|
Anoniman -> RE: PROBLEMI U BRAKU (6.2.2012 16:20:31)
|
Ovo je i previse tezak osjecaj za mene i zato sam anonimna. Dvije godine smo u braku. Voljela sam ga ludo dok smo se zabavljali, osjecala sam da i on mene voli. Volim ga i danas, kaze i on da voli mene, svaki dan mi to kaze. Ali, po prvi put direktno cu samoj sebi reci, nisam bas sretna kraj njega. Zasto? Ne znam ni ja konkretan razlog. Kao da nije ispunio moja ocekivanja, ne mislim na sva, savrsenvstvo ne postoji, to znam, ali svakim danom sve je manje toga sto cini a meni je vazno. Nekad se osjecam totalno nebitno u njegovom zivotu. Nejasno mi je kako neko ko voli kao sto on kaze da voli mene, moze svjesno ne cinit ono sto zna da mi znaci ili cinit suprotno pa koliko to sitnica bila,al meni znaci. Ponekad se osjecam neuvazeno s njegove strane, na zadnjem mjestu, totalno nebitno, kao neko ko sve mora presutit jer sve sto kaze i usprotivi se ili kaze da nije ok, dovede samo do rasprave, nikako do razgovora konstruktivnog, ozbiljnog, onog lijepog sa saznanjem da je to za dobrobit nas, da sam i ja od krvi i mesa i da ne moze ni sa mnom svakako, da se i ja moram uvazit u onom sto mi je bitno. Njemu je sve to nekako preko volje. Radio je, sad manje i ne dozvoljava mi da budem upravu. A sada ono glavno. Mene to sve nekako udaljava od njega. Nisam sigurna sta osjecam. Volim ga, tesko mi je kad se ljuti i kad se raspravljamo, tesko mi je kad nije njezan sa mnom, ali nema vise onog nekog osjecaja radosti u meni prema njemu. Sve mi je nekako postalo obaveza da prihvatim stvari, nikako lagodnost. U isto vrijeme ga i volim, a i osjecam bijes prema njemu. I sve me to nekako rastuzuje, boli, trga, a nemam puta da s njim rijesim te stvari jer toliko smo razgovora odvodili, toliko se puta dogovorili, ali kroz nekoliko dana opet po starom. Sta da cinim? Cak mi se u podsvijesti mota razvod, ali imamo dijete, a pored toga, da li je to pravo rjesenje, bi li mogla bez njega. Jer nije da ga ne volim. Sta da uradim, kako?...
|
|
|
|