majuša
|
E drage moje da vas malo nasmijem. Sticajem okolnosti Tončica i ja živimo jako,jako blizu.Iako se ne viđamo često ona mi je stalno u mislima .Upoznale smo se ovde , preko ringeraje, pile zajedno kafu,razmjenjivale iskustva, mišljenja i dolaze dani naše vto.Bila sam u Banja Luci već par dana i dočekala našu Tonči u apartmanu do mog kod iste žene. Obavio se embriotransfer(umalo napisah embriotransport, iako može biti i to) i nas dvije u provod .Njen muž ostao da čačka po netu a nas dvije..Na ćevape.Ujutro kako su stigli ona je rekla kako joj se jedu ćevapi i do naveče ja kad nisam izludila, samo hoću ćevape.Šetamo nas dvije po BL, smijemo se . pijemo kafe , obilazimo butike, kupujemo stvari i na kraju hoće cure da večeraju.Pogađajte šta!Pa ćevape.Ne znamo kuda ćemo ja insistiram da pitamo nekog Banjalučanina i ..Peh , prvog koga smo pitali je rekao: "Ja nisam odavde".Smijemo se al nema veze .Naletimo na momka i djevojku pitamo njih a oni oduševljeno:"Idite kod Picatele tamo su najbolji ćevapi u gradu .Odlični.". Nas dvije u napad.Hodale smo, tražile pitali još nekog ko nam hvali tu ćevabdžinicu , tražile i taman da Tonči odustane ja nađoh tu Picatelu.Sretna ona , sretna ja uskačemo kao u bunker, djevojka koja radi sjedi u bašti sa drugaricom i kao da joj se ne žuri.Ona to polako i već meni počinju živci da rade.Nekako se dogega do pulta, jedva reče dobro veče i ja , kao i obično kažem dA ŽELIM VELIKU PORCIJU."Koliko pločica želite?"Ja zbunjena , ne znam šta su pločice, upitno gledam u Tonči a ona još gora od mene ,šuti, .Posle oko konsultacije oko količine i veličine tzv pločica naručismo kao neke dvije velike i jednu srednju porciju.Pločica, naravno.Sa lukom.Bubnu ona nama neku cifru da nam se objema zavrtilo u glavi.Gladna ona , gladna ja , gotovo trčimo u apartmane da nam se ne ohlade pločice.Upada ona kod muža da ga zove na večeru, ja kao dobra domaćica pripremam tanjire , čaše za sok , salvete i sjedamo.Kada smo otvorile foliju ......Jedno tri kile nasječenog luka .Bilo je luka za dobra tri gulaša.Ma jok računale smo da može mjesec dana da se pravi ručak. Lepinice kao veći uštipak a one pločice se ...Ne znam ,istopile.Iskočile iz vrećice.One dvije velike je bila jedna srednja porcija a ona jedna sr suednja bile dvije male po našim ćevabdžinicama pa i onim najlošijim.Navoručenije:Nikada ne kupujte u Bl ćevape kod Picatele; oderaće vas kao da tse bili na dobrom ručku u Plazi a da ješćete doooosta luka. P.S. Tončice još uvijek mi duguješ jednu dobru porciju ćevapa , ali naših , debelih , ne pločica! Valjda sam vam bar malo navukla osmjeh na lice .Ja se baš uvijek nasmijem kad se sjetim .Ljubim vas cure moje .Mazite svoje stomačiće:
|