|
scarlett -> RE: Razgovori o ocekivanju beba - Decembar (10.12.2014 19:54:12)
|
Što se tiče bolnih bradavica, to nastaje uslijed hormonalnih promjena u trudnoći i sasvim je normalno da grudi rastu, da se boja bradavica i areola mijenja, da su bolne, da se ljušte, da nekako očvrsnu, itd., a to sve zavisi od žene do žene i neke ne primijete nijednu od tih promjena, drugima to ipak baš predstavlja problem.
Da li se kolostrum javlja u toku trudnoće, apsolutno nije nikakvo mjerilo da li će žena imati mlijeka ili ne, odnosno da li će djete dojiti.
Da bi se dojenje uspostavilo važno je da djete sisa kad i koliko hoće. Čak i ako ne pokazuje neki interes za tim ( može biti dosta razloga) majka treba da nudi djetetu dojku što češće, naročito u tim prvim danima.
Kod nekih žena mlijeko nadođe i dojke se upale, a kod drugih opet djeluje kao da se ništa ne dešava. Kao što i prepunjene dojke mogu predstavljati problem da djete lijepo uhvati i doji, tako i dojke koje djeluju prazne, mogu navesti na pogrešan stav - da se nema mlijeka i da se mora uvesti dohrana. U tom slučajutreba se više potruditi, češće stavljati djete na dojku da "navlači" mlijeko, naročito u tim prvim danima, jer najjači refleks sisanja djeca imaju odmah po rođenju i on lagano usporava. To naravno ne znači da djete nakon 10 dana neće sisati, ali treba se potruditi da dobro "prosiše" u prvim satima i danima svoga života.
Isti slučaj je i sa majkama koje doje, a misle da je ipak nedovoljno pa uvedu flašicu, obično to i naši dr. savjetuju ( da bi se mama odmorila, da se djete ne bi "patilo" itd.) a upravo uvođenje flašice onemogućava da sebi djete "navuče" više mlijeka odnosno sisanjem i na "prazno" pošalje informaciju maminom tijelu da proizvede još.
Ovo ne pišem da bih nekome pametovala ili ne daj Bože uvrijedila, nego samo da ohrabrim sve mamae da vjeruju da njihovo tijelo koje je moglo odhraniti mrvicu do bebe od 2,3 ili 4 kg, može proizvesti i dovoljno hrane za novorođenče ili djete od 1 godine, samo je važno da se primjene adekvatne tehnike.
Evo moje iskustvo - ukratko [sm=smiley36.gif]:
Koliko se sjećam meni je oko 5 mjeseca već krenulo sa flekama na potkošulji, a u 9 sam se znala probuditi mokre potkošulje, ja kontala super imaću mlijeka, dojit ću, a šta ako slučajno i ne mognem, ima toliko vrsta adaptiranih mlijeka, neće mojoj bebi ništa faliti. Sve što sam znala o dojenju je bilo da ili se doji ili se nema mlijeka. Aposlutno ništa više nisam znala niti sam mislila da ima nešto više od toga da trebam znati.
Porođena na CR, prva dva dana donosili mi djete 2 x dnevno po jednu minutu, a u međuvremnu ga hranili sa AD. Ja nisam kontala da to može imati neke posljedice. Rekli su nam da poslije CR mlijeko sporo dolazi i da nećemo uskoro moći dojiti djete.
Treći dan silazim s intenzivne, djete kraj mene, ja ne primjetim na dojkama nikakve promjene, zamišljam da to sada treba štrcati kada mlijeko nadođe...[sm=smiley36.gif] da mlijko ide kao iz česme (mislim, malo slabiji mlaz, ali da je to to [sm=smiley36.gif])
Dolazi sestra pregleda grudi, stišće i kaže da mi je mlijeko nadošlo i da ako ne krenem odmah s dojenjem mogu na hirurgiji zaglaviti, a meni ništa nije jasno.
Pokušavam dojiti djete, nema šanse, mali samo stisne desnama bradavicu i drži je ili pak okreće glavu od nje, napravio mi je ragade koje su boljele naredna tri mjeseca, čak i kada smo uspostavili pravilan hvat, ispod kože su bili podljevi da mi je dojenje prva tri mjeseca bilo ravno najvećoj patnji u životu.
Znači, informisati se o pravilnom položaju i hvatu. Neke bebe uspješno kombinuju dojenje, flašicu i dudu varalicu, moj sin se za 2 dana navikao da mu je bilo mrsko dojiti i potruditi se da sisa, iz flašice mu je samo teklo [sm=smiley13.gif]
Zatim, kod kuće, djete i dalje odbija dojku, okreće glavu, ja mu glavu vraćam, on opet okreće, a znam da je gladan i tako po 100x. Onda saznajem za rooting reflex ( bebe okreću glavu u pravcu s kojeg im dolazi podražaj) i shvatam da djete samo treba strpljenje.
Dodajem AD i svoje izdojeno mlijeko, svaki dan sam na granici da odustanem, jer ne vidim svrhu tolikim bolovima kada uhvati da doji (iako rijetko) i njegovoj patnji, jer odbija, plače, a onda flašicu slisti za tren oka. Kolikogod mu dam sve popije, ja iz dana u dan vjerujem kako svakako moja količina izdojenog mlijeka njemu nije dovoljna.
Međutim tražeći savjete na RR, učim dosta, toliko mnogo o važnosti majčinog mlijeka da me sve više boli pomisao da odustanem i ne priuštim djetetu prvu imunizaciju iz mog vlastitog tijela. U sobi u bolnici sam ležala sa još 5 na CR porođenih žena i sve su super dojile. Moram i ja uspjeti.
Zovem patronažnu i žena mi kaže, ukini flašicu, samo nudi da doji, prodojiće kada ne bude imao izbora, ako sumnjaš da je gladan, svoje mlijeko na kašikicu. Ja sam se zarekla da ću izdržati, nakon tri sedmice dobijam mastitis, ali ne odustajem i konačno 5to jutro mog insistiranja i bez flašice djete uhvati, prodoji i isprazni dojke do kraja. Prođe temperatura, kvržice po dojkama u par minuta. To se desilo u toku 4 sedmice njegovog života, tada je počeo da doji po cijeli dan i noć, onda sam ja ludila opet, jer nisam mogla da odem u toalet, a da on ne plače, da pojedem supicu ili bilo šta. On je sebi tada navlačio mlijeko, spavao bi po 20tak minuta i onda dojenje po cijeli dan i noć opet i ispočetka. Vjerovatno ja tada još uvijek nisam ni znala prepoznati efikasno dojenje i sigurno da sam radila još neke greške, al sam sebi rekla da ću izdržati, nervirala se što ne mogu skuhati, poraditi po kući, al ja kad se nešto zareknem, onda ne popuštam.[sm=jezicek.gif]
To je trajalo puna tri mjeseca, kada smo ušli u 4 mjesec, djete je počelo praviti razmake između podoja, prvo 1,5 h pa smo onda to doveli i na 3h. Uvijek je dojio obje dojke do kraja, nikad mi nije samo jedna bila dovoljna, ali do 6 mjeseca smo dojili isključivo, a onda uvodili dohranu, ali do 1 godine dojenje je bilo nr.1, ukupno smo dojili 21 mjesec.
Tako da, bit moje priče nije nikako da se nešto hvalim, niti da opet nekoga isprepadam, nego da ukažem na moje greške i da buduće mame shvate da je informisanje o dojenju i potencijalnim problemima koji se mogu javiti najvažnije, pored same želje da se doji. Ja sam napravila niz grešaka, otežala i sebi i bebi, jer nisam imala aposlutno niakave veze o osnovnim principima dojenja. [sm=smiley13.gif]
|
|
|
|