lajlac -> RE: Anksioznost?? (29.12.2013 17:08:41)
|
Drage moje stare i nove clanice... Prije svega da vas pozdravim i da vam pozelim dobrodoslicu u klub najboljih, najprijatnijih, najplemenitijih i najinteligentnijih zena [sm=smiley36.gif] koje su malo vise osjetljivije od ostalog svijeta, svjesnije sebe i svega oko sebe. Uglavnom svi vi koji brinete da ziganje srca, nagoni za povracanje, crne i opsesivne misli, derealizacija, svakojake nervoze, nece proci, uzaludno brinete. Nema simptoma kojih nisam imala, i evo me jos uvijek ziva i zdrava, na nogama, nasmijana, vesela ali nikad vise ona stara. Cesto me pitaju hocu li biti ona stara, kao i prije? odmah u startu prihvatite sebe takve kakve jeste, sa svim "poteskocama" i bice vam lakse. Strah je emocija kao i svaka druga, i strah kad se gleda iz nekog drugog ugla, i nije toliko strasan, samo je neugodan i paralizira [sm=smiley36.gif] ali podstice i promjene...jer je uvijek alarm da uistinu nesto moramo mijenjati u nasim zivotima, sta god to bilo. Ja sam to kasno shvatila. I toliko me ovo iscrpilo da uvijek mislim da sam na putu ka necemu losem da mi se desi, ili da sam pak na rubu. Molim Boga da to tako ne bude i da mi da snage da ovo izguram do kraja, da svi ovi cudni i iscrpljujuci simptomi prodju, da mi olaksa muke. To isto zelim i vama. Mnogo sam bolje nego na samom pocetku, nekih strahova gotovo vise i da nemam, panika dodje i prodje, opsesivne i crne misli i dalje ponekad imam ali nekako se njima ne opterecujem kao prije. Hiljadu puta sam se ogrijesila i od ljudi i od Boga samog, jer su moje misli bile upucene i u tom pravcu, grozne crne misli nakon kojih sam se sama sebi gadila. Trzam se u snu, nervoza zeluca je uvijek tu, postala je moj vjerni prijatelj [sm=smiley36.gif] Ponekad mislim da sam opet na pocetku, pa opet skupim snagu i svu pozitivnu energiju u sebi i nekako sve to batalim. Nista vise nije kao prije, nisam i nikad necu biti ona stara, nemam dugorocnih ciljeva, pocela sam malo vise cijeniti sebe (nedovoljno, ali nesto je nesto) zivim od dana do dana, ali sam naucila da zivim s anksioznoscu. Pokleknem, padnem, ustanem i sve tako. Zelim vam od srca sve najbolje. Ovdje cete naci nesebicnu podrsku zenica koje prolaze, ili su prosle kroz isto. Meni su mnogo pomogle i neke su mi postale prijateljice i moji zivotni gurui. Voljela bih da mi se jave Srecica, Dana, Jana, Blur, BMW, Biba...i s nekim lijepim vijestima, da su dobro, da guraju i dalje i da me jos uvijek vole [sm=smiley36.gif] Ljubim vas sve...
|
|
|
|