|
D_K -> RE: Problemi u braku (14.5.2012 11:13:35)
|
IZVORNA PORUKA: Anoniman
Hvala vam na pomoci, na savjetima, uzasno je tesko odluciti sta je ispravno. Razvod mi je zadnja opcija, iako je neodbacujem. Znate kad se prvi put desilo da mi opsuje majku, ljutila sam se na njega, razgovarala mirno, molila da to ne ponovi, jer mogu i ja njemu psovati majku koja nije ziva, ali ja to nikad ne bih mogla uraditi prema zeni koju sam postivala i voljela , i on je rekao da ce nastojati da to ne uradi, ali jednostavnoj u toj njegovoj zutoj minuti , on zaboravlja na sva obecanja, preobrazi se potpuno. Pokusala sam ja s njim razgovarati vise puta, on kaze , pusti me kad vidis da sam nervozan, da mi malo fali, ne bockaj me, ali nekad ja zaista ne razumijem njegovu reakciju , ne znam u cemu je problem i moj organizam se buni jer me napada zbog necega zbog cega nisam kriva. I znam da je to nedostatak postivanja prema meni, ali onda kada izvagam njegove druge osobine, donosim uvijek zakljucak na kraju da je povremeno psovanje nesto sto mozda moram istrpiti zarad porodice koju zelim ocuvati. Ali zaista istrpiti ne mogu guranje , ne bojim se ja zivota sama, mogu izdrzavati djecu svojim radom, imam majku i sestru na ciju pomoc uvijek mogu racunati, i ja bih mogla bez njega, ali kako da gledam svoju djecu svaki dan i pitam se jesam li pogrijesila. Nikad on u stvarnosti ne bi mene ucjenjivao novcem, jer puno stvari on kaze koje ne misli., ali ja njega ne mogu gledati istim ocima vise, svakom ruznom rijeci i postupkom on ubija ljubav koju sam osjecala. Uskoro planiram duzi odmor sa mojom porodicom, on zbog posla nece biti s nama, nadam se da ce tada dok bude sam shvatiti sta moze izgubiti i koliko grijesi. Hvala vam na savjetima, ja zaista ne znam da li u drugim brakovima postojie ovakve nesuglasice, iskreno stid me je ispricati svakoj udatoj prijateljici, stid me je njegove sramote
odusevljavas me svojom voljom da sacuvas svoj brak.. gdje ima volje ima i nacina, ako je to da se sklonis od njega kad je takav uradi to, izvedi djecu, otidji do svojih ili ga zamoli da ode u spavacu da tamo tersa sam sa sobom.. ja bih ti to preporucila.. mozda pomogne.. kazem mozda jer nije sigurno da mozda nece doci do goreg stanja, ali ja sam za to da se proba sve prije odustajanja.. dobro je sto cete se malo razdovojiti i ti ces se malo opustiti i trezveno razmisliti sta ti je ciniti.. mozda ti odmor da snage da se boris i dalje i probas jos neke metode..
ocito je pod stresom, pretpostavljam da ga i ova nesigurna situacija u ovoj nesredjenoj drzavi u kojoj ne mozes djeci osigurati normalnu egzistenciju, tisti.. nije sporna ljubav prema tebi ni prema djeci ali sporno je mnogo sta u ovoj nasoj drzavi.. nemoj mu pricati kako treba da se promijeni, pokusaj mu pricati kako lijepo zivite, ako ne oskudjevate u nicemu to je velika stvar, eto ti radis master to je investicija u vasu buducnost, znaci niste nepismeni ni nesposobni, uvijek cete imati i biti finansijski obezbjedjeni.. mozda su tu njegovi strahovi i frustracije..
i naravno, ono sto trebas reci je da i tvoj sabur ima granica.. ako ne sada dok traje bura ali lijepo mu reci kad se sve smiri, radim to i to, uradicu to i to ali imam svoje granice..
|
|
|
|