama sebe, iz vlastitog iskustva ti mogu reci slijedece, ja sam spontani imala prije par dana, prosli petak i jos sam u haoticnom stanju, a da bi moj zivot dobio totalnu prekretnicu prije 4,5 dana kada je ljubav mog zivota poceo da me osudjuje za moj najveci gubitak u zivotu, zato drage moje vjerujte mi da ima gore od goreg i sve vi koje imate podrsku svojih voljenih ako Bog da buducih oceva vase djece budite opet sretne u toj velikoj tuzi znajte da ste sretne, jer tad samo zamislite da se jedan svijet srusi, a onda sve sto vam je ostalo. Ja sam do prije par dana toliko zeljela da opet zatrudnim, ali vise ne, jer to sam zeljela sa bicem kojeg sam beskrajno voljela ali samo u par dana dozivjela sam dva gubitka :'( pa zar je bit imati bilo cije dijete? Za mene djete nastaje iz ljubavi, tako i tebi, a i svima vama porucujem jedno, a to je: dok imate voljenog kraj sebe uz voljenog prebrodit ce te to vec nekako i imati razlog za ponovni pokusaj, ali ako nemate, pretesko je kroz to proci sam pa i samim tim nemate razlog niti mogucnost da se to ponovi. Tako mila ne brini nizasta, sve ide tokom koji niko od nas ne moze preko noci! IZVORNA PORUKA: anela89 e cao cure, da i ja podijelim s vama svoje iskustvo...Ja sam imala spontani 1.6.2011.godine...i nikad sebe ne trebamo kriviti jer sam citala da su neke cure sebe krivile i tako to ... Mene je vodio dr.Bojan Gvozdenovic, i ja sam 1.maja saznala da sam trudna... kad sam uradila test bio je pozitivan, ali sam prije tog isla na lasersko skidanje nausnica i poslije testa dan dobijem krvarenje..morala sam se narucit...dr. mi je potvrdio trudnocu i dao utrogestan dao jos neke tablete, morala sam mirovat doslovno nisam se smjela pomaket... i na kraju i pored svih tableta, imala sam i visok pritisak ,krvarenje se smirilo,odem na kontrolu pusti mi i otkucaje ploda(jos uvijek mi je taj zvuk u usima) i nedugo poslije tog dobijem opet nekakvo smeckasto krvarenje,svi su mi simptomi nestali,nisam se osjecala vise trudnom,jednsotavno sam znala da nesto nije uredu....osjetila, i onda jedva nagovorim da odem svi su mi fgovorili da umisljam ... i odem dr. i zaista plod je odumro... vise nisam vidjela ni doktora nikog, samo sam cula u glavi svojoj otkucaje, suzdrzavala se da ne zaplacem, kad sam izasla iz ordinacije plakala ko bebe...uradjena mi je kiretaza, sve je uredno proslo,ali ... Ja sam pred svima glumila da sam jaka...Oke govorila sam da tako mora biti.... al patila sam kao niko...Jednostavno mama se i pitala kako sam tako jaka jer je znala da sam slabic... i bojala se za mene jer sam too duuugoo cekaala....I zeljela... i onda 5 mjeseci poslije tog, vise nisam mogla izdrzat plakala sam skoro citav dan i napkon dosla sebi, sad se borim za novu srecu, Ali i dan danas kazem da je ta mala mrvica donijela za tih 7 sedmica srecu i tugu koju nikad nisam osjetila... Promijenila sam dr.ne zato sto Gvozdenovic ne valja ili nesto, nego jednostavno sto me podsjeti.... Jos mi nekad bude tesko i sjetim se da sam sad mogla u narucju drzati malenu bebicu...al bit ce lakse i bit ce djece samo da smo mi zdrave... sad sam koristila klomifen, pa cekam da ne dodje :) 16.03......... Cure,samo naprijed i da nam se nikad ovo vise ne desi i nikom da se ne ponovi.... i da sve jednog dana drzimo u narucju.....
|