Anoniman
|
Ja zaista imam problem. Sigurno nije najveci na svijetu, ali je problem. Posavjetujte me. Sta bi uradile na mom mjestu? Opet se radi o problemu zajednice. Zivimo sa svekrom i svekrvom u istoj kuci, odvojen kat. Imamo dijete. Ti ljudi imaju nacin zivota koji je totalno drugaciji od moga. Ne kazem da je ijedan pogresan, ali ne slazu se. Kako dani prolaze, odnosi su sve zategnutiji izmedju mene i njih. Svako od nas glumi da je ok sve, ali nije. Nisam prihvatila da mi namecu svoje odrednice u zivotu, posebno kad je dijete u pitanju, nastavila sam po svome i to je njima islo uz nos. Znala sam se usprotiviti, priznajem, nekad i bespotrebno na neke njihove savjete, prijedloge, ono tipa de ovako, de onako i to im je krivo. Nisam osoba koja stalno moze sjediti i bezveze pricati, pa im i to bude krivo jer znam danima ne sjesti s njima, ali se svakodnevno vidjamo jer smo u istoj kuci. Sve je pocelo tako sto su od pocetka mog braka nastavili da zive s mojim muzem ko i do tada. Ulaze u nas kat bez kucanja, njega angazuju za neke aktivnosti bez da su ikad pitali:a jeste li vi mozda sta planirali, ako niste mozes li to i to... Docu kad hoce i sjede, bilo to jutro, vece, bez da imaju obzira da mozda nesto radimo, imamo plan i sl. I tako svaki dan. Meni to islo na zivce i na meni su primijetili i naravno to protumacili onako kako im odgovara:da meni oni smetaju (a ne da mozda ipak nije ok tako stalno dolaziti, planirati preko nas i sl) i u zadnje vrijeme i ne dolaze, a kako oni ne dolaze, taj su osjecaj prema meni prenijeli i na muzevog brata, njegovu djecu i ostale. Pa me svi s prezirom gledaju. Sad kako imamo dijete, kad imam obaveze ostavim dijete kod svekrve, a nekad kod svojih, ali sam primijetila da im uzasno smeta sto ostavim dijete kod svojih pa mi tako jedan dan dolazi svekrva da pet dana ranije me pita hocu li tad i tada morati na posao, ako hocu ona ce odgoditi svoje obaveze i odlazak negdje planiran, pa ostat s djetetom. Ja sam to protumacila na nacin da je to iz razloga da ne bih ja planirala ostaviti dijete kod svojih (pet dana ranije me pita). Samo sam rekla na to da se ne obavezuje, da imam gdje ostaviti dijete, nekad kod nje, nekad kod svojih. Moj muz na sve to samo suti. A kad sam mu to iznijela doslo je do svadje, on je uvijek na njihovoj strani, a mene tada ignorise i ponasa se prema meni ko da sam zadnje g.... . Kad god mu sta kazem za njih vezano. Nikakav je odnos. Ja osjecam veliki pritisak kad moram doci u kucu uopste, nimalo u ovoj kuci nisam sretna. Pored toga, boli me sto moj muz se tako ponasa. Uvijek uz njih i uvijek se iskucuje iz problema i ovakvih situacija. Zdravlje mi se narusava. Ne kazem da moja narav prema njima ponekad nije uticala da se i oni rezervisu jer im malo fali, ali ja sam samo zivjela svoj zivot i brate ne znam glumit. Sad u zadnje vrijeme stalno neke sitne provokacije s njihove strane, ako znaju da mi nesto smeta oni to rade i sl. Gledaju me s prezirom, ne mogu vise ni sjest s njima, gorim na stolici i sva nesto drhtim. A muza se bojim po tom pitanju.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
???
