|
mimi_2in1 -> RE: Vaše porođajne priče (27.10.2014 15:08:32)
|
eh evo da i ja svoju pricu napisem nakog godinu dana...dok nisam zaboravila..ko da se to moze ikad zaboraviti.
petak, predvidjeni termin poroda bio mi je 6.10. na kontrolu dosla 4.10-tog ujutro, to jutro moja doktorica je bila u mabulanti, pogleda me kaze samo si 3 cm otvorena. cijelu tu sedmicu imala sam blage bolove, ali nista redovno i nista strasno. vec sam bila pomalo nestrpljiva..vala samo da ne prenesem, to mi je bila glavna briga. [sm=smiley36.gif]vec sam sama sebi bila dodijala onako ogromna i teska...a i mrvica sve nemirnija u stomaku bila, nit sam spavala, cini mi se samo sam hodala iz wc-a u wc. kaze dr to jutro, idi sad setaj fino, ako ne pocne do nedjelje ujutro dodji u 8 ostavit cemo te i poroditi. e reko super! i ja se zaputim sa jezera ne skenderiju pjeske, pa odatle na grbavicu, pokupim mm, odemo u kupovinu, pa na senvic na rucak, sve pjehe. i na kraju kuci. divan suncan i topao dan. dosli kuci, malo se mazili, koliko su gabariti dozvoljavali, meni pred kraj trudnoce vala nije bilo do "druzenja" , pa smo uglavnom samo onako lezali jedno do drugog i uzivali. oko 19 stavimo film da gledamo, mm me uslika, i sad imam tu sliku, sjedim ja na kaucu a stomak se spustio do koljena..ne znam kako nisam skontala kad sam pogledala sliku da ce tad. ama skoooz dole sisao, tacno se vidi da je pocelo. oko 20 vidim jaci bolovi postaju, ustajem hodam po kuci. mm pita jel pocelo, ma reko nije nisu redovni. ne ide to ovako...hodam hodam, cucnem, naslonim se na zid rukama, hodam. naidje bol i ja kruzim kukovima. vidim ne popusta. ponovo uzmem mjerim, izmjerim jednom 7, pa 6 min pa opet 7...sacekam jos malo opet izmjerim ono 4 mn.. vec je 22 sata, hajmo reko mi za svaki slucaj. uzimam kesu, polako do auta i gore. mm me ostavlja ispred ulaza, on ode da parkira. neka me hladnoca uhvatila, drhtim sva, sto od hladnoce sto od uzbudjenja. ulazim, mlada doktorica za stolom, pita sta je...reko mislim da je poceo porodjaj. u to stize i mm kaze hoce da bude na porodu. to smo vec prije dogovorili i on izvadio nalaze. mene primaju,njemu kazu da ide kuci zvat ce ga kad bude vrijeme. onda ide mjerenje, klistir i sve po redu. kontrakcije na 2 min a ja otvorena samo 5 cm. kaze mi dr nece ovo tako brzo, odmaraj i disi. smjestaju me u sobu u kojoj su trudnice kojima ce mm prisustvovati porodu. sama sam, nema nikoga tu. tamo cujem neke zene zapomazu. oko 00 stize hitna, haos svi trce, zena se dere da ne moze, da ce umrijeti, za minutu dijete place..kontam jadna sta ne mozes vidi sto se brzo porodi..ja sutim i disem. malo me vec strah, ucim sve sto znam...sestice me obilaze i prate. oko 01 dolazi mi dr kaze sad cemo ti probiti vodenjak, evo ti tel zovi muza, nakon ovoga vise neces moc. kaze iduci trud koji naidje bit ce mnogo bolan. kontam sta ti je zeno, mogu ja to..soremna sam kao vojnik. zovem mm i probijaju mi vodenjak. i zaista iduci koji je naisao je bio toliko jak da sam povratila od bola. sreca mm dolazi za par minuta. uskoro pocinju naponi al nisam jos otvorena, kaze dr predisi, ni slucajno ne guraj. i disem povremeno pustim neki jauk, ali tih, izvinjavam se sto sam ga pustila, kaze sestrica sta se izvinjavas ona do tebe se dere ko luda, a mene nesto sramota, mm me drzi za ruku...naponi su me unistili, sjecam se iskreno samo bola i kroz sve to glas mm-a. uci cujem, ne razaznajem suru al znam da uci, miluje me, kaze da sam hrabra, cujem po glasu da mu se place...mene samo boli...-kazem mu idi zovi ja cu gurat pa makar, moram, tijelo mi samo gura. osjetim drhtaje, osjetim bebu kako gura. on odlazi po nekoga, dolazi sa nekim mladim dr. kaze on nema sanse da se otvorila prvorotka je, predisi. kaze mm ona vise predisat ne moze pregledaj je, ja se samo trudim da ne guram. i zaista on pogleda, ustade, izadje i vrati se sa onom mladom dr, jednim starijim dr i babicom kaze otvorena skroz. guraj prvo na desnoj strani. guram! konacno, kao da mi cijeli zivot ovisi o tome. mm me drzi za ruku i guram. kaze dr okreni se na ledja i opet. nastavljam, trudim se al vec vidim nemam snage. babica, divna zena, da joj Allah sve najbolje da me hrabri, doslovno navija za mene. kaze doktore puci ce, on dodje i reze me. i dalje guram. al beba ne izlazi. mm mi govori hajde hajde mozes, ali ja vise ne mogu, nemam zraka, crni mi se, kazem past cu u nesvjest, sestra me malo dozove, kaze samo jos malo. guram guram, mislim u sebi izlazi vise, kontam kolika je pa nece da izadje. kaze mi doktor sad gurni, moras izasla je glavica al zaglavila se, beba se pti, moras gurati. to me dohavizalo, ona ne smije da pati, udahnem i guram i to je to...moja bebica stize u 03 i 15. pada mi glava, nemam snage ni da je pogledam, ni da zaplacem. cujem nju da place, sestra govori da je sve dobro, bila sam dobra kaze. dodaju mi je, privijam je na grudi, mrvu malenu, ona se dere iz sveg glasa. mm se sali kaze svi su prstici na broju i malo lici na gargamela. meni je najljepsa. odnose je, posteljica izlazi. pocinje sivanje, bolno, predugo sivanje. tri puta je babica donosila konac, sivao me je cini mi se satima onaj mladji specijalizant. mm me drzi za ruku, i dalje....moja stijena. nakon sto je gotovo, on odlazi a ja ostajem sama na stolu da odmaram. nakon sat dolazi ona doktorca mlada, sklanja gaze, pa ona jos krvari kaze..nije me zasio dobro :( zove starog doktora, pogleda, kaze moramo ponovo. sta ponovo? ja vise ne mogu. place mi se...dosta mi je. dolazi opet babica, kaze duso samo jos malo. kaze doktor moramo te malo rasiti pa naci gdje krvaris..i opet sve ponove. opet bol, pitam se gje je moja beba, gdje je mm..mislim na njih da ne placem. nasli su, pukao mi grlic, a onaj lik nije znao naci. zasiju i gotovo. posalju me u sobu, hocu da ustanem, ne mogu. izgubila krvi, manta mi se. prenesu me na krevet i tu cekam. svanulo je vec, u sobi dvije vesele mamice vec setaju, bebe uz njih, ja ne mogu. beba negdje, ne daju mi je dok ne stanem na noge. obilaze me sestre, jedna za drugom..divne su bile i hvala i zauvijek. u 10 dolazi jedna kaze jesi vidjela bebu, pocnem plakati, reko nisam. kaze sad cu ti je malo donijet. donese moj mali mirisljavi smotuljak, drzim je, gledam, mirisem..blago moje. kazem sve je vrijedilo jer je onda tu i dobro je. priblizava se posjeta, natjeram se da ustanem, odem u wc, uspjela sam. zuji mi u usima al nisam pala u nesvjest. na posjeti mi ne daju da drzim bebu, al mogu da stojim kraj nje kod onog stakla. svi moji su tu, gledam mm, on razumije, on sve zna, drago mi je da smo kroz to prosli zajedno, sama cinjenica da je bio tu pomogla mi je beskrajno. on i danas ne moze da se nacudi sta je vidio..kaze nikad mi nece biti jasno kako, gledao sam glavicu kako izlazi, i kako vade bebu..i opet mi izgleda nemoguce. kaze tek sam cijenim zene i vidim kroz sta prodjete...ako ikada ponovo budemo imali dijete zelim da bude uz mene opet, nekako je lakse..ne znam kako al jeste. [sm=smiley1.gif]
ponekad mislim da mi se porod nastavio 20 dana poslje kad sam zavrsila na hitnoj operaciji slijepog crijeva, pa onda sa dijagnozom tromboze desne noge. cini mi se da sam bila u bolnici cijelu vjecnost i da sam svoju bebu upoznala tek sa 2 mjeseca...neke ruzne stvari uzele su nam prve mjesece njenog zivota, obavijeni su strahom, tugom i boli..al eto sad nastavljamo dalje, volimo se i mazimo. da li je za trombozu krivo lezanje nakon poroda i to sto nisam mogla ustati odmah na noge tih par sati...ne znam. ko je kriv sto su pogresno rekli da imam napad slijepog crijeva, a bila tromboza..ni to ne znam. od bruku doktora koji su me pregledali nikom nije plao na pamet, da pogleda. najbolji izgovor je da se tromboza u preponi desne noge zaista manifestuje slicno kao napad slijepog crijeva. slucajnost da sam imala visoku temperaturu od upale mokracnih kanala doprinjela je pogresnoj dijagnozi. da li se sve moglo sprijeciti sa par inekcija kleksana u porodilistu ostaje da se pitam...moj porod zaista jeste bio brz, i sam porod nije mi bio strasan kao sve ovo nakon njega. da je do poroda htjela bih jos jedno dijete uskoro..ovako mislim da vise nikad necu pozeliti. od necega lijepog ostalo je gomila gorkog ukusa i straha.
|
|
|
|