brinetyca
|
šta bi moja black a sa mnom isto uvijek neke scene, eto znala sam ja da će doći do toga kad tad da se ne smijem pomaknut s ceste doslovno. sinoć sišla 10 min ranije no sto sam trebala, dragi me treba cekat dole , trebam preletit iz prolaza mali dio od par koraka ,nekih 15 ak metara u stiklicama koje sam jedva smogla snage da obučem jer znam da ču se gegat u njima . i on uranio, stoji mi dole s tatom, a snoćalo se..meni se tad jos vise ljulja i strah me hodat, ne mogu nije da me strah. i gledaju oni u mene kao eo je ,ja stala uza zid ne mogu koraka, kazem ja ne mogu ja u ovome visoko mi a uopce nisu naporne stikle i cekam da dode neko po mene par koraka,kako jadno !!! i niko nista od njih, gledaju sta mi je.. i sta cu nekkao se pokrenemm sva isprepadana , nabadalaa do njih, noge se tresu, ruke, sve.. jebote ko da sam napravila neznam sta.. tuga poslje sjeli na klupu vani i sve siroko oko nas,a ispred cesta ..auta prolaze,, sjeli,pijuckamo i jos ovaj par jedan s nama, sjedila sam al sam bila stisnuta uz klupu kao da cu poludit,izgubit kontorlu nad sobom,i kontam ako udem u auto prestat ce me odma znam al sam namjerno ostala sjedit. poslje me malo i pice puklo pa sam se opustila ali jad je sinoc bio..dns citav dan na selu, dns super..u prirodi uvecer kad smo stigli kuci, izasla malo u grad sa sestromc setat, ljuljalo me cesto bi me zdrmalo (sta bi tek bilo da sam sama hodala ) al eto opet sam izaslaa, sta cu vise , neznam ni sama
|