|
HNF -> RE: Anksioznost?? (22.5.2014 14:45:43)
|
Draga inkognito, to je velika greska sto ne kazes buducem muzu sve,apsolutno sve sto te muci, i sto ti je na dusi. Ja sam tako isto krila, dok smo se zabavljali jer mu nisam imala hrabrosti reci sve svoje strahove, misli, bilo me previse stid.Onda me to cinilo toliko nervoznom, jer kad god smo napolju odnosno zajedno ja se moram pretvarat.A vec smo dugo bili skupa oko 3,5 godine. i jedan dan ga stavim pred sebe, sve mu ispricam do najsitnijih detalja, svoje misli, osjecaje, strahove isplacem more suza, i tad me on zagrli, kaze sto nisi ranije rekla, pa zar ne mozemo jedno drugom sve reci. Sve cemo mi to prebrodit zajedno , i tako je i do dan danas. On mi je najveca podrska u ovome svemu. Vjeruj mi. Zatim ne treba se stiditi ove anksioznosti, to je jednostavno osjecaj koji se moze svima desiti. To nije nesto sto si dobila usput, to je nesto tvoje, unutrasnje, i kad se pomiris s tim, da je to tako, da se nemas potrebe sakrivat, onda ce ti biti lakse. Ovo su mene sve naucili na grupnoj terapiji na kojoj sam redpovna, ne propustam je.Kod nas anksioznih je najveci taj problem sto mi sve uljepsavamo, sakrivao da neko ne bih primjetio da imamo neki problem jer nas je strah da cemo biti povrijedjene itd.Ja sam vec govorila kako sam se ja uvijerk trudila da svimma ugadjam, da je sve savrseno, kuca, djete, muz, rucak,kad gosti dolaze to se kuca radi citav dan, spemaju se jela ,kolaci da slucajno neko ne bih rekao kakva sam ja to domacica nisam napravila ovo ili ono, medjutim ja se sad skroz mijnjam. Necu reci da sam se promijenila ali se dosta mijenjam, radim na tome. Ako mi se sprema apremit cu, ako ne osjecam potrebu i necu, a apsolutno me ne zanima sta ce ko pomislit. Moj jedini i najveci problem ostaju te ruzne,opsesivne misli. I sa njima jedino ne znam kako da se izborim. uh sto se ja raspisa.
|
|
|
|