RE: Anksioznost (Puna verzija)

Forum >> [Porodični život] >> Zdravlje



Poruka


Mamica24 -> RE: Anksioznost (17.11.2014 10:23:40)

HNF sretno mila javi nam kako si prosla.. [sm=smiley1.gif]

MBJ viroza zna biti prilicno dosadna ali je bar meni tezi onaj osjecaj kasnije kad si izmoren a imas masu obaveza a nemas snage .. Pa te to cini anksioznom napetom.. Ne sikiraj se proci ce... Moras sebi dati vremena da se oporavis a u medjuvremenu pojacaj ishranu vitamina i minerala znaci voce i povrce... To sto ai ponekad napeta vjeruj mi da su svi apsolutno svi nema.xovjeka koji je 100% opusten svaki dan nema ga... Samo polahko i ne pridaji tome puno paznje...

Inko mlada kako trudnoca jesi vec bila dr.. Sta ti je rekao!?

Ja hvala Bogu super naucila prihvatiti zivot takav kakav je i pokusavam ga sebi uljepsati
I zaista uspijem... Nisam savrsena trudim se da ugodim sebi i svojoj porodici ostalo
Kako god da bude bice kako je dragi Allah dz.s. Odredio... Imam.osjecaj da jw najgore proslo... Ostalo je jos neke sitnice da se
Dorade i to je to... Prezivile smo evo nas ovdje i divne smo... Bravo za nas..


Voljela bih da i druge zene koje osjete napetost ili imaju neke svoje strahice da slobodno sa nama ovdje podjele sve sto ih muci
Opet kazem da mogu preimenovala bi ovu temu u "majke heroji" :-)
Pisite... Izjadajte se... Bude lakse kad s nekim podjelis svoje osjecaje pa ja sam sad najrahatnija kad sa mojom
Drugaricom sjedem i izjadamo se jedna drugoj pa se odvalimo smijati...

Nikome nikome ne bih pozeljela ovo sto smo mi prosle... I zato ne kupite u sebi nista svaki osjecaj prozivite ne potiskujte ga nemojte ga se stiditi...




Inkognito -> RE: Anksioznost (18.11.2014 12:45:34)

Evo i mene zene moje :)

HNF draga, svaka cast, ipak selidba u drugi grad nije mala stvar, to je novi pocetak i za svakog je stresan, a kamoli za nas ovakve...Hrabrosti ti ne nedostaje, samo tako nastavi mala!!!

MBJ napetost u tijelu nije nista, samo eto tu je kao podsjetnik da ima jos malo anksioznosti. Najbolje je ne obazirati se na to, pa onda ono samo i nestane. Bolje i taj osjecaj nego neki gori, a znas koliko groznih osjecaja mozemo imati kad je anksi u pitanju :(

Mamice draga, kod tebe se bas vidi veliki napredak, analiticki prilazis sebi, osluskujes se, to mi se bas dopada. Kako je krenulo uskoro ces se rijesiti ovog stanja u potpunosti, aBd :)

Kako nam je scx31? Kako djeluju tablete? Priksi, kako je otac, kako se snalazis u toj ulozi? Pozdrav i za ostale zenice ovdje, nema nas u zadnje vrijeme skoro nikako :)

Eh sad malo o meni :) Kod mene stanja promjenjiva. Isla sam doktoru, sve je ok hvala Bogu, pokazuje mi bebu na ekranu, ja gledam a nista ne kontam :D Nemam pojma kakav bi osjecaj trebala imati, al je bas nekako cudno :) Trudnocu podnosim ok, ne udubljujem se puno, jer ako krenem, nema me nigdje. Pocet ce analize i sinteze, razmisljanja o postporodjajnm depricama i tako tim budalastinama, tako da gledam da ne mislim puno o tome. Nemam mucnine vise, al sam onako generalno neraspolozena, mrzovoljna, stalno se svadjam s muzem, i naravno za sve krivim trudnocu :) Hajd, barem se sada mogu izvlaciti na to :D Ima razlicitih dana, napetosti, nervoze, a eto bude i lijepih, mada nikako ne mogu da se u potpunosti opustim i uzivam u trudnoci, a to se od mene sada ocekuje...Mah, uglavnom eto nije lose, devera se pomalo. A da me nije strah onog sto me ceka, vala jeste, jer je to meni nepoznato tootalno.. Ocekuju od mene da se radujem, a ja onako suzdrzana. Ma valjda isprepadana od zivota, pa se nikako ne mogu opustiti od straha od nepoznatog...Al kad skontam, nepoznato nam je sve, tako da ne mozemo zivjeti tako...Eto uglavnom nije lose, a bice jos bolje aBd... Ma nemam puno ni obaveza, pa je i to vjerovatno razlog nekog letargicno nezainteresovanog stanja...Al bice bolje :)))

Ljubim vas puno i cujemo se :***




moram biti jaka -> RE: Anksioznost (21.11.2014 20:06:51)

Ah inko ne sekiraj se .Uživaj kako možeš i koliko možeš.Vjeruj ništa strašno se neće desiti,ali i ne opterecuj se ni pitanjima ni situacijama koje nisu vrijedne pažnje.Najbolje se osjećam kad imam mnogo obaveza istinski se nemam kad zamarat osluškivanjem ni srca ni mozga :D i onda je sve u najboljem redu.Ali čim je manje obaveza počnem razmišljti o milon bolesti koje bi mogla imati.Ma onda se počnem ljutiti na sebe što sam takva....Ja tek sad kad su djeca poodrasla osjetim da kao nisam dovoljno uživala s njima kad su bile male,ali opet taj osječaj će nas pratiti cijelog života.Bar tako kažu oni koji imaju i vecu djecu.Budi opuštena a sve emocije i osječanja će sama doći ;).




prepadnuta -> RE: Anksioznost (23.11.2014 2:29:28)

Ej zene da se javim i ja posle dugog perioda,ja sam bila na vantelesnoj,nazalost nije uspjela to je bio sok za mene nisam reagovala na terapiju,i uz cjelu tu frku i brigu drmala me anksio i napadi moj muz mi je bacio tablete i tako sam pocela sama da se borim[sm=hudicek1.gif]... Kad sam otisla u salu rekla sam anesteziologu da imam gusenja da sam anksiozna i da mi daju najblazu dozu,plasila sam se kako cu odreagovati al uz pomoc dragog Alaha dobro sem toga da nisu uspjeli nista da urade...posle sam se pravila da sam ok da bice bolje sl put i nisam imala napade i nista. Eh sad je doslo vrjeme kad u dusi pocinje da me boli,da ne volim poglede od porodice mog muza ne kazem da su zlonamerni al ih i ne boli sta mi se desilo no na stranu to,ja im zelim svako dobro,mene opet sad mic po mic hvata stari glupi osjecaj straha ignorisem ja to.,al nekako bolje mi je bilo bez njega.. u medjuvremenu sam krenula kod druge doktorke za sterilitet koja je sjajna i putovala sam nista hvala bogu..al sam uhvatila sebe sama sam trebala da otputujem da stitnu proverim i nisam se usudila..Mislim da ovo nase stanje treba prignheciti necim drugim jer cim se osjetim nekako tuznom i ne znam uvjek se vraca taj osjecaj,gusenje blago,treptaj tjela i strah i osjecaj da kao nestajes ne znam... mislim da nikom ovako dusu nisam otvorila kao vama ovdje,boli me zene moje sto ako nam dragi Alah rodjenjem dao da budemo majke sto posle nam to otezava..Znam da ovo nije tema steriliteta ali opet anksioznost je izazvala bas ova tema i moja briga,plac i nemoc,najgora je nemoc da mjenjam stvari...




paradajz -> RE: Anksioznost (23.11.2014 9:31:39)

Pozdrav prepadnuta,
Kazes Allah dz.s. nam dao da budemo majke, zasto nam to otezava. Zato da bi mi mislili vise na Allaha dz.s., upućivali dove, jer samo kod Njega je uputa i lijek.




Idina mama -> RE: Anksioznost (23.11.2014 10:17:03)

Draga prepadnuta,

imala sam iste probleme, strah i jedan spontani. Otisla sam provjeriti stitnu zlijezdu i utvrdili su da imam Hasimotov sindrom. Pocela sam piti hormone i strah je bio puno manji, u stvari nestao. Nije nestao preko noci nego polahko, kroz nekoliko sedmica.
Endokrinolog je rekao da je spontani mogao biti uzrokovan stitnom zlijezdom.

Idi i provjeri je. Nemas razloga da se bojis. Izvadi se krv i mozda ultrazvuk stitne. Nece ti otkriti nikakvu strasnu bolst, a moze ti pomoci puno.
Sretno.

P.S. Osjecaj gusenja i ostalo sto si opisala su napadi panike. Potvrdjeno od neuro-psihijatra. Nisam htjela da pijem tablete , pa sam naucila da to sprijecim, potisnem na samom pocetku kad pocnu...




Dina2 -> RE: Anksioznost (23.11.2014 12:30:02)

Pozz drage moje! Nije me dugo bilo znam al u zadnje vrijeme previše stresa pa ne stignem ... Kako ste mi sve? Pozz naravno i novim članicama!
Ja sam onako tu i tamo ok, jedini problem jos uvijek su mi vrtoglavice mislim vise osjećaj ko da propadam, nije svaki dan al pretežno je u trenucima kad nije povoljno ;) npr. Jučer u trgovini sa djecom i pred kasu samo odjednom nakratko nestade mi tlo pod nogama i vrućina jojjjj a gužva djeca sa mnom pa možete pretpostaviti kako mi je bilo grozno :( uspjela sam nekako al sve mi prošlo nekako ko u drugom filmu, onaj osjecaj lebdenja, i to mi je najgore, kaf sam sama nije mi toliko strah prisutan al kad su djeca tu umirem, sve nekako uspjevam kontrolirati al to nemogu i onda srce pocne udarati ko ludo i ze me situacije stvarno plase, strah me da ce biti sve gore i gore pa da se ne zatvorim u kucu :( nadam se da nece, al et bojim se, puno mi taj osjećaj negativnosti stvara u meni, et imala sam osjećaj da moram ovo svama da podjelim valjda je neko bio u slicnoj situaciji pa mi da savjet bila bih zahvalna :)
Veliki pozz za sve :*




moram biti jaka -> RE: Anksioznost (23.11.2014 16:13:25)

Pozz drage moje ...Kako ste mi? vidim svi vodimo svoje bitke.Prapadnuta jako mi je žao što nije uspjelo s vantjelesnom,ali ne odustaj bit će aBd :).Budi istrajna i pokušaj se opustiti.Izvini znam da slušaš dosta savjeta ovakvih ili onakvih,a li ću ti iz svog radnog iskustva dati par savjeta (nemoj se uvrijediti ).Ne znam detaljnu proceduru oko vantjelesne oplodnje ali ovo ti scvakako neće biti zgoreg probati.Lezi na leđa i ispod donjeg dijela leđa stavi smotani peškir da popuniš prirodno udubljenje između poda i leđa i laganim kružnim pokretima u smijeru kretanja kazaljki na satu masiraj donji dio stomaka.Još jedna dobra stvar je i termofor TOPLE!!! ne vruće vode na donjem dijelu trbuha i to u danima kad nemaš mengu.To je savjet jednog starog doktora s kojim sam radila pa ti toplo preporučujem.Masaža će ti opustiti muskulaturu karlice i bit će sve ok, a termofor će ti izazvati bolju prokrvljenost što je isto tako dobro. :*
e sad opet sam nekako na početku.Opet sam se sinoć budila pet puta svaki put kao s napadom panike i nekim strahom Jutros sam tako utučena,da se ponekad uplašim da će ovakvo stanje ubiti i posljednji tračak radosti u meni. Užas...Taman budem dobra 15-ak dana a onda bum...Nije to ništa tako strašno da ne mogu iskontrolisati ali je stalno prisutno na neki način i to me ubi.[sm=smiley13.gif] .Molim Boga da me prođe .Bojim se da mi se na sve ne nadoveže i depresija.




prepadnuta -> RE: Anksioznost (23.11.2014 22:01:32)

Drage moje,hvala vam puno i na savjetima i ljepim recima...i svaki savet je dobro dosao,isprobacu to sa termosom i jastukom... ma ja se sa panicnim i anksio borim od proljeca.. ma nije meni sta ce mi reci za stitnu vec kako cu otici [sm=smiley1.gif].. al moracu otici jer svi moji imaju stitnu antitela su uvecana.. ali vidim opet hvata me vidim budjavi osjecaj onaj.strah..




moram biti jaka -> RE: Anksioznost (3.12.2014 22:15:55)

Ćao drage ...kako ste ...Nadam se da ste dobro i da imate sve manju potrebu da pišete o svojim tegobama.Ja sam relativno ok,ali eto naleki poneki napad anks. poneki strah od ludila znojenje itd.Inače dani nekako lete pa iskreno nekad nemam pojam o vremenu...PMS prošao relativno ok,ali eto va 2-3 dana menstruacija mi je obilnija pa sam i ja nekako iscrpljenija i osjetljivija.Sve u svemu zadovoljna sam. Radujem se i novogodišnjim praznicima zajedno s djecom i pomalo sam euforična.Drago mi je zbog toga jer kad me spuca ank. osjećam se praznom.Pozzzz za sve i javite se :*




prepadnuta -> RE: Anksioznost (7.12.2014 23:14:31)

Eee...kako ste,nadam se da sve dobro ste..ja cekam neki rezultat pa se nadam da bicu jos veselijaaaa.. hvata naravno po nekad me,ko da mi neko sjedi na plucima,ruke hladne,oznoje se,tesko disem danas kao pluca me bole..uzas.. kasljucam pa umisljam tako da nisu mi iscitali snimak pluca dobro,pa odem u kupatilo sasamaram se i kazem kozo niko te ne bi pustio da nije u redu nesto i smirim se onda.. vjerujem da dragi Alah ce me i
obradovati sa ljepim vjestima da cujem,sta god bude zahvalna sam mu na svemu .sve vas ljubim ja ovako isprepadana :-)




prepadnuta -> RE: Anksioznost (13.12.2014 22:30:36)

Zene moje,dragi Alah me pogledao trudna sam ostala prirodno i nadam se samo da i dalje me imace na umu da sve dobro nastavi se..Nemam nekih simptoma puno usla sam u sedmu nedelju..ali zato se uvece i kad zaspim sa teskom mukom budim sa strahom da mi dolazi u snu tesko da nije mi dobro, i onda ubrzano ustajem...uh Boze..sad i kasljem i dalje pa umisljam tako razne gluposti..ljubim vas sveee




amna27 -> RE: Anksioznost (16.12.2014 13:44:56)

Zdravo raja, ja pojma nemam kako ovdje zavrsi...
Konačno sam odlučila ispričati svoju priču pa makar to bilo strancima, da to izbacim iz sebe. Borim se sa anksioznošću 6 godina, meni je trenutno 27 god. Nekako sam uz sve zdravstvene tegobe zavrsila fakultet, magisterij, radim u državnoj firmi itd. Sve djeluje savršeno ali nije...
Imala sam vezu 5 godina, kada sam dečka prevarila, da prevarila tu noć sam dobila prvi napad, i od tada moj život kreće nizbrdo. Griznja me ubijalaaa, da sam pomišljala o ubistvu, i sto mi je trebalo da tako divnu vezu upropastim.
Zbog grižnje savjesti dečka sam ostavila, istinu nisam rekla...Bila na AD i izliječila se. Nakon toga upuštam se u vezu koja je trajala 2 godine i moj taj dečko dobije anksioznost, kako sam njemu pomagala svaku noc s njim pričala do u kasne sate, meni se moje počelo vraćati i ja opet završim na AD.
On se izliječio, počeo piti, vrijeđati me, omalovažavati,prekinula sam vezu i ja sam se zalila svome šefu na poslu s kojim sam na kraju zavrsila u vezi koja traje par mjeseci. On je poznata ličnost, političar ugledan u cijeloj državi, oženjen i ja sam se ludo zaljubila. I budem s njim bezobzira što znam da ću imati napad kad dodjem kući. On mene voli, znam to...al veza nema budućnost. Mama je saznala za vezu, psihički je totalno "ubijena u pojam"... ja samo znam da sam djubre od osobe, da gora na ovom svijetu ne postoji...znam da ćete misliti sve najgore o meni, i trebate, i da me optužujete. Imam divnu porodicu, roditelje na pozicijama, edukovane i visoko obrazovane, ugledne, ja imam dobar posao...al anksioznost mi uništava život. Sada sam na AD ima kriza povremenih ali gura se. Izvinite na ovako dugoj poruci, prvi put da sam ovako sve ispisala što sam učinila i sto nosim na duši




koka i po -> RE: Anksioznost (16.12.2014 14:47:33)

IZVORNA PORUKA: amna27

Zdravo raja, ja pojma nemam kako ovdje zavrsi...
Konačno sam odlučila ispričati svoju priču pa makar to bilo strancima, da to izbacim iz sebe. Borim se sa anksioznošću 6 godina, meni je trenutno 27 god. Nekako sam uz sve zdravstvene tegobe zavrsila fakultet, magisterij, radim u državnoj firmi itd. Sve djeluje savršeno ali nije...
Imala sam vezu 5 godina, kada sam dečka prevarila, da prevarila tu noć sam dobila prvi napad, i od tada moj život kreće nizbrdo. Griznja me ubijalaaa, da sam pomišljala o ubistvu, i sto mi je trebalo da tako divnu vezu upropastim.
Zbog grižnje savjesti dečka sam ostavila, istinu nisam rekla...Bila na AD i izliječila se. Nakon toga upuštam se u vezu koja je trajala 2 godine i moj taj dečko dobije anksioznost, kako sam njemu pomagala svaku noc s njim pričala do u kasne sate, meni se moje počelo vraćati i ja opet završim na AD.
On se izliječio, počeo piti, vrijeđati me, omalovažavati,prekinula sam vezu i ja sam se zalila svome šefu na poslu s kojim sam na kraju zavrsila u vezi koja traje par mjeseci. On je poznata ličnost, političar ugledan u cijeloj državi, oženjen i ja sam se ludo zaljubila. I budem s njim bezobzira što znam da ću imati napad kad dodjem kući. On mene voli, znam to...al veza nema budućnost. Mama je saznala za vezu, psihički je totalno "ubijena u pojam"... ja samo znam da sam djubre od osobe, da gora na ovom svijetu ne postoji...znam da ćete misliti sve najgore o meni, i trebate, i da me optužujete. Imam divnu porodicu, roditelje na pozicijama, edukovane i visoko obrazovane, ugledne, ja imam dobar posao...al anksioznost mi uništava život. Sada sam na AD ima kriza povremenih ali gura se. Izvinite na ovako dugoj poruci, prvi put da sam ovako sve ispisala što sam učinila i sto nosim na duši




dobrodosla...cesto je lakse otvoriti dusu strancu nego osobi koju znas.
ja te necu okrivljavati....svi ljudi grijese...grijesiti je ljudski....nije greska problem,problem je ako se ne trudis gresku ispraviti.
jesi li nekada pokusala preispitati uzrok svoje nesigurnosti?
mozda bas radi te nesigurnosti cinis ono sto cinis.trazis sigurnu luku i osobu koja ce ti biti oslonac....ali nikako da je nadjes...jel tako?
necu da ulazim u tvoju vezu sa ozenjenim covjekom.....vec sam napisala sta o tome mislim....ali nikad ama bas nikad nemoj misliti o sebi ovo sto je boldirano....opet mislim da su svi tvoji postupci rezultat tvoje nesigurnosti i manjka samopouzdanja....mozda i samopostovanja.

tako da cu se okrenuti temi na kojoj si pisala.malo si napisala o problemima koji te muce vezano za aneksioznost ....mada osjetim da si ovim drugim dijelom sve rekla ...podsvjesno.

vjerujem da ces na ovoj temi naci dosta dobrih savjeta vezano za svoj poremecaj...i ako budes htjela da oslusnes i saslusas sebe ...onaj unutarnji glasic, naci put do izljecenja.[sm=smiley1.gif]




amna27 -> RE: Anksioznost (16.12.2014 15:22:43)

jA Ne znam prođe li ona moja poruka... ne snalazim se baš na ovom forumu, tek sam se prijavila
Moj strah je strah od samoće, to me ubija, radije bih bila s bilo kim nego sama, ne zelim da sama proživim ovaj život, da sama ujutru ustajem, budim se, da nemam s kim podjeliti loše trenutke, ne želim biti sam u trenutku napada panike,dosta samnesigurna u sebe. Bojim se kako bi dečko sutra muž prihvatio moju anksioznost. Želim da se imam na nekog osloniti, u slučaju da mi pozli da imam nekog ko je uz mene, da me odveze u bolnicu. Često s posla izletim kuci jer dobijem napad, šta ako ne budem sposobna da radim, da se brinem o sebi?
Ionako sam napola luda, tako se osjećam...
Hvala ti na divnimmm rjecima, ocekivala sam teski napad i osuđivanje, i sa strahom sam otvorila tvoju poruku, hvala punooo




koka i po -> RE: Anksioznost (16.12.2014 15:29:16)

jednom sam negdje napisala da je covjek sam sebi najbolji prijatelj ali i neprijatelj.
sve zavisi kako na to gledas.
u sustini....sami se i radjamo zar ne[sm=smiley1.gif]...sami i umiremo.
pa se potrudi da taj prijatelj u tebi prevagne ovog drugog.
bojim se samo da ovim nacinom bijega od svog straha ne naudis jos vise samoj sebi.
kad naucis voljeti sebe i biti sebi dovoljna u tolikoj mjeri da normalno funkcionises sve ce biti drugacije[sm=smiley1.gif]




amna27 -> RE: Anksioznost (16.12.2014 15:32:54)

Išla sam psihijatru, on mi je propisao AD kad sam rekla da se želim ubiti...nikad mu nisam rekla razlog svoje anksioznosti, jer me stid. Živim u porodici gdje se nevinost čuva do braka, možda će to nekom zvučati primitivno, moji roditelji su takvi i ja ih poštujem.
Živim u gradu, svi mi roditelje poznaju zbog posla kojim se bave, pa mi je to breme na leđima da ne narušim njihov ugled i reputaciju koju su gradili čitav život.
Jedno znam, ovakvo djete nisu zaslužili, dosta su u mene uložili i evo kako im vraćam, vezom s oženjenim muškarcem. Mama to tati nije rekla, ali danima plače, i jako je teško to podnijela. Nije to očekivala od mene, sigurno je mislila da sam pametnija i da nikad nisam u stanju učiniti ove stvari.




koka i po -> RE: Anksioznost (16.12.2014 15:34:45)

ovakvo djete nisu zaslužili,



DOSTA....putujes u beznadje....vrijeme je da se vratis .




Mamica24 -> RE: Anksioznost (17.12.2014 0:41:31)

Definitivno neke stvari moras sama dovesti u red
Jer to je tvoj zivot i niko ti ga nece srediti osim tebe same...
O toj vezi ne zelim da govorim..
Savjetovala bih ti da odes kod psihologa
On ti moze pomoci da usmjeris svoje misli
I skontas kako da nadjes izlaz iz tih problema..
Za anksioznost imas ovdje masu savjeta pa malo iscitaj...




Mamica24 -> RE: Anksioznost (17.12.2014 0:42:01)

Definitivno neke stvari moras sama dovesti u red
Jer to je tvoj zivot i niko ti ga nece srediti osim tebe same...
O toj vezi ne zelim da govorim..
Savjetovala bih ti da odes kod psihologa
On ti moze pomoci da usmjeris svoje misli
I skontas kako da nadjes izlaz iz tih problema..
Za anksioznost imas ovdje masu savjeta pa malo iscitaj...




amna27 -> RE: Anksioznost (17.12.2014 8:41:02)

Hvala Vam, nisam očekivala podršku nego ljutnju, ogorčenost, napadanje itd. Zaista nemam riječi kojom bih Vam se mogla zahvaliti, evo tu sam tek drugi dan a nekako mi je lakše kad sam ovo izbacila iz sebe.
Slažem se definitivno moram srediti svoj život, lakše je reći nego učiniti ali korak po korak doći će se do rezultata.
O anksioznosti čitam već 6 godina, išla sam psihijatru, divan gospodin, ali zbog posla je teško jer ne radi vikendom. Nekad uzmem slobodan dan pa odem al to je obično kad se nakupi probleme i budem puna kao bomba...
Hvala Vam dame :)




koka i po -> RE: Anksioznost (17.12.2014 8:51:05)

ma hajde......
mi i jesmo tu da bude lakse[sm=smiley1.gif]
kad podijelis svoje misli i strahove naravno da ce biti lakse.
ja smatram da za svaki ljudski postupak postoji razlog.ne gledam sta ko radi nego se trudim da odgonetnem zasto.nego....vec sam ti napisala...pozabavi se svojim zivotom a druge drzi po strani i vidjet ces da ce sve biti bolje.




mamiconi -> RE: Anksioznost (18.12.2014 13:47:41)

Drage moje,
ja sam dosla u stanje da sama sebe ne mogu da prepoznam. Da li je u pitanju anksioznost ili stvarno neka bolest,pojma nemam. Svaki dan sebi nadjem novu dijagnozu, nemam volje ni za cim, jedva guram, kad dodjem s posla nemam volje cak ni sa vlastitim djetetom da se igram. Ja iamam strasno puno obaveza, radim od 8, dodjem kuci u pola 6, odmah se prihvatim sporeta, vecra, sudje, spremanje rucka za sutra, spremanje djeteta na spavanje i tako svaki dan. Svaki dan me nesto boli, konstantna mucnina, pritisak u glavi, nedostatak zraka, gusenje, crne misli kako cu umrijeti, kako cemoje dijete ostati bez mene,. Pokusam sama sebi da kazem pa ok, svi cemo umrijeti, samo dragi Bog zna kada, ali ne ide, cak me ni molitva ne moze smiriti kao nekad. Radila sam sistematski, svi nalazi ok, osim cvorica i ciste na stitnoj, ali hormoni su ok, UZV srca ok, pluca ok, znaci nije gusenje od toga. Zivot mi se pretvorio samo u razzmisljanje koja bolest me je napala i kako ce dalje biti. Nista me vise ne moze obradovati, postajem ravnodusna, a to sam uvijek prezirala, ljude koji nemaju osjecanja za druge. Bilo je i prije perioda da me uhvate tako te neke misli, ali sam se nekako uvijek cupala i gurala dalje. Sada imam osjećaj da ne mogu, ponekad kao da cu poluditi, da sam na nekoj granici izmedju ovog svijeta i ludila, pijem lexiliume na svoju ruku, cini mi se da me oni malo smire, budem bolja dan, dva i opet taj strah. Muzu sam rekla, ali imam osjecaj da me niko ne razumije.
Svaki dan nadjem broj nekog psihijatra i odustanem od poziva. Vama pisem, jer mislim da cete me donekle razumjeti. Pokusavam uciti, klanjati, ali isto kao da govorim u prazno, nema smisla.
Kako bih samo voljela da ovo prodje i da opet ja budem ja. [sm=smiley13.gif]




koka i po -> RE: Anksioznost (18.12.2014 13:55:25)

stres.
uzmi malo vremena za odmor u prirodi.
nebi bilo zgoreg da posjetis i psihologa...cisto da se smiris.




mamiconi -> RE: Anksioznost (18.12.2014 14:55:50)

Hvala na odgovoru,
mislim da hocu, jednog dana....




Stranica: <<   < Prethodna stranica  246 247 [248] 249 250   Sljedeća stranica >   >>