|
Anoniman -> RE: Problemi u braku (9.4.2013 12:29:49)
|
Najgore je sto ja recimo, ne mogu na te provokacije da budem ravnodusna iz razloga to su upucene preko mog djeteta. Evo ovako, kad se dijete rodilo i pocelo raspoznavati osobe, ja sam svekrvu pitala kako zeli da je dijete zove (nana, nena, majka ili) jer vec ima unucad koja je zovu nana. Ona se izjasnila da zeli da je zove majka. I moju mamu tako zove. I meni ok, ok kako god da je odlucila. Svekar je takodje tu bio prisutan. Ali, on uporno pa i dan danas, djetetu govori za svekrvu nana. To sam mu pokusala ukazati, on me nadglasavao da ne cuje sta pricam. Kako to, tako i druge stvari izvrce djetetu. Ma kakva to sitnica bila, to je provokacija i upucena je meni. Ignorisala bih, al ne mogu jer na neki nacin koristi moje dijete kao posrednika provokacije prema meni. Covjek je cudan, njemu smeta i sto ja dijete kulturi ucim, vidi se na njemu. Nemoj dijete na sto, on namjerno opet na sto kad me nema. A i kad se tek rodilo, pitale me majka i svekrva zelim li da budu sa mnom, muz i ja im otvoreno rekle da ne zelimo jer ima on i treba mi da budem sama, ali (sigurna sam da je to svekar zahtijevao) svekrva je sutradan ipak dosla i provodila dane u kuci sa mnom. Kazem, hvala joj sto je kuhala, do neba sam zahvalna, ali rekla sam lijepo da mi treba malo prostora i da ne zelim nikog. Tad ni jutarnju, ni popodnevnu kafu nisam s muzem mogla sama popit. Ona je ujutru u 6 vec kod nas pa cak udje dok spavamo i otvori spavacu i zamislite gleda mene i muza dok spavamo. A ko je ostavio otkljucano da bi ona usla, pogodite, moj muz koji opet tad, sudeci po tome, nije htio roditeljima iskvarit, a nije bitno sto je iskvario porodjenoj zeni. Taj mi je period bio pakao i otad kad dolazim odnekle kuci, meni je vec grc u stomaku i ne dolazi mi se. A sad i te sitne provokacije, mudre koje me izludjuju. Najradije bih otisla, ali me koci to sto imamo dijete i to sto volim muza do neba iako vise nisam sigurna ja u njegovu ljubav jer kako i bi kad mi moj muz kaze (kad smo se posvadjali jer sam bila neraspolozena zbog provokacija svog svekra, a MM samo leti da kod njih ostavi malo dijete, pa primijetio da mi je ko krivo) da sam ja kriva za sve i jedini krivac, da mu je zivot sa mnom u grcu, da je greska sto smo se uzeli (a nije greska sto smo se uzeli pa dosli u zajednicu, nego sto smo se uzeli uopste), da cu ga izgubit zato sto vidi na meni krivocu zbog raznih stvari, ma joj ispanem najgora, a ne interesuje ga zbog cega sam ja takva i dovodi li mene ko do grca. To ne, cim pocnem govorit kaze mi ne pricaj gluposti. Ne da on na svoje. I jel to ljubav? A kad sam ja ok, onda me voli, ne moze bez mene, pazjiv je i tu mu nemam sta rec. Kako sutiti? Da je bar muz na mojoj strani i da kuzi, ali i ne moze kad su oni pred njim ko mehlemi. Mislila sam sve svekrvi reci, jel pametno?
|
|
|
|