Lejla Ka
|
Napisah post pa mi ga nestade.
U glavnom, kritika skepticizma je potpuno na mjestu! I koristim priliku da se izvinem za svoj.
Stvar je u tome da mi trebamo mjenjati ono što nam se ne sviđa. Najprije se trebamo potkovati znanjem i samopouzdanjem, i onda zahtjevati od ljekara tretman kakav želimo (ne mislim tu na uslugu sa 4-5 zvjezdica, nego glavnu ulogu u porodu). Porodilje trebaju osvjestiti činjenicu da one mogu roditi sasvim normalno, bezbjedno prirodno, potpuno same, bez pomoći ljekara, jer ih je priroda za to stvorila. Trebaju osvjestiti činjenicu da one rađaju, a ne da ih osoblje porađa. Jer ljekari kad naiđu na osobu dovoljno upoznatu sa procesom poroda, onu koju ne mogu zaplašiti i postaviti joj se kao neophodni, vrlo brzo počnu respektovati njene želje. A to posebno primječiju žene drugo i višerotke, da se njihovo mišljenje i stavovi puno više uvažavaju nego kad se radi o uplašenim prvorotkama. Zato i prvorotke trebaju odagnati strah, naučiti što više o porodu, pronačii tačna i koncizna iskustva žena koje su svjesno rađale, a ne slušati horor priče.
Iskustva iz drugih zemalja (imam podatke za naš region) su pokazala da su se promjene u stavovima medicinskog osoblja prema rodiljama počele dešavati tek kad su rodilje počele mjenjati svoj stav prvenstveno prema samom porodu i prema onome što su željele od poroda, pa prema tome i zahtjevale od osoblja da ih u tome podrži.
Savim ste u pravu, one koje su optimisti, jer mi trebamo biti promjena koju želimo. Trebamo početi od sebe.
Mi trebamo biti dovoljno samouvjerene i edukovane da na primjedbe tipa "ako ti sve znaš, onda idi pa se porodi sama" kažemo, "sasvim ste u pravu, to će mi svakako biti i ljepše i sigurnije" uzmete svoju torbu i krenete prema vratima.
Disclamer: Ne želim sugerirati da ostanete kući i porodite se bez ljekarskog nadzora. Želim reči da je žensko tijelo konstruisano da rodi dijete. Da su problemi rijetki kad se omogući prirodan, fiziološki, ne ometan porod. To je nešto što je naučno i medicinski potvrđeno, ne radi se ni o kakvoj "alternativi" ni nadriljekarstvu. Na zapadu jača princip da pri porodu pomaže samo babica, da se majci obezbjedi što ugodnija atmosfera (čak i kućna ako joj je to želja), i dokazano je da u tim situacijama porod teče daleko ugodnije i bezbjednije. Ovakva je praksa pokazala da je kod takvih poroda broj komplikacija i potrebe za bilo kakvim medicinskim intervecijama daleko manji nego kad porodilja upadne u bolnički žrvanj žurbe, nervoze, strke i nedostatka vremena.
Istina je da su naši uslovi daleko od ovoga, ali zašto mi, današnje mame ne bismo otpočele proces promjene, možda spore, možda i sa puno otpora, a možda i ne, za naše kčeri.
Nakon učešća u temi o carskom rezu kao načinu poroda, razmišljajući, došla sam do zaključka da nije zapravo nikakvo čudo da naše porodilje priželjkuju ovaj način poroda, u uslovima u kojima se naše porodništvo nalazi. A to nije ni normalna pojava ni normalan tretman buduće mame. Jer porodilji se odmah na ulazu "nalijepi" etiketa bolesnika, a osoblje je tretira kao nemoćnu, onu kojoj treba pomoć, i pritom tu pomoć pružaju onako kako njima odgovara. Osoblje, a ne porodilja se nalazi u centru pažnje poroda. Takvo je okruženje. Niko porodilju ne pita "Ko ti je pomagao, asistirao na porodu?" već se pitanje postavlja u obliku "Ko te je porodio?". Što nikako nije istina. Žena rađa, ona se porodi, a osoblje pomaže (ili odmaže).
U porodilištu ne treba tražiti tretman zvijezde, ali treba tražiti da vas tretiraju kao ženu u svetom činu donošenja novog života na ovaj svijet. Ne treba da vam dvoje stoje sa strane i mašu vas lepezama, ali treba da budu tu kad vam zatrebaju i izgube se kad vam smetaju. Oni trebaju znati kako da vam olakšaju (istinski VAMA olakšaju, a ne sebi), a ne smiju da vam još otežavaju plašeći vas mogućim crnim ishodima, namećući sebe kao autoritet, kao neophodnost za pozitivan ishod, i tretirajući vas kao intelektualno i fizički inferiornu osobu. I to se treba i mora zahtjevati u porodilištu od osoblja.
A to ćemo postići tek kad se mi budemo osjećale dovoljno samouvjerene u svoju neotuđivu moć samostalnog rađanja (što se najbolje postiže istinskom edukacijom na psihičkom i fizičkom planu, i za šta naše vježbe za trudnice pomažu, ali ni blizu nisu dovoljne).
_____________________________
Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
) 
