al meni nekad tako svi oko mene idu na zivce pogotovo ako imaju milion nekih bespotrebnih pitanja i podpitanja,ja neznam jel me to zivcira od anksioznosti il je to tako svima?

IZVORNA PORUKA: mama_aBd

Pozz svima,

Nisam se ovdje odavno javljala zato sto se bas ne osjecam dobro i kontala sam da bi mozda bilo ok kada bih prestala citati ove postove  i porediti svoje simptome panicnih napada sa drugim ljudima. Nije mi bolje. ZApravo, vec 2 mjeseca nisam imaa panicni napad, izadjem vani, nikad sama, ali borim se, jedva stojim na nogama dok prelazim cestu i sl. ali nekako se borim. Ono sto me najvihse plasi, nervira i izludjuje jeste nekako stalni osjecaj nerealnosti oko mene, kao da sam u nekom polu snu, kao da oko mene nije nista stvarno i to me doslovno ubi

Inace, moja beba bas slabo spava, budi se navecer po nekoliko puta, a ja preko dana opet nikad ne spavam pa kontam da mi to mozda nije od nedostatka sna...ne znam. Je li neko od vas imao slicno iskustvo i kako je s tim izasao na kraj?

Inace idem kod psihologa na terapije, AD ne koristim jer dr kaze da nema potrebe posto nemam panicne napade, a i dojim bebu, bilo bi mi zao da je prestanem dojiti.

Panicne napade sam dobila prije 3 mjeseca,  inace sam prije 10 god imala problema sa napadima panike u guzvi i to sam uspjesno savladala i sve do prije 3 mjeseca nije bilo napada. Ne znam sto su se sad kativirali

Toliko sam nesretna, zelim da imam normalan zivot kao i drugi ljudi , da izadjem vani sa bebom, da set_am, da imam zelje, da planiram...ovako sam poput biljke...uzas..

Jos jednom vas molim ako ima neko ko je imao problema sa tim osjecajem nerealnosti da mi se javi, ovako ili preko pp, emaila...svejedno.

Hvala puno.