|
Anoniman -> RE: Problemi u braku (14.5.2012 3:17:17)
|
Tesko je u par recenica objasniti ono sto me muci. Muz i ja smo u braku skoro 8 godina, imamo dvoje predivne djece, oboje smo obrazovani, lijepo zivimo. Problem je njegov tezak karakter koji postaje s godinama sve tezi, on je svjestan toga donekle, al kaze da to ne moze da promjeni , da je to tako, ma koliko se on trudio. Svakodnevno sve izgleda savrseno dobro, ali svako otprilike 3 mjeseca dodje do teske svadje, uvijek zbog neke gluposti, nikad nema velikog razloga, pitam se sta bi bilo da je posrijedi znacajan razlog, on biva izrevoltiran nekim mojim prigovorom ili sl, obicno se radi o situaciji kada ja budem nervozna zbog necega i eventualno mu drsko nesto kazem, prigovorim, trazim od njega i sl, i onda se preobrazi u drugu osobu potpuno, galami, psuje mi sve sto mu padne na pamet, ne bira rijeci da me povrijedi, u zadnje dvije svadje me je gurnuo , jednostavno sve sto misli da moze povrijediti koristi, do te mjere da kao trazi bankovnu karticu koju mi je dao( zna da me to vrijedja jer ja sam uvijek bila finansijski neovisna do unazad neko vrijeme kada sam odlucila uzeti neplaceno odsustvo iz vise razloga, odmoriti se od napornog tempa,i posvetiti se djeci, upisati master i sl) Kad prodje bura, njemu bude krivo zbog nacina na koji je reagovao, ne izvinjava se on rijecima, narednih dana bude veoma ljubazan i nastoji da mi udovolji, napr, kupi mi novi laptop, nagovara me da izadjem s prijateljicama, napravi mi kafu, ponudi se da djecu izvede , okupa isl. Dobar je otac, posvecen je porodici , vrijedan je , ne izlazi, ne pije, znam da me voli, ali zato ocekuje od mene previse, on misli da se ja njemu trebam prilagoditi, da on svoj karakter ne moze mijenjati, znam da ni ja nisam savrsena, ali mislim da se trudim, i kao majka i kao supruga i ja stvarno ne mogu vise od ovoga koliko dajem. Vrijedjaju me te grube rijeci, boli me to guranje, pitam se jel to korak do samara i sl ? Prije dvije godine me nije gurao kad smo se svadjali, nije mi psovao majku prije tri godine , sta sljedece mogu da ocekujem, jel treba da se probudim za 10 godina i skontam da sam se uzalud trudila ? A opet nasa djeca, mozda zbog njih trebam progutati povremene afekte ? Moja kcerka uvijek pati kad cuje da se svadjamo,. Ne znam, previse je komplikovano? Ako me pitate, jel ja njega volim, volim ga kada se normalno ponasa, kada je svoj, a ocima ga ne mogu gledati tog dana kad se posvadjamo. A razvod .,,sta bi mi donio, bol zbog boli moje djece, komplikovanu i mucnu podjelu imovine, ni on ni ja ne bi bili sretni jer bi se sjecali predivnih trenutaka kojih smo imali, grizla bi nas savjest zbog djece, zbog nas.... a opet kako nastaviti ovako
|
|
|
|